Pobjedom u Španjolskoj Sébastien Ogier i matematički je potvrdio osvajanje četvrtog uzastopnog naslova prvaka svijeta u reliju, a potom je u Walesu, utrku prije kraja sezone, to učinila i momčad Volkswagena. No, nakon četiri godine apsolutne dominacije francuskog vozača u njemačkom autu, u sezoni 2017. očekuju se ogromne, gotovo revolucionarne promjene, koje najavljuju puno veći spektakl i neizvjesnost.
Kao prvo - u Svjetsko reli prvenstvo stižu snažniji, lakši, brži, sofisticiraniji i aerodinamički dotjeraniji auti, koji će uz to atraktivnije i izgledati. Naime, aktualnim WRC autima po novim će pravilima biti omogućeno povećanje maksimalne snage 1,6-litarskog turbomotora sa 300 na 380 KS, minimalna masa bit će smanjena za 25 kilograma (na 1150), središnji diferencijal ponovno će dobiti elektronsku kontrolu, a više slobode u aerodinamici rezultirat će većim stražnjim krilima i bočnim spojlerima kao i prevjesima sprijeda i straga.
– Promjene u tehničkim pravilima otvaraju novo vrlo uzbudljivo razdoblje za WRC. Ne samo da novi auti izgledaju spektakularno, već su im i performanse znatno bolje, izjavio je Malcolm Wilson, šef M-Sporta, tvrtke koja već desetljećima vodi Fordovu tvorničku WRC momčad. – Koncept me uistinu podsjeća na dane slavne Grupe B. Uz fenomenalne sigurnosne mjere koje danas vladaju u prvenstvu u kombinaciji s dražima koja donose snažniji auti, vjerujem da otvaramo novo vrlo uzbudljivo poglavlje u WRC-u, tvrdi stari maher Wilson, koji jako dobro zna o čemu govori budući da je u svojoj vozačkoj karijeri okusio snagu Grupe B vozeći Audi Quattro A1, Ford RS200 i MG Metro 6R4.
Njegovo podsjećanje na Grupu B nije nimalo slučajno. Bilo je to zlatno doba kad su cestama jurili najmoćniji auti ikad napravljeni za reli natjecanja i premda je Grupa B živjela samo pet sezona, postala je dio legende, pravi mit za naraštaje koji nisu mogli uživo vidjeti aute koji su do stotke na makadamu ubrzavali za manje od tri sekunde.
Kratka povijest Grupe B započela je 1981., kad je FISA (međunarodna automobilistička federacija, preteča današnje FIA-e) ukinula dotadašnje grupe 1, 2 i 4 i zamijenila ih novim klasama okupljenim pod egidom Grupa B. Od konstruktora se za ulazak u novu kategoriju zahtijevala izrada najmanje 200 primjeraka automobila bez posebnih ograničenja u pogledu performansi i karakteristikama auta, te dodatnih 20 za svaku evoluciju. Pritom primjerak koji je završavao u utrkama nije imao previše sličnosti s modelom na čijoj je osnovi nastao.
Za proizvođače automobila reli je tad bio odličan poligon za testiranje raznih rješenja koje su poslije koristili u serijskim modelima, ali i pozornica na kojoj su mogli dotjerati svoj imidž, pa su u frenetičnom nadmetanju za primat konstantno radili na razvoju auta i s vremenom ih pretvorili u prava čudovišta. Bilo je i onih koji su upozoravali da nova pravila vode u put bez povratka - da reli auti sve više sliče bolidima Formule 1 i predstavljaju opasnost za vozače i gledatelja koji prate utrke. No, vozači su prihvatili izazov. Mnogi od njih čak su promijenili i svoj stil vožnje kako bi ukrotili aute koji su znali težiti i manje od 900 kg, a bili pokretani motori koji su razvijali preko 500 KS.
