U 110 godina dugoj povijesti Lancije posebno poglavlje pripada sportskim uspjesima. Scuderia Lancia stvorena je 1953., a serija uspjeha započela je pobjedom Juan Manuela Fangia na enduro utrci Carrera Panamericana u prototipu D24. Već iduće godine osvajaju Mille Migliu i Targu Florio, a s bolidom D50 ulaze i u Formulu 1, no avantura u najbržem cirkusu jednako kao i postojanje tvorničke momčadi ubrzo su naprasno prekinute kad je prvo poginuo Alberto Ascari, a potom Gianni Lancia izgubio kontrolu nad kompanijom koju je osnovao njegov otac Vicenzo.
No, 1953. u tvrtku stiže Cesare Fiorio i oživljava tvorničku momčad, koja i unatoč skromnim sredstvima otad stalno raste. Squadra Corse Lancia HF ponajviše se koncentrirala na reli, a prvu pobjedu donosi im Sandro Munari - 1969. na Korzici u Fulviji Coupé Rally 1.6 HF, u kojoj 1972. osvaja i prethodnicu WRC-a - ICM prvenstvo. Bio je to početak fascinantne dominacije Lancie na svjetskoj reli sceni, pa je ona i unatoč tome što već četvrt stoljeća nema tvorničku momčad još uvijek najtrofejnija marka, s čak 10 konstruktorskih WRC naslova. Što je posve dovoljan motiv da se na 110. rođendan tvrtke na stazi Vairano kraj Milana pojavi pet najuspješnijih relijaških Lancije - Fulvia Coupé Rally 1.6 HF, Stratos HF, Rally 037, Delta S4 i Delta HF Integrale 16V Safari - te da za njihove upravljače sjednu legende Sandro Munari i Miki Biasion i prisjete se svojih najvećih pobjeda.
Pobjedom spasila na tisuće radnih mjesta
Amilcare Ballestrieri 1972. je pobijedio u rodnom San Remu vozeći Fulviju HF i na kraju sezone kupio pobjedničku Lanciju za simboličnih 800.000 lira (oko 1000 DM), u znak zahvale za brojne pobjede koje je nanizao za njenim upravljačem. Fulvia Coupé Rally 1.6 HF s registarskim oznakama TO B51446 bila je tek šesta koju su 1969. složili u Torinu, a za njenim upravljačem osim Ballestrierija pobjeđivali su i Harry Källström (Španjolska 1969.) i Simo Lampinen (Portugal 1970. i Italija 1971.) – Najljepša uspomena na Fulviju svakako mi je pobjeda na Monte Carlu 1972., s nezaboravnim prijateljem Mariom Mannuccijem, prisjeća se Munari i dodaje: – Bio sam jako sretan što je moje ime osvanulo na listi pobjednika najslavnijeg relija, ali još više jer smo tom pobjedom spasili na tisuće radnih mjesta. Naime, koncem 1971. Lancia je odlučila prekinuti proizvodnju Fulvije Coupé, ali pobjede u kneževini promijenila je planove i proizvodnja se nastavila. – U početku sam imao problema jer su prednji pogon i istureni motor izazivali često proširivanje putanje, što je osobito dolazilo do izražaja u vožnji nizbrdo na snijegu i ledu. Bilo je puno kočenja lijevom uz istodobno držanja gasa i zabacivanja stražnjeg dijela jer trebalo je ostati u okretajima. No, najviše me mučio nedostatak snage u odnosu na konkurenciju, koji se najbolje uočavao na usponima, sjeća se Munari.
Genijalni pobjednički stroj za sve uvjete
Baš kao Monte Carlo za utrke, tako je i Stratos svojevrsni sinonim za trkaći auto, jer je taj pakleni dvosjed puno više od fascinantne GT jurilice, genijalno osmišljeni trkaći stroj koji je pobjedama ispisao najljepše stranice u povijesti autosporta sedamdesetih. Gandinijev dizajn, Ferrarijev mjenjač i V6 motor spojeni u savršenoj kombinaciji, proizvedenoj u manje od 500 primjeraka. Beskompromisno dizajniran s mislima okrenutim prema utrkama, Lancia Stratos HF dominirala je svjetskom reli scenom i postala njezina neosporna kraljica. Potvrđuju to i tri uzastopno osvojena WRC naslova (1974., 1975. i 1976.), a kvalitetu je potvrdila i na kružnim stazama upisavši pobjede na utrkama kao što su Targa Florio i Tour de France. No, reli je bila glavna scena na kojoj je Lancia Stratos postala svjetska ikona s više od 20 pobjeda u tri sezone, a u njoj su nastupali i pobjeđivali Raffaele Pinto, Tony Carello, Walter Röhrl, Markku Alén, Bernard Darniche i Sandro Munari. Upravo je Munari u Stratosu u Monte Carlu ostvario tri uzastopne pobjede, koje su potom prerasle i u konstruktorske naslove. – Uvijek se pamte pobjede na utrkama koje se boduju za Svjetsko reli prvenstvo, poput Monte Carla, Portugala ili Korzike, ali nezaboravan je bio i Tour de France 1973., ističe Munari i dodaje: – Suparnici su imali moćne prototipe i u devet sam dana utrke izgubio čak osam kila, ali Stratos je bio nepobjediv i na asfaltu i na makadamu. Bilo da se vozi po blatu, prašini, mokrom, snijegu ili ledu. Većina težine i pogon su straga, pa je trebalo žrtvovati ulaske u zavoje, ali dok je Fulvia tražila čvrstu ruku, Stratos je bio lagan i upravljiv. Doduše i malo tijesan, ali nevažno u odnosu na rezultate.
