U utorak poslijepodne, nešto poslije 15.30 sati, iz sobe na devetom katu solitera u ulici Stanislava Sremčevića broj 5, u beogradskoj općini Zvezdara, u kojoj se odmarao Bekim Fehmiu, legendarni glumac svjetskog ugleda i glasa, izletio je prasak. Iz stana nasuprot, također u obiteljskom vlasništvu, dohitali su Bekimova žena, glumica Branka Petrić, i mlađi sin Hedon, i zatekli stravičan prizor. Na uredno spremljenoj postelji Bekim je ležao obliven krvlju i pokazivao tanahne znake života. Hedon je smjesta pozvao Hitnu pomoć, ali je dvadesetak sekundi nakon dolaska liječnika njegov otac izdahnuo. Na krevetu je bio pištolj za koji je posjedovao oružni list, kojim je sebi pucao u usta, a na noćnom ormaru pisamce ostavljeno Branki: “Puno te volim, ali za me život više nema smisla”. Bila je to njegova oproštajna poruka supruzi hrvatskih roditelja iz Novoga Vinodola, s kojom je živio četiri desetljeća u skladnoj vezi, majci njihovih sinova: Uliksa (godinama radi kao glumac u New Yorku, a oženjen je beogradskom glumicom Snežanom Bogdanović), i već spomenutoga Hedona (živio s majkom i ocem u rodnom Beogradu).

Prvi u četverolistu

Bekim Fehmiu je Albanac čiji su preci iz Đakovice na Kosovu. Majka Hazlija rodila ga je 1. lipnja 1936. u Sarajevu - gdje mu se otac Ibrahim bio otisnuo trbuhom za kruhom - što će reći da je petnaest dana prije nego što je počinio samoubojstvo ugasio sedamdeset četiri svjećice na rođendanskoj torti. Nakon što se 1941. raspala ondašnja Kraljevina Jugoslavija, a Bosna postala dio Nezavisne Države Hrvatske, Fehmijevi se sele nakratko u Skadar, koji je bio pod talijanskom vlašću, a odatle odlaze u Prizren, u koji se stalno udomljuju i gdje je Bekim skončao osnovnu i srednju školu.

Odatle se upisuje u kazališnu akademiju u Beogradu, na kojoj diplomira u klasi Mate Miloševića. Postao je najistaknutiji u četverolistu glumaca kod kojih se nije prepoznavao karakteristični izgovor slova lj što lako odaje ljude albanskih korijena. Osim njega to su Abdurahman Shala, pokojni Faruk Begolli i Enver Petrovci.

Nakon što se Kosovo koncem stoljeća odvojilo od Srbije, Bekim Fehmiu jedini od njih nije napustio Beograd, ali je učestalo obilazio brata i sestre u Prizrenu i Prištini. I upravo taj raskol, koji je doveo do sve izraženije netrpeljivosti Srba i Albanaca, učinio je da se Bekim posve izopći od ljudi i događaja i naglo prekine s glumom. Uspon u filmskome poslu počeo je u studentskim danima, 1953., kao epizodist u komediji “Opštinsko dete”, koju je po komadu Branislava Nušića postavila Soja Jovanović. Sljedeća uloga bila je neusporedivo veća u ratnom cjelovečernjaku “Saša” s kojom ulazi na velika vrata među zvijezde jugoslavenske kinematografije i ide iz filma u film.

Spektakularna serija

Vrhunac u Bekimovu životopisu nastaje kad mu je Aleksandar Petrović povjerio ulogu Beloga Bore u svojim kultnim “Skupljačima perja”, jednom od četiri noseće pokraj fatalne pjevačice Olivere Vučo (koja će se proslaviti vatrenom grlenom izvedbom pjesme “Đelem, đelem” i uzvisiti je za himnu svih Roma na svijetu), romske polupismene naturščice iz okolice Pančeva Gordane Jovanović, i nezaobilaznog Bate Živojinovića. Na bakanalskoj proslavi u proljeće 1967., u hotelu “Martinez” u Cannesu, nakon što su “Skupljači perja” osvojili Zlatnu palmu, dok su na račun beogradskog producenta Avale filma tekli potoci najskupljih šampanjca i služile se najprobranije delicije od kavijara do lastavičjega gnijezda, Bekim Fehmiu je s Oliverom Vučo bio najblistavija zvijezda.

Svjetski listovi objavili su snimku dok mladi glumac na pječčanoj plaži Croisetti nosi u naručju hollywoodsku divu Shirley McLane. Usred slavlja Bekimu prilazi producent Dino de Laurentis i nudi mu naslovnu ulogu u spektakularnoj televizijskoj seriji “Odisej”. Slavni Talijan, pred kojim su drhtale i najskuplje zvijezde i nenavikao da mu proturječe, nije se stigao sabrati kad dojučerašnji anonimus s Balkana nije prihvatio njegovu visoku novčanu ponudu nego je zatražio još viši honorar. Menadžer koji je posredovao u razgovoru i prevodio na to je problijedio jedva zaustivši:

“Čovječe, jesi li pri zdravoj pameti, pa s de Laurentisom se tako ne postupa!”

No Bekim Fehmiu je tvrdoglavo ostao pri svome sve dok Dino de Laurentis nije napokon popustio i unatoč povrijeđenoj taštini potpisao ugovor:

“Što bi bilo da se de Laurentis kapricirao. Ta propala bi vam životna uloga!” spomenuo sam nekom zgodom Bekimu, na što mi je nehajno uzvratio: “Kockao sam se i, eto, uspio!”