Na pojavu novih auta pozitivno je reagirala i publika. Interes za reli je porastao na dotad neviđenu razinu i na stotine tisuća navijača počelo se slijevati na ceste često nimalo ne mareći za sigurnost vozača, ali ni svoju vlastitu. Do 1985. auti Grupe B dosegli su nevjerojatan stupanj razvoja i performansi, a stalno je rastao i broj poklonika koji su slijedili utrke ne mareći za vrijeme ili udaljenost kako bi vidjeli svoje heroje na djelu. Natjecanja u Monaku, Španjolskoj, Portugalu ili Finskoj brojala su i preko dva milijuna gledatelja privučena velikim vozačkim imenima i njihovim vožnjama u moćnim autima. No, zapaljivi koktel koji je nastao nije mogao proći bez posljedica. Ekstremna snaga auta, koji u to vrijeme nisu imali gume, šasije i ovjese koji bi jamčili stabilnost i sigurnost, rezultirala je brojnim nesrećama s ljudskim žrtvama kako među vozačima tako i u publici.
Dan nakon pogibije Henrija Toivonena i njegova suvozača Sergija Creste 1986. na Korzici, tragedije koja se dogodila točno na godišnjicu nesreće u kojoj je na istoj utrci smrtno stradao Attilio Bettega, uslijedila je reakcija automobilističke federacije. Tadašnji predsjednik Jean-Marie Balestre na izvanrednoj konferenciji objavio je da će samo pet godina od promocije posve ugasiti Grupu B te do kraja sezone uveo niz restrikcija da spriječi nove tragedije.
Unatoč razočaranju poklonika relija bio je to bez sumnje nužan potez, jer su auti koje su slagale tvorničke momčadi postali brži od ljudskog refleksa. Grupa B tako je zauvijek nestala iz svih službenih reli natjecanja, ali time nisu sa scene posve nestali i svi njezini auti. Fordovi rasprodani privatnicima još su godinama harali europskim nacionalnim brdskim prvenstvima, dok su Audi i Peugeot nastavili gaziti konkurenciju na Pikes Peak International Hill Climbu, a Peugeot i na kultnom Dakaru...
Najslavniji auti Grupe B
Renault 5 Turbo
Turbobenzinac sa 200 KS na stražnjoj osovini bio je dovoljan za pobjede na debiju 1981. Dvije godine kasnije stigao je Turbo 2 sa specifikacijama Grupe B, a 1985. Maxi Turbo sa 350 KS i 900 kg.
Audi Quattro
Prvi automobil s pogonom na sva četiri kotača sa 2.2 motorom i 5 cilindara razvijao je 450 KS. Hannu Mikkola s njim osvaja naslov 1983., a Stig Blomqvist 1984. Na vrhuncu razvoja dosegao je 560 KS.
Lancia Rally 037
Temelj Grupe B imao je centralno postavljen 2.0 motor s kompresorom i razvijao je 350 KS. Konstruktorski naslov osvaja 1983., ali pogon na stražnje kotače bio je preveliki hendikep u odnosu na 4x4.
Lancia Delta S4
Debi 1985. u Walesu bio je trijumfalan (dvostruka pobjeda), a motor dragulj tehnologije. Motor sa 4 cilindra 1,75 litara turbo skriven u cjevastom okviru razvijao je 480 KS, a kasnije dosegao 650.
Peugeot 205 T16
Predstavljen je 1984. s turbobenzinskim 1.8 motorom smještenim centralno sa 350 KS i integralnim pogonom. U izvedbi EVO2 1986. dosegao 550 KS i po drugi put osvojio vozački i konstruktorski naslov.
MG Metro 6R4
Pojavio se 1985. u Walesu i dohvatio treće mjesto, ali Grupa B bila je već pred ukidanjem. Bio je jedini model s atmosferskim motorom (trolitrenim V6), razvijao 400 KS i pogonio sva četiri kotača.
Ford RS200
Homologiran za nastupe u Grupi B tek u veljači 1986. nije doživio najavljivani razvoj. Ispod njegove kompozitne karoserije krio se 1,8-litarski turbomotor sa 500 KS i pogonom na sva četiri kotača.
Citroën BX 4TC
Nastupio je na samo tri utrke prije ukidanja Grupe B, a najbolji mu je rezultat bilo šesto mjesto u Švedskoj 1986. Motor sa 400 KS sprijeda, pogon na sva četiri kotača, a najveća mana nepouzdanost.
