Da bi vozili Ferrari, morate imati jak ego. S druge strane, Maserati je oduvijek politički korektna motorizacija. Usprkos tome što je poznat po eleganciji, luksuzu i sportskim performansama... Herald Wester, današnji šef Maseratija, upravo je ovim riječima opisao talijansku tvrtku koja je danas, pod upravom Fiata, stabilnija no ikad u stoljetnoj povijesti.
Foto: Getty images
Tome u prilog govori i činjenica da je prvi pravi cestovni Maserati - A6 GT - nastao tek 1947. I da je do 1990. tvrtka osnovana 1. prosinca 1914. izradila svega 12.499 primjeraka GT automobila. Mit su, dakle, izgradila petorica braće Maserati - Alfieri, Bindo, Carlo, Ettore i Ernesto, zaljubljenici u trkaće bolide, kao i brojni vozački velikani poput Stirlinga Mossa i Juana Manuela Fangia, koji su slavu, među inim, stekli baš pobjeđujući u Maseratijima.
Bilo bi, ipak, nepravedno ne navesti i ime šestog brata, Maria. Umjetnički nastrojen, s braćom nije dijelio inženjersku strast, no zato će zauvijek ostati upamćen po dizajnu zaštitnog znaka, kojeg je osmislio promatrajući na znamenitoj Neptunovoj fontani u Bologni kip starorimskog boga mora, potresa, ali i konjskih utrka.
Prvi susret svjetske javnosti s automobilom koji na sebi ima trozube osti zbio se 25. travnja 1926., kad je Maserati Tipo 26 startao na slavnoj sicilijanskoj utrci Targa Florio. Njegov je upravljač u ruke uzeo Alfieri Maserati, konstruktor, ali i talentirani vozač, i glatko uzeo pobjedu u klasi (do 1,5 litre). Radionica koju je vodio tad je već bila stara punih 11 godina, no u početku je bila tek proizvođač svjećica i servis za održavanje i tuning automobila tvrtke Isotta Fraschini. Prvi trkaći auto napravili su 1920., ali za Isottu. Bio je to Tipo Speciale s kojim je Alfieri 1921. i 1922. deklasirao konkurenciju.
Ti uspjesi privukli su torinsku tvrtku Diatto, proizvođača kočija, vagona i automobila, koji s Alfierijem potpisuje ugovor da za njih vozi i konstruira trkaće automobile. Jedan od rezultata te suradnje bilo je i konstruiranje trkaćeg automobila Diatto Tip 20, no upravo kad je dovršen Diatto upada u financijske poteškoće i odustaje od utrka te Alfierija umjesto novcem - plaća upravo tim automobilom! Unaprijeđeni Diatto Tip 20 tako je silom prilika prekršten u Tip 26, prvi Maserati u povijesti. Srećom po braću, jer je baš ta njihova kreacija bila svojevrsno tehničko savršenstvo svog vremena. Hod klipa iznosio je za tadašnja vremena nevjerojatno kratkih 66 mm, dijelovi motora bili su izrađeni od magnezija, a bio je to i prvi bolid s hidrauličnim kočnicama. Inženjersko umijeće potvrdila je pobjeda na Targi Florio, no taj uspjeh braći nije pomutio razum, nastavili su funkcionirati kao servis, trkaće aute radeći vrlo malo i rijetko, ali zato i vrlo kvalitetno. U prve tri godine njih tek dvadesetak. No, unatoč oprezu Tipo 26 ubrzo je evoluirao u 26B, pa dalje u 26B MM.
No, prava majstorija bio je model V4 lansiran 1929. Pokretao ga je brutalan 4,0-litreni motor od čak 305 KS, koji je bolid tjerao sve do 250 km/h, pa ne čudi da su u to vrijeme samo trojica vozača bila dovoljno hrabra - ili luda - da sjednu za njegov upravljač. Među njima, naravno, i jedan Maserati. No, ovaj puta ne Alfieri nego Ernesto. V4 svoj prvi Grand Prix osvaja 1930., na Velikoj nagradi Tripolija. Te godine naredati će čak sedam pobjeda no već 1931. prerasta u V5, brojeći sad 360 KS. I taj motor bio je ekstremno brz, toliko brutalan da je bio posve neupotrebljiv na cesti, ali je uz automobilske piste pronašao namjenu i na vodi - grof Carlo Felice Trossi ugrađivao ga je u svoje trkaće čamce...
Sljedećih godina Maseratiji nastavljaju pobjeđivati u utrkama, stazama dominiraju Tazio Nuvolari i Giuseppe Campari, a uspješnu priču ne prekida niti Alfierijeva smrt. Ništa se, uostalom, nije pretjerano promijenilo ni kad je tvrtku 1937. preuzeo Adolfo Orsi, koji je tri godine kasnije tvrtku preselio u Modenu. Tom bogatom proizvođaču čelika i poljoprivrednih strojeva očito je bilo dovoljno što je preuzeo zvučno ime i sportsku slavu, dok su braća Maserati i dalje imala slobodne ruke kad je riječ o konstrukciji bolida. A činili su to toliko spretno da su Maseratiji na utrkama bili ravnopravni s Mercedesom i Auto Unionom, a 1939. pobjeđuju i na Indianapolisu 500.
Rat je privremeno zaustavio trkaće aktivnosti, pa Ernesto 1947. radi prvi cestovni Maserati - Tipo A6, od kojega je Pinin Farina napravio atraktivni coupe. Bio je to smjer kojim je želio ići i Adolfov sin Omer, sklon proizvodnji cestovnih automobila, dok su braća i dalje bila zainteresirana isključivo za trkaći program. Zbog toga dolazi i do razlaza. Već 1947. Ernesto Maserati osniva tvrtku OSCA, a za njim se u Bolonju vraćaju i preostala braća.
Sljedećih deset godina tvrtka Maserati, sad bez ikog iz obitelji Maserati, balansira između trkaćih i cestovnih automobila, a na stazi ih tih godina najviše proslavlja Juan Manuel Fangio, koji 1957. s bolidom 250F osvaja i naslov svjetskog prvaka. Maserati ostaje prisutan u Formuli 1 do 1960., ali strast za utrkivanjem i tvornička momčad zapravo su nestali još ranije, nakon što su 1957. svjedočili tragediji na utrci Mille Miglia. Podsjete radi, tada je Ferrari kod gradića Guidizzolo sletio sa ceste, pri čemu su stradali vozač i suvozač te 10 gledatelja, od čega su polovica bila djeca...
Od tad se, zapravo, Maserati sve više okreće proizvodnji cestovnih modela. Glavnu riječ preuzima inženjer Giulio Alfieri, koji 1957. potpisuje 3500 GT, čime počinje era luksuznih sportaša sa znakom trozupca. Koja uspješno traje sve do danas, puno stoljeće od osnutka tvrtke.