Test: Smart ForTwo Cabrio 1.0 Gradski frajerčić skida se brzo, za samo 12 sekundi

Najgradskiji mali auto, s krugom okretanja od svega 7 metara genijalno spretan, jer se “okreće u mjestu” poput viljuškara, nedavno je dobio očekivanu kabrio izvedbu. Put do sunca i svježeg zraka lagan je i brz: troslojni i dva centimetra debeli platneni krov elektromotori za samo 12 sekundi namotaju iznad prtljažnika (može i daljinski, ključem), a ručno skidanje lukova iznad prozora (po želji, nije obavezno) i njihovo spremanje u poseban pretinac u sklopu poklopca prtljažnika ne traje duže od dvije-tri minute.

Foto: Marin Tomaš

I novi Cabrio je, poput prethodnika iz 1998. i 2007., zapravo polukabriolet, jer ima klasične stražnje nosače krova i male fiksne bočne prozore, a visoko namotan krov straga i sigurnosno poprečno ojačanje stvaraju zatvoreniji ugođaj nego u klasičnom kabrioletu. I pritom ograničavaju pogled unatrag, toliko da vanjski retrovizori postaju korisniji od unutarnjeg. Opijajući ugođaj vožnje ipak ne izostaje, pa je doživljaj sunca i okoline posve iskren, uz strujanja zraka blaža no u standardnom kabrioletu.

S navučenim krovom Cabrio postaje tiši, ali naravno, ne i posve tih. Buka je veća nego u standardnom Smartu, a ponekad se čak može čuti i zvuk vozila koje vozi susjednom trakom. Stražnji prozor je, pohvalno, od pravog stakla i dovoljno je velik, ali nema brisač, pa vidljivost po kiši brzo postaje ograničena. Meškoljenja stražnjeg dijela na lošoj cesti nisu posve nestala, ali već nakon prvog ležećeg uspornika osjetili smo da je novi Cabrio čvršći od starog, a zahvaljujući širini većoj za čak 10,5 centimetara i hodu ovjesa produljenom za tri, u odnosu na stari model i za klasu udobniji. Poskakivanja su puno nježnija nego prije, a dojam ozbiljnijeg auta sasvim konkretan.

Odlična je i prostranost, pa se realnost dimenzija shvaća tek pogledom unatrag i spoznajom da je stražnje staklo gotovo odmah iza naslona sjedala. Tvrda plastika na ručici parkirne kočnice i mjenjača ostavlja jeftin dojam, ali zapravo je fino obrađena kao i sve ostale površine, pa unatoč tomu što je suradnja s Renaultom donijela još neke detalje iz Twinga, Cabrio djeluje pomalo luksuzno, naročito u boljoj opremi s kožom, tekstilnom teksturom armature i vrata te grijanjem sjedala, kao u testnom primjerku. Ipak, vibracije motora u praznom hodu nisu posve izbjegnute, pa treba računati na ponekad lagano drhtavu sliku u retrovizoru. Više ljuti što se prednje staklo brzo odmagljuje samo na maksimalnoj poziciji (bučnog) ventilatora.

Renaultov trocilindarski 1,0-litreni atmosferski motor od 71 KS i 91 Nm (iz Twinga), izraženo frktavog zvuka javlja se odmah iza leđa, u kombinaciji s automatskim mjenjačem sa šest stupnjeva i dvije spojke (Twinamic), kojeg isporučuje njemački specijalist Getrag, dobro ubrzava, uz vrlo brze i glatke prebačaje stupnjeva, tek s rijetkim i jedva osjetnim trenucima blagog zastajkivanja i nedoumica. Mjenjač je, uglavnom, nebo i zemlja u odnosu na onaj u starom ForTwo. I temperamenta je u vožnji gradom sasvim dovoljno, premda se izlaskom na otvorenu cestu osjeti kako za ozbiljnije performanse motor treba zavrtjeti u visoke okretaje. Posebno je tad način rada Sport bolji od Economyja, pa majušni Cabrio može biti i dosta brz.

Potrošnja? Oko 7 litara u gradu možda i jest nešto više od očekivanja, ali na otvorenoj cesti pada na niskih 5 do 5,5. Smart je zabavan i zbog preciznijeg volana i neočekivano dobre stabilnosti, koju zbog specifičnosti karoserije poboljšavaju stražnje gume šire od prednjih, pa se ponekad ponaša poput povišenog kartinga. Zgodna je to i, naravno, skupa igračka, koja u novom izdanju svoju karizmu diže na višu razinu.