Zadnji prvak s pogonom na jednu osovinu
Početkom osamdesetih u sportskom odjelu Lancije punom se parom radilo na projektu novog auta za reli s mehaničkim rješenjima u skladu s novim pravilima Grupe B. Po kojima, među ostalim, nisu bila dozvoljena velika odstupanja u odnosu na verziju namijenjenu cestovnoj uporabi, koju je svaki proizvođač morao izraditi u najmanje 200 primjeraka da bi dobio homologaciju za utrke.Tako je tad tamo kao direktni nasljednik Stratosa stvorena i Lancia 037, koja se oslanjala na GT model Montecarlo, u verziji s uzdužno centralno postavljenim dvolitrenim Abarthovim motorom sa 16 ventila u glavi i kompresorom. Dizajnirao ga je Pininfarina, koji su pobrinuo za dotjerivanje aerodinamike, ali i serijske proizvodnje, uvodeći vrlo sofisticirana tehnička rješenja. – Brzo sam se privikao na taj izvanredni i ekstremno brzi auto. Veća težinu na stražnjoj osovini zahtijevale su kasno kočenje, lagano puštanje nosa u zavoj, ali već na sredini zavoja počinje ubrzavanje, prisjeća se Biasion prvog testa 037 i dodaje: – Te 1983. u njoj sam slavio na Sardiniji te se na koncu sezone okitio i naslovima talijanskog i europskog prvaka.
Avangardna konstrukcija, pogon 4x4 i monstruozna snaga
Prvi talijanski trkaći auto s pogonom 4x4 izazvao je 1985. pravu senzaciju. Rešetkasta struktura od cijevi, koja nosi karoseriju od stakloplastike te motor i mjenjač predstavljala je apsolutnu novost u reliju. Isto vrijedi i za motor sa 4 cilindra i 1759 ccm sa dvostrukim prednabijanjem (volumetrijskim Abarthovim kompresorom i klasičnim turbopunjačem), koji je dosegao monstruoznih 500 KS. Snaga koja se na kotače prenose kroz tri diferencijala, sa središnjim samoblokirajućim za stalan i ravnomjeran odnos između prednje i stražnje osovine (visko spojka tipa Ferguson). Inženjer Abartha, Pierpaola Messorija autor je prvih skica, ali dok je za 037 trebalo 22 mjeseca od ideje do homologacije, na Deltu S4 potrošeno je 34. No, Biason se i toga vrlo rado prisjeća: – Na prvim testiranjima bio sam impresioniran ubrzanjem i snagom, ali zauvijek ću pamtiti jedan detalj - na stazu je došao i šef momčadi Cesare Fiorio, ali dok je on bio tamo motor jednostavno nije htio upaliti. Čim je otišao - proradio je punom snagom. No, kad se Florio vratio ponovno je sve stalo. A kad su mehaničari i inženjeri već počeli gubiti strpljenje otkrili smo u čemu je problem - bio je to mobilni telefon, jedan od onih veličine aktovke, koji je Fiorio tad svud nosio sa sobom. Njegov signal izluđivao je elektroniku motora...
