Tim rečenicama Cristopher Andersen počinje svoju najnoviju knjigu, naslovljenu “Barack i Michelle: Portret američkog braka”, koja je zaintrigirala svjetsku javnost iskričavim pojedinostima iz zajedničkog života jednog od najpoznatijih parova na svijetu, američkog predsjednika Baracka Obame i njegove supruge Michelle.
Barack je, nastavlja Andersen, odbacio pokrivače i snen se odvukao niz hodnik kako bi vidio što se zbiva. “Isuse, Michelle”, rekao je kad je ušao u dječju sobu, “zar ne možeš učiniti nešto da prestane?” Michelle, koja je stajala kraj kolijevke nježno zibajući Sashu, prostrijelila ga je klonulim pogledom. Bio je to pogled na koji se Barack naviknuo od rođenja njihove prve kćeri 1998., navodi autor, koji je javnosti poznat po biografijama poznatih osoba i parova. Dolaskom u Bijelu kuću bračni par Barack i Michelle Obama se, s obzirom na povijesni uspjeh koji su zajedno postigli, pokazao primjerom jednog od najvećih političkih i ljubavnih partnerstava u Americi. Andersen javnosti pokušava dati uvid u uspone i padove tih poznatih supružnika - oni su svojedobno, u svom “najmračnijem razdoblju”, bili na rubu razvoda.
Kako se već zna, Michelle i Barack upoznali su se kad je on počeo raditi u odvjetničkoj tvrtki Sidley Austin, koja je svoju tadašnju zaposlenicu Michelle angažirala da ga pouči poslu. Barack je Michelle navodno mjesec dana pozivao na spoj, a kada je konačno pristala, bili su cijeli dan zajedno.
Politika gubitak vremena?
- Odmah smo kliknuli. Do kraja spoja bila sam ‘prodana’ - ispričala je jednom Michelle, priznajući da se u njega zaljubila iz istog razloga zbog kojeg ga drugi ljudi poštuju - njegove povezanosti s ljudima.
- Stalno je govorila o njemu. Mnogo se ljudi hvali svojim partnerima, ali ovo je bilo drugačije. Bilo je gotovo kao obožavanje. Stalno je govorila da će on učiniti velike stvari - ispričala je Andersenu jedna od zaposlenica Sidley Austina.
No, ono što javnost ne zna, a Andersen otkriva u knjizi, i to na temelju, kaže, razgovora s oko 200 prijatelja i poznanika Baracka i Michelle Obama, jest da se par susretao s izazovima i problemima koji su im brak s vremenom učinili opasno klimavim i nestabilnim.
Kada se Barack posvetio političkoj karijeri, problemi su postajali sve opipljiviji. Prijašnje svađice oko toga da Barack ostavi pepeljare prepune cigareta po kući prerasle su u otuđenje zbog njegova stalnog izbivanja iz kuće i Michelleine usamljenosti u teretu podizanja obitelji.
- Politika je gubitak vremena - svojedobno je navodno rekla razočarana Michelle.
Situacija je kulminirala godinu prije rođenja Sashe, kad se Barack, unatoč Michelleinu protivljenju, odlučio kandidirati kao demokratski kandidat za senat države Illinois protiv Bobbyja Rusha. Izbivanja iz kuće postajala su sve češća.
No, unatoč svemu, Barack je usred kampanje održao obećanje i odveo Michelle i tada 18-mjesečnu Maliju na odmor na Havaje. Ubrzo su ga zvali da se vrati zbog ključnog glasanja o ilegalnom posjedovanju oružja. To je rekao Michelle, koja tu vijest, u trenutku kad se mala Malia razboljela, nije blagonaklono dočekala. Pomisao da putuje avionom s bolesnom djevojčicom i riskira njeno zdravlje nije joj padala na pamet.
Je li mislio ‘samo na sebe’
- Mi nećemo nigdje. Ti napravi što misliš da moraš - rekla je Baracku, koji je shvatio poruku. Ne želeći je još više ljutiti, odustao je od povratka, a Rush je to iskoristio za svoju kampanju, prozivajući Obamu da mu je odmor važniji od spašavanja ljudskih života.
Obama je izgubio utrku, a Michelle mu nije propustila reći: “Rekla sam ti”. No, objašnjava Andersen, nije bila ljuta zbog njegova poraza, nego činjenice da je on bio voljan staviti politiku ispred obitelji.
