Može se predsjednik Mesić ljutiti i grubim riječima prekidati intervjue, ali pitanje drži li ga možda Mladen Bajić u šaci posve je legitimno. S jučer u Saboru izglasanim novim mandatom glavni državni odvjetnik postaje najdugovječniji hrvatski funkcionar. Šefovi države, premijeri i ministri prolaze, samo on ostaje. Usto, po položaju akumulira more najdelikatnijih informacija - o svima sve zna - što ga čini najmoćnijim čovjekom u državi. Na funkciju državnog odvjetnika, treći put zaredom, vjerojatno nije biran zato jer nekoga drži u šaci, ali koncentracija formalne i neformalne moći u njegovim rukama ozbiljan je problem.
Prilikom reizbora kao najproblematičnija apostrofirana je Bajićeva prilagodljivost političkim utjecajima. Dok je Ivo Sanader bio u sedlu, godinama je prakticirao stav da se korupcija ne progoni. Čak i Vladimir Šeks spominje njegovu sklonost autocenzuri. Naglo aktiviranje unatrag pola godine uzima se kao dokaz da DORH sada funkcionira posve autonomno od politike. Premda se HDZ-ov cinik Šeks narugao očekivanjima da bi državni odvjetnik trebao djelovati samostalno. Nema apsolutne neovisnosti niti je može biti - objavio je u saborskoj debati.
Nije sporno da je Bajić godinama funkcionirao kao politički poslušnik. Ali je sporno ono što se danas smatra definitivno neupitnim: da je Državno odvjetništvo sada u svome radu posve slobodno i nezavisno. Bajićevu, navodnu, nezavisnost od politike, prvo, dovodi u pitanje činjenica da se on i danas laća samo palih političkih anđela. Što politika odbaci, to DORH dočeka. Hrani se isključivo političkim mrtvacima.
Nema ni jednog jedinog primjera koji bi govorio drugačije. Ne samo da je fokusiranje na otpisane potpuno, nego - još gore - Državno je odvjetništvo i dalje podložno svome instrumentaliziranju u funkciji političkih obračuna. Glavaša se svojedobno dohvatilo tek kad se sukobio s HDZ-om. Danas Mladen Bajić ušetava u kabinet premijerke Kosor u noćnim satima, neposredno nakon što je izbrisala Ivu Sanadera. Poruka je posve jasna. Drugo, o politiziranosti represivnih organa svjedoče pokušaji da se vladajućem HDZ-u olakša pozicija recentnim vađenjem, pakiranjem i napuhavanjem SDP-ovih afera. Nije promaklo da su neke od tih akcija, sigurno ne slučajno, posve sinkronizirane s premijerkinim istupima u Saboru.
Treće, brzina kojom je Državno odvjetništvo reagiralo na premijerkin poziv da se očituje u vezi s njenim stanom, kao i način na koji su to odradili, ne govori o Bajićevoj političkoj nezavisnosti. Više govori o tome da za Jadranku Kosor obavlja poslove kao što je svojedobno bio na dispoziciji Ivi Sanaderu. Princip je isti, sve su ostalo nijanse…
Četvrto, izjava predsjednika Mesića o milijunima pronađenim na nekom inozemnom računu ili najava ministra Šimonovića o novom valu hapšenja - informacije koje oni apsolutno ne bi smjeli imati, još manje njima javno baratati - otkrivaju da su veze između politike i Državnog odvjetništva još vrlo živahne i funkcionirajuće.
Mladen Bajić izabran je glasovima HDZ-a i onih koji su se bojali da bi umjesto njega mogao doći netko još gori. Vesna Pusić i Milorad Pupovac izrazili su isti strah: ako ne Bajić, onda će HDZ na čelo DORH-a instalirati nekoga mnogo problematičnijeg.