Najuspješniji reli automobil svih vremena
Kad je 1987., nakon serije tragičnih događaja FIA odlučila dokinuti legendarnu Grupu B, Lancia je promptno reagirala. Delte HF 4WD već u prvoj sezoni pokazale su se izuzetno konkurentnim i u sljedećih šest godina Lancia je osvajala konstruktorske naslove prvaka. Ogromno iskustvo talijanske momčadi kroz godine je pretočeno u brojne evolucije. Delta HF Integrale donijela je dvostruki broj ventila u glavi (16 umjesto 8), a vrhunac predstavlja posljednja verzija službeno nazvana HF Integrale 16V Evoluzione, koja nadimak Deltona nije dobila samo zbog XL dimenzija karoserije. – Moram priznati da sam bio jako razočaran kada sam iz Delte S4 sa 500 konja prešao u Deltu HF 4WD koja je imala tek 300, ali i suparnici su imali slične probleme. No, to je utrke učinilo zanimljivijima i svaki djelić sekunde postao je ogroman. Na prvim testiranjima Delta HF se ponašala kao da ima samo prednji pogon i bježala je preko nosa, ali poradilo se na rasporedu masa, diferencijalima i dobili smo pouzdan i vrlo konkurentan auto, prisjeća se Biasion rada na razvijanju auta s kojim je osvojio dva naslova svjetskog reli prvaka (1988. i 1989.) te ističe da su mu posebno drage dvije pobjede na uvijek iscrpljujućem Safari reliju uz koji ga veže i jedno zanimljivo iskustvo: – Tijekom upoznavanja sa stazom 1990. smo naletjeli na domoroce koji su od nas očajnički tražili pomoć i odveli nas na mjesto gdje je neki mali slonić upao u živi pijesak. Brzo smo pozvali svoju ekipu koja je došla s velikim terencem i nakon 4 sata borbe uronjeni do pojasa u blato uspjeli smo spasiti baš životinju čiji je lik svih tih godina bio zaštitni znak naše momčadi.
Na tronu i nakon 25 godina apstinencije S čak 10 konstruktorskih WRC naslova Lancia je najuspješniji brand, a Delta najuspješniji model svih vremena (sa 6 naslova i 46 pobjeda) Fulvia Coupé Rally 1.6 HF predstavljena je koncem 1968., a u ponudi Lancije i na reli stazama zamijenila je Fulviju Coupé Rally 1.3 HF s kojom je Munari godinu ranije slavio na Korzici V4 motor obujma 1584 ccm napajan karburatorima razvijao je 115 KS, koji su se kroz mjenjač sa pet stupnjeva prijenosa prenosili na kotače Fulvije Coupé Rally 1.6 HF, proizvedene u 1258 primjeraka Relijaške prelomnice 1953. Aurelija B 20 GT, sa 2.5 V6 motorom sa 118 KS i mjenjačem sa 4 brzine u bloku sa stražnjim diferencijalom prva je Lancia koja je trijumfirala na reliju Monte Carlo 1962. Početkom šezdesetih Pininfarina dizajnira novu karoseriju za Flaminiju, pa tad nastaje i elegantni Flaminia Coupé 3B, pogonjen V6 motorom sa 128 KS 1963. Obiteljska limuzina s pogonom na prednje kotače i bokser motorima sa 4 cilindra (1.5 80 KS ili 1.8 102 KS) nazvana Flavia okušala se i na reli natjecanjima 1964. Flavia Coupé, model s kojim je Lancia započela stvarati svoju relijašku karijeru i oko kojeg je Florio složio slavni sportski odjel 1964. Fulvia 2C debitirala je u Monte Carlu 1964. s posadom Facetti-Von Baum, prvu pobjedu donio joj je Rally dei Fiori 1965., a bila je uspješna i na krugu i na brdu  1966. Flaviju Sport Coupé dizajnirao je Zagato, a pokretao nabrijani 1.8 motor sa 130 KS. Napravljeno ih je 633, od čega 4 za natjecanje na krugu i reliju 1969. Iznenađujuća pobjeda na Monte Carlu 1972. u Fulvietti, kako je od milja zvana Lancia Fulvia Coupé Rally 1.6 HF, bila je prva stepenica do ICM naslova 1974. WRC sezonu 1975. Lancia Stratos HF otvorila je pobjedom u Monte Carlu, a potom uzela čak tri konstruktorska i jedan vozački naslov prvaka  1974. U odnosu na Fulviju, Beta Coupé imala je bolji ovjes, motor većeg obujma (1800 ccm) i snage (190 KS), te servo upravljač i samoblokirajući diferencijal 1982. Prvi Lancijin model Grupe B, Rally 037, imao je središnje smješten 2.0 motor s turbopunjačem koji je 1983., kad je osvojen naslov, razvijao 310 KS 1985. Uz originalni sustav prednabijanja (turbo + kompresor) 1.8 motor u završnoj evoluciji imao je 500 KS i samo 12 relija Delta S4 uzela je 5 pobjeda i 15 podija 1988. U Frankfurtu je 1987. predstavljena prva evolucija Delte HF nazvana Integrale, koja će u sljedećih pet godina vladati grupom A i nizati naslove |