- Misliš samo na sebe. Nisam mislila da ću dizati obitelj sama - znala mu je govoriti.
- Barack, čini se, ne mari za to što ja mislim. Ne mogu doprijeti do njega i objasniti mu da bismo u ovome trebali biti skupa - navodno se Michelle žalila i svojoj majci. To je otišlo toliko daleko, tvrdi Andersen, da se činilo da su Obamama odbrojani zajednički dani.
S druge strane, Baracku, koji je smatrao da njegov trud dugoročno koristi obitelji, bilo je dosta kritika za koje je mislio da su nepoštene i sitničave. Ono što ga je mučilo u vezi s Michelle povjeravao je baki.
- Volim Michelle, ali ona me ubija stalnim kritikama. Čini se tako ogorčena, tako ljuta u isti mah - navodno je govorio.
Nakon što su prebrodili tu krizu, novi problemi su proizašli iz njegove utrke za predsjednika. Razmirice su nastale zbog Barackove silne popularnosti i niza obožavateljica koje su se doslovce pomamile za njim, salijetale ga i gurkale mu telefonske brojeve u džepove. Navodno je ta ludnica živcirala i samog Obamu, koji se, piše Andersen, jednom prilikom, kad se maknuo iz mase i ulazio u automobil, požalio: “Isuse, želio bih da me prestanu hvatati za guzicu”.
Disciplinirala ga šutnjom
Michelle, naravno, nije bila oduševljena pažnjom kojom su žene obasipale Obamu. Navodno je bila uvjerena da mu ta pažnja baš i ne smeta u toj mjeri te da on u tome uživa.
- Pa on je muškarac, zar ne? Rekla bih svim tim ženama: ‘Odbijte! Nađite si život!’ Sve je to sramota - ljutila se Michelle, koja ga je odlučila vratiti na pravi put “terapijom šutnje”.
No, Andersen vjeruje da Michelle nije bjesnila zbog Barackova usputnog flertovanja, već da je bila ljubomorna na suradnicu svog supruga iz kampanje, atraktivnu Veru Baker, s kojom se Obama navodno zbližio. Michelle je navodno kumovala tome da se Baker, koja je poslije za medije rekla da nije bilo ništa između nje i Obame, neočekivano i iznenada povuče iz kampanje.
S druge strane, Obama se žalio da su Michelleine optužbe i izigravanje “ledene kraljice” nepravedni te da ona nema razumijevanja za to pod kakvim se stresom on nalazi.
Napetost u zraku
U to je vrijeme, citira Andersen novinara Chicago Tribunea, Davida Mendella, napetost između Baracka i Michelle bila doslovce opipljiva.
Andersen se osvrnuo i na ulogu koja je Michelle imala u izbornoj kampanji za predsjednika. Ta je uloga bila, sudeći i po Obaminim izjavama da on ne donosi odluke a da se ne posavjetuje s njom, vrlo velika.
Michelle je utjecala i na to da Obamin stožer uzme krilaticu “Yes, we can” (Da, mi možemo) kao slogan za kampanju.
- Vjeruj. Znam da će upaliti - navodno je rekla. Vjerovao je, i bio u pravu.
