Pozlaćeno prijestolje s kojega je Benedikt XVI prekjučer uputio blagoslov Urbi et orbi i samo je bilo svojevrsna simbolična poruka.
Zlato i grimiz prijestolja bili su u vizualnom kontrastu s papinskim ruhom, posve bijelim, te štolom, također posve bijelom i zlatom protkanom.
Pavao VI odrekao se tijare, trostruke krune, koju je Benedikt XVI izbacio i iz svoga grba, a zlatan pastirski križ bez Krista zamijenio je mnogo jeftinijim pastoralom s raspelom. Ivan Pavao II odrekao se prijestolja i zamijenio ga građanskom foteljom: bio mu je dovoljan običan naslonjač, bijelim presvučen, tek s jednom trakom zlatne boje.
Benedikt XVI vratio je u uporabu više kneževskih odnosno vladarskih simbola za koje se prije mislilo da pripadaju samo proteklim stoljećima. Od odavno zaboravljenih odjevnih predmeta vratio je na glavu kamaur a na pleća mocetu, pa još optočene carskim hermelinom. Dok je Ivan Pavao II znao pokriti glavu i običnom kapom “šiltericom”, Benedikt za to rabi čak i galero sa zlatnim resama. U desnicu je uzeo zlatni pastoralni križ svojih prethodnika umjesto Montinijeva raspela. Uz vladarsko ruho i zlatni križ, u ovom je pontifikatu u uporabu vraćeno i prijestolje Wojtylinih prethodnika.
• Prijestolje je mjesto simbolâ, još od Solomonova, opisanoga u Bibliji. I Kur'an Allaha često naziva “gospodarem prijestoljâ”. Prijestolje, kao i postolje Chevalier i Gheerbrant vide kao “potporanj slave”. Ono je simbol autoriteta. Omogućuje da se pristupnik vladaru osjeća malim. Liutprand iz Cremone, koji je kao Berengarov poklisar pohodio 949. u Carigradu Konstantina VII Porfirogenita, s udivljenjem je pisao o bizantskom prijestolju koje se hidraulički dizalo da bi car bio nad svakim tko je pred tronom.
Autoritetu Ivana Pavla II nije trebalo prijestolje kao potporanj, niti mu je kao akcent trebalo bilo zlato, bilo hermelin. I bez svega tog ornamentarija nije ga se moglo ne uzeti u obzir, prihvaćalo se ono što je govorio ili ne prihvaćalo - kao što Hrvati uglavnom nisu prihvatili ono što je govorio u Zagrebu, ali su ga slavili. Od autoriteta Konstantina VII, bez obzira na prijestolje na kojemu je dočekao Liutpranda, ostalo je samo ono što je taj Porfirogenit unio u knjige kao kroničar.
Inoslav Bešker
