Kad je Scooter Braun, menadžer Justina Biebera i cijele čete pop zvijezda odrastao, najdraži junak stripova bio mu je Supermen. “Volio sam sve što je predstavljao”, rekao je Braun novinarima. Sviđalo mu se to što je Supermena stvorio Židov, što ga je činilo židovskim superherojem. Braun je igrao košarku i sanjao o tome da će se jednoga dana pridružiti supermenima NBA, Magicu Johnsonu i Michaelu Jordanu. Kad je postalo jasno da neće jer nije dovoljno talentiran za to, počeo je razmišljati o showbizu. No, ni tu ga baš nisu čekala otvorena vrata.
Tako počinje veliki New Yorkerov portret čovjeka koji, ne samo da je stvorio novi tip pop zvijezda, savršen za vrijeme nervoznoga klikanja po društvenim mrežama, već je boreći se za preživljavanje u brutalnoj industriji zabave sam sebi izmislio novi posao, a svojim šefovima nove načine zarade, o kojima oni koje je sustav više mazio, nikada ne bi ni sanjali.
Netalentirani Braun počeo je pomagati talentiranim glazbenicima, onima najmlađima i najranjivijima, naivcima, početnicima s velikim snovima. I tako se zapravo pridružio i Supermenu i Magicu i Jordanu.
Uzor bez talenata
Postao je superheroj. Manijakalno je proučavao biografije ljudi koji su potezali konce, ponajviše Davida Geffena, koji je kao dostavljač kod William Morrisa upao u glazbenu industriju i na kraju osnovao DreamWorks. Geffen nije neki genij, niti ga krase posebni umjetnički i poduzetnički talenti. Zato je Braunu bio savršen uzor.
Počeo je kao školski falsifikator osobnih iskaznica pomoću kojih su klinci kupovali alkohol za tulume, onda je počeo organizirati tulume pa je nakon nekoliko godina postao party promotor, a najviše je radio u Atlanti. Gradska klupska scena početkom 2000-ih bila je podijeljena, hip hop je dominirao. Braun je znao skupiti ljude kao malo tko, i brzo je shvatio dvije stvari: da će iz vlasnika klubova izbiti više love ako ljudi budu cirkulirali među različitim mjestima, i da svoje partyje mora brandirati, da ih povezuju s njime a ne s klubovima.
Zbližio se s Outkastom, Ludacrisom, Lilom Jonom, prozvali su ga bijelim Puff Diddyjem. Organizirao je tulume za Britney Spears, Kevina Federlinea, Shaquillea O’Neala. Mogao je srediti sve što treba. No, bilo je to zapravo životarenje, sve dok ga tadašnji ljubavnik Janet Jackson, producent i reper Jermaine Dupri nije zaposlio kao direktora marketinga svoje kuće So So Def. Braun je tada napustio koledž, ali nije mu dobro krenulo. Nije našao nijednu novu zvijezdu i dobio je otkaz i, još gore, počeo se bojati neuspjeha, izgubio je povjerenje u samoga sebe.
No, opametio se i zarekao se da će u svakom idućem potezu tražiti suvlasništvo. Samo što nije bilo novih poteza. Onda je prestao tugovati, uhvatio se telefona i nazvao Pontiac s pričom da će doći kod njih pisati za fakultetske novine članak o njihovom marketinškom odjelu. Otišao je s papirom i olovkom i osigurao milijunski sponzorski ugovor za Ludacrisa. Na temelju toga osnovao je tvrtku za menadžment i unajmio bijelog repera Ashera Rotha, kojega je pronašao na MySpaceu. Imao je novaca za 14 mjeseci. Nakon toga, totalna propast.
Onda se sudbina preokrenula, i dok je radio nešto za Akona, Braun je naletio na amatersku snimku Justina Biebera na YouTubeu, dvanaestogodišnjaka koji pjeva na talent showu u Ontariju. Jonas Brothers tada su rasturali, i Braun je baš tražio nekoga iz tog filma. Ludacrisovom menadžeru Chaki Zuluu govorio je kako je opsjednut idejom da nađe klinca koji će napraviti ono što je napravio mladi Michael Jackson, tržište je vapilo za mlađahnim, anđeoskim soul glasom.