| Pomirili ih rođenje i bolest kćeri Barack i Michelle vjenčali su se 1992. Šest godina poslije dobili su prvu kćer, Maliu. - Sad imamo dva razloga za slavljenje 4. srpnja - rekao je Barack prvi put držeći kćer u rukama. Druga kći, Sasha, rođena je 2001. Jedan od većih izazova na koje su naišli bilo je njihovo roditeljstvo. - Pet godina pokušavali su dobiti dijete i bili su jako zabrinuti hoće li moći imati djece. Jedna od njihovih najboljih prijateljica mi je ispričala kako se bojala reći Michelle da je trudna jer se Michelle jako trudila oko toga i nije joj željela slomiti srce. Obame su razgovarali s najbližim prijateljima o posvajanju i tada se, 1998., rodila Malia - ispričao je autor. Prema Andersenovu uvjerenju, njihov je brak u prvim godinama Malijina i Sashina života i Obaminih političkih početaka bio blizu propasti. - Mislim da je Michelle bila spremna otići. Osjećala se napuštenom. No, bili su otvoreni u vezi s pritiscima u braku. On je rekao da je to bilo mračno doba njihova odnosa. Bio je ljut u to vrijeme - tvrdi Andersen. Ipak, zbližili su ih zdravstveni problemi malene Sashe. Shvativši da ima većih problema, riješili su nesuglasice. Michelle je odlučila popustiti. Poslušala je savjete svećenika koji ih je vjenčao, postala strpljivija i dozvolila mu da slijedi svoj politički san. Par je otad, čini se, uveo nova pravila. Obama se počeo truditi da svaki dan, što čini i u Bijeloj kući, bude dio vremena sa svojom obitelji. |
| ‘Kći se bunila, sin plakao, ali kuću ipak prodajem’ Kuća Obaminih susjeda vrijedila bi inače milijun i pol dolara, ali očekuje se da će postići višu cijenu  CHICAGO - Nekoliko metara ispred kuće Baracka Obame u Chicagu stoji znak 'Prodaje se'. Ali bez brige, kreditna kriza ipak nije toliko raširena da su banke otjerale u bankrot čak i predsjednika Amerike, kao što su učinile stotinama tisuća drugih Amerikanaca. Zapravo se prodaje kuća prvog Obaminog susjeda, no vijest je podjednako zanimljiva: to je prvi put otkako je predsjednik Nixon imao stan u New Yorku da netko može postati susjed američkog predsjednika. - Da, ova kuća je postala nesto posebno. Mi to zovemo 'Obama faktorom' - kaze Bill Grimshaw dok sjedimo u jednoj od soba sa savršenim pogledom na Obamin dom. Da bi vas Bill Grimshaw primio u svoju kuću u ulici South Greenwood Avenue broj 5040 u Chicagu, prvo morate proći policajce koji betonskim blokovima i automobilima blokiraju ulazak u cijelu ulicu, a zatim morate razgovarati s pripadnikom predsjednikove tajne službe koji sjedi u civilnom automobilu ispred kuće obitelji Obama. Morate biti unaprijed najavljeni i, vjerojatno, provjereni. Iako od kraja prošle godine zive u Bijeloj kući u Washingtonu, Obamini i dalje povremeno navraćaju u svoj dom u Chicagu. Vrlo rijetko, ali ipak navraćaju (bili su, primjerice, za Valentinovo). Zbog toga je ta kuća čuvana 24 sata dnevno, što cijelu ulicu čini najsigurnijom u Chicagu. - Kad je prije pet godina doselio u kuću pored moje, ja sam smatrao da je on samo još jedan lokalni političar. Raspravljali smo o politici uz dvorišnu ogradu. Michelle ga je uvijek tjerala iz kuće kad bi Barack htio zapaliti cigaretu. Ja bih obično u dvorištu pekao hamburgere, a on bi pušio i naši su se razgovori uglavnom odvijali uz ogradu - kaze Bill Grimshaw. Sada će mu ti razgovori uz ogradu donijeti i lijep novac. Matt Garrison, agent za nekretnine koji vodi prodaju kuće Grimshawovih, kaže kako bi ta dvokatnica sa 17 soba vrijedila oko milijun i pol dolara - da se nalazi bilo gdje drugdje u susjedstvu. - Ali s uračunatim 'faktorom Obama' vjerujem da će ta cijena biti nešto viša - kaže Matt, ne precizirajući koliko viša. S obzirom na interes koji je izazvala, ne bi bilo čudo da kuća dosegne i cijenu od oko dva milijuna dolara. Rijetko koji američki predsjednik je imao svoj dom u "normalnom" susjedstvu u kojem su kuće međusobno udaljene par metara. Uglavnom su svi imali velike posjede ili rančeve, poput Busha u Texasu. Dok prepričava kako Michelle nije dopustala Baracku da puši u kući, Obamin susjed Bill ostavlja dojam kao da je Michelle bila glavna u kući. Je li to zaista tako? - Ne znam, mislim da ipak nije u svemu bila glavna. Recimo, ona nije uvijek željela da Barack gradi političku