Nedavno istraživanje provedeno u Njemačkoj potvrdilo je da su amortizeri vrlo često potpuno zanemareni dio automobila. Više od 40 posto pregledanih vozila starih između četiri i šest godina na njemačkim cestama imalo je amortizere u očajnom stanju, a s obzirom na to da je u hrvatskoj kultura održavanja automobila još lošija, taj fenomen u nas zasigurno je još snažnije prisutan. Učinkovitost amortizera direktno utječe na sigurnost, ali otkriti kad je potrebno stare zamijeniti novima nije jednostavno. Propadanje je progresivno i vozaču koji učestalo koristi uvijek isti auto (izuzev u ekstremnim situacijama kad procuri ulje ili se začuju čudni zvukovi) nije lako uočiti da su amortizeri došli do kraja životnog vijeka.
Uočljivi simptomi javljaju se tek pri naglom kočenju ili u iznenadnim manevrima, u situacijama kad je vrlo često već prekasno... Što sve riskiramo vozeći auto s istrošenim amortizerima pokušali smo otkriti podvrgnuvši testu dva identična automobila. Na bijeli Fiat Punto ugradili smo potpuno nove, a na sivi amortizere prepolovljene učinkovitosti. Očekivali smo vidljivu razliku u ponašanju automobila, i već prvi test pokazao je ogromna odstupanja. Na standardnom ispitu kočenja pri brzini od 100 km/h na suhom asfaltu Punto s novim amortizerima stao je nakon 42,5 metara, dok su na drugom istrošeni amortizeri zaustavni put produžili za gotovo 7 metara. Dodatni zabrinjavajući podatak odnosi se na brzinu, jer u trenutku kad je prvi Punto već stao, drugi se kretao brzinom od 40 km/h.
Razlika u učinkovitosti između dva kočna sustava rezultat je naglašenog poniranje prednjim dijelom, velikih oscilacija između prednje i stražnje osovine, te nemogućnosti da istrošeni amortizeri kontroliraju rad spiralnih opruga i održavaju ustaljeni kontakt kotača s podlogom. Iste razlike donio je i test na neravnoj podlozi načinjenoj od kamenih kocaka. Osim dužeg zaustavnog puta, kod Punta s napola istrošenim amortizerima pojavilo se i zanošenje stražnjeg dijela koji je zaprijetilo gubitkom kontrole na automobilom. Amortizeri u lošem stanju negativno utječu i na udobnost, ali puno opasniji je njihov učinak na stabilnost i upravljivost automobila pri čemu na vrijeme sve ne uspijeva korigirati ni elektronska kontrola stabilnosti...
Slalom s istrošenim amortizerima kao s podignutom ručnom
Za test vožnju između čunjeva (10 vratiju na dužini od 200 m) na oba auta isključen je ESP da elektronika ne bi utjecala na ishod ispita koji je trebao pokazati koliko istrošeni amortizeri utječu na ponašanje vozila pri naglim i grubim manevrima. Punto s novim amortizerima s lakoćom je prolazio između čunjeva ne zahtijevajući dodatnih korekcija ili opreza vozača. Puno teža bila je s istrošenim amortizerima. Stražnji kraj Punta pri svakom prebačaju težišta tad je neugodno i naglo sjedao na vanjski kotač umanjujući pri tom preciznost kretanja, ali i provocirajući zanošenja stražnjeg dijela. Uz neugodno ljuljanje uočljiva je i tromost. Kao da smo vozili pod ručnom, što je potvrdila i štoperica jer je auto s novim amortizerima bio 2,5 sekundi brži.
Uz duži zaustavni put drastično se smanjuje i kontrola
Utjecaj istrošenih amortizera na kočenje vrlo je očit i u više situacija može biti vrlo opasan, pogotovo kad podloga nije suha i ravna. Na suhom asfaltu naglašeno je poniranje prednjim dijelom automobila, dok se u završnoj fazi zaustavljanja javlja pumpanje u stražnjem dijelu. Zaustavni put automobila s istrošenim amortizerima duži je za gotovo 20 posto od kočenja u automobilu s novim amortizerima (6,9 metara više pri brzine od 100 km/h). Priča se u nešto blažem obliku ponavlja pri kočenju s jednom stranom kotača na mokrim mramornim pločama (simulacija leda), dok su na podlozi s kamenim kockama naglašenija zanošenja stražnjeg dijela automobila, koja zahtijevaju odlučne reakcije upravljačem da bi se zadržao željeni pravac kretanja.
Neravnine najviše traga ostavljaju na prednjim sjedalima
Moć upijanja neravnina i filtriranja vibracija koje slijede, direktno je vezana sa stanjem amortizera. O ni istrošeni drastično smanjuju udobnost u vožnji, no vrlo je bitan i utjecaj podloge, odnosno neravnina preko kojih automobil prelazi. Prisutnost vibracija i udaraca značajnija je izražena u vožnji preko kamenih kocki ili ploča. Posebice se to osjeti na prednjim sjedalima zbog veće mase koja leži na prednjoj osovini u odnosu na stražnju. Na ostalim podlogama poremećaji su manje izraženi, osobito za putnike na stražnjim sjedalima, ali općenito automobil s istrošenim amortizerima je neudobniji i neugodniji, ne samo zbog nemoći amortizera da filtriraju sve neravnine, već i zbog neugodnih ljuljanja i naginjanja pri svakom odrješitijem manevru.