ZAGREB - U petak navečer u rasprodanoj Ciboninoj dvorani, zbog čega je pridodan i subotnji koncert, Bajaga je s Instruktorima podsjetio na niz velikih hitova poput “Gore-dole”, “Verujem, ne verujem”, “Tišina”, “Na vrhovima prstiju”, “Jahači magle”, “Sa druge strane jastuka”, “Ti se ljubiš na tako dobar način”, “Tamara”, “Voz”, Zažmuri” i drugih koji su “instruirali” generacije adolescenata sve do danas.

Prvoborci novoga kova

Naime, većina prisutnih u Ciboni rodila se u vrijeme Bajaginog koncerta u “Kulušiću” ili tek u godinama nakon njega, a “prvoboraca” gotovo da i nije bilo osim na pozornici na kojoj su kao Bajagini gosti nastupili zagrebački gitarist Davor Rodik i nekadašnji Instruktor Dejan Cukić, a potom i Aleksandra Kovač, kći nekadašnjeg mu producenta Kornelije Kovača.

Emocije i prazan hod

Skromnost scenske produkcije i izostanak spektakularnih video zidova na kakve smo navikli u posljednje vrijeme, Bajaga i publika lako su nadomjestili izmjenom emocija na više od dva i pol sata dugom koncertu tijekom kojeg je ipak bilo praznog hoda i viška minutaže kako to inače biva na obljetničkim koncertima.

Ponovno se najviše dojmio kao balader ugodnog baritona, romantik i šarmer, dok su Instruktori bili najuvjerljiviji na rock’n’roll, country i pop trasi, a najsuspektniji u dionicama novokomponiranog folka. Nekoć najpoželjniji roker, kojeg su čak i majke voljele, decentno stari, a kao lider prekaljenih profesionalaca s više stotina velikih koncerata iza sebe prefektno zna kako se pali publika na ovim prostorima.

S obzirom da je simpatičan i fin čovjek koji ne zna skrivati emocije, teško mu je mnogo toga predbaciti, ali na momente se činilo kako se kroz Instruktore prelamaju sve dobre i loše osobine onoga što smo nekoć zvali YU-rock, a što nije zaobišlo ni Parni valjak ni Prljavo kazalište s kojima dijeli niz sličnosti.