karijeru, a on je ipak išao u tom smjeru. Znate, u Chicagu postoji stav da je politika vrlo prljav, vrlo korumpiran posao. Srednji sloj, iz kojeg potječe Michelle, nastoji biti što dalje od politike. Kad je Barack isao u Springfield (glavni grad države Illinois, gdje je Obama bio zastupnik), ona mu je govorila: družiš se s kriminalcima! Ali on ju je nekako vukao za sobom - smatra Grimshaw. I kad se kandidirao za predsjednika, Michelle je, barem po onome što kaže njihov prvi susjed, smatrala da će to biti avantura koja će trajati samo jedan krug predizbora u Demokratskoj stranci. - Ona je smatrala da će Barack otići u Iowu (prvu državu u kojoj se glasalo na predizborima i u kojoj je Hillary Clinton bila favorit, a Barack Obama autsajder), biti poražen, shvatiti kako stvari stoje i vratiti se kući k Michelle i curama. Kad je pobijedio, ona je bila iznenađena kao i svi drugi, ali i utučena jer je to odudaralo od njezinih planova. No, brzo se prilagodila - kaze Bill Grimshaw, koji je i sam nekada radio u politici. Bio je, naime, savjetnik guvernera Illinoisa, prije nego što je postao profesor na Chicago University i, sada, na Illinois Institute of Technology. - Kad je objavio kandidaturu za predsjednika, ja sam mislio: O Bože, pa on mora da se šali. Ali onda sam ga gledao ovdje dok je snimao predizborni spot, bio je vrlo impresivan, govorio je kao pjesnik, njegove riječi su odzvanjale, pokreti tijela bili su mu kao u glazbenika… Bio je tako dobar da sam rekao svojoj ženi: on to može. Ona je to isto smatrala već neko vrijeme i rekla mi je: znači, konačno si se probudio - govori Grimshaw o trenutku kad je on sam shvatio da će njegov susjed ući u povijest. Kad je počela kampanja za predsjedničke izbore, nestali su razgovori uz dvorišnu ogradu. Barack Obama jednostavno se izgubio. Ili je bio stalno na putu, ili je, u rijetkim trenucima kad je bio kod kuće u Chicagu, bio toliko iscrpljen da bi se potpuno "isključio". - Dobio je zaštitu tajne službe prije nego ijedan drugi predsjednički kandidat. Tad smo još više shvatili koliko je ozbiljan kandidat. To je donijelo i velike promjene u susjedstvu. Odjednom smo trebali dozvolu za ulazak u našu vlastitu ulicu, pojavili su se psi koji njuše stvari, zrcala ispod automobila… Bilo je kao da ulazite u istočni Berlin. Njega su iz kuće izvodili kroz stražnja vrata, direktno u automobil sa zatamnjenim staklima - sjeća se Bill Grimshaw. Jednog jutra, u vrijeme intenzivne kampanje za predizbore, profesor Grimshaw sjeo je i napisao pismo svome susjedu Obami o nečemu što je ovaj izjavio, a s čime se profesor nije slagao. Odlučio se za pismo, a ne kucanje na vrata, jer nije želio ometati Baracka, koji je u to vrijeme izgledao potpuno izmožden kampanjom ("bio je blijed kao krpa", kaže Bill). Napisao je pismo i krenuo ga ubaciti u susjedov postanski sandučić, ali iz automobila su iskočila dvojica pripadnika tajne službe i uhvatila ga za obje ruke. - Što to imate u ruci? Je li opasno - pitali su. - Samo ako mislite da je loš savjet opasan - odgovorio im je u svom stilu profesor Grimshaw. Tek kasnije, kad su shvatili da je to Obamin susjed, ispričali su se. Drugim stanarima ulice ponekad nije drago što moraju prolaziti kroz tolike sigurnosne provjere, ali Bill Grimshaw ima razumijevanja. Kaže da u predsjednikovoj tajnoj službi vrijedi pravilo kojeg se i on sam držao u vojsci, a koje se kolokvijalno naziva "Cover your ass" (štiti svoju guzicu). - Ako radiš po pravilima i nešto krene po zlu, nećes nastradati jer si se držao pravila. Ali ako si mijenjao pravila i nešto krene po zlu, nastradat ćeš - objašnjava. Zahvaljujući domu predsjednika Amerike, ova je ulica najprestižnija i najsigurnija u Chicagu. Zasto su se Grimshawovi onda odlučili za prodaju? - Preskupo je za dvoje ljudi i mačku da žive u kući sa 17 soba. Kćer i sin su se odavno odselili. Trebalo je vremena da nagovorim suprugu Jacky jer je ona duboko vezana uz ovo mjesto. A djeca su ogorčena. Sin se rasplakao gledajući na televiziji priču o tome kako prodajemo našu kuću. Gubim svoj dom, rekao je. A kći je kazala: tata, to je moje nasljedno pravo. Ja sam rekao: ne kćeri, to je moj mirovinski fond - sa smješkom zaključuje Bill Grimshaw. (Tomislav Krasnec) |
Martina Hrupić
