Bianca mašta o ćilimu koji će je dovesti do vrha

PET
Čarobni leteći ćilim

Hrvatska je svjedokom bizarne rasprave o sudbini ćilima u Banskim dvorima. Radi se o pokušaju ministrice bez zanimanja i posla Biance Matković da preuzme kakvu-takvu dužnost, recimo, kućepazitelja. Ona je zamislila da može raditi što hoće mimo zakona, osjećajući se kao alter ego Ive Sanadera. Zakoni o upravljanju imovinom u vlasništvu države, a pogotovo inventara u Vladinim zgradama i uredima te veleposlanstvima, regulira tko i na koji način upravlja i određuje gdje će se nalaziti koji i kakvi tepisi, ćilimi, stolovi i slike. Sve se to utemeljuje na potrebama, estetici i stilu. Postoji inventurna lista predmeta u vlasništvu svake firme. Pitanje  je kako je Bianca uspjela unijeti vlastiti tepih u zgradu Vlade i potom ga iznijeti. Što su radile Vladine čuvarske službe? Svugdje u svijetu Bianca Matković bila bi ražalovana. Bianca lebdi na ćilimu želja, maštajući da će je barem on ponijeti na vrh piramide vlasti, ako to već nije učinio barba Ivo.

SUB
Traktor-revolucija

Karamarkov MUP pokazao je čvrstinu u sprečavanju pokušaja traktor-revolucionara da blokiraju granice. Ministarstvo je stavilo do znanja seljacima da mogu prosjedovati po gradovima, seoskim putevima, cestama i gazdinstvima, ali im neće biti dopušteno ugrožavanje vitalnih interesa RH kao što je blokada autocesta u jeku sezone i protuustavno i protuzakonito blokiranje granica. Zadatak je Oružanih snaga, ali i MUP-a i drugih službi, čuvanje nepovredivosti granica. Dužni su brinuti i o slobodnom protoku roba i ljudi na  graničnim prijelazima. U najavljenom seljačkom prosvjedu nije bilo ekonomske logike. Seljaci su htjeli onemogućiti kretanje turista koji su njihovi gotovo najveći potrošači. Mediji tvrde da je za akciju sprečavanja blokade granice i autocesta bilo angažirano čak 1000 policajaca. Izračunamo li njihove dnevnice, troškove prijevoza i izgubljenog vremena, dobit ćemo pozamašnu sumu koja se zbog “novopečenih Matija Gubaca” potrošila iz proračuna.

NED
Logika birtije

Vlada Jadranke Kosor pod stalnim je udarima medija, a argumenti za napade na nju prilagođavaju se potrebama “analitičara”. Tako su “mudri analitičari” pritiskali Vladu da povuče Zakon o pušenju. Razlog je pad zaposlenosti i prometa u ugostiteljskim objektima. Postoje naznake da bi Vlada mogla popustiti pred “logikom birtije”, što bi za nju bila katastrofa. I to zbog financijskih razloga. Hrvatsku će deseterostruko više koštati liječenje od posljedica pušenja nego svi troškovi vezani uz pad prometa i zaposlenja u ugostiteljskim objektima. Ako Vlada želi zadržati ugled i štedjeti, onda mora ostati pri sadašnjem zakonu, uz minimalnu korekciju (kabine za pušače), sve drugo bio bi politički i ekonomski autogol . Bio bi to još jedan od dokaza našeg “barbarskog” i antieuropskog mentaliteta. Vlada je odlučila pod pritiskom javnosti promijeniti Zakon o umjetnoj oplodnji. To bi se u svijetu smatralo dokazom demokratičnosti Vlade. Prije usvajanja Zakona o umjetnoj oplodnji premijerka Kosor vrlo je jasno naznačila da taj zakon ne može opstati, da će ga se morati doraditi. Zašto to nije učinila tada? Zato što tada nije imala dovoljno političke snage.

PON
Povratak hrvatskog ZERP-a

Hrvatska se opet nalazi pred dilemom treba li proglasiti puni gospodarski pojas ili ostati na bastardu što ga je usvojila Račanova Vlada. Čak 137 državaproglasilo je u skladu s dokumentima UN-a različite oblike pojaseva. Sada je i Francuska odlučila proglasiti u Mediteranupuni gospodarski pojas,  200 kilometara od obale. Hrvatska se nalazi pred dilemom treba li slijediti primjer i poziv Francuske. Hrvatska bi se morala odlučiti na gospodarsku zonu da zaštiti pomorsko i podmorsko blago. Među ostalim, i plin i naftu koji se nalaze u “dimnjaku” koji Slovenija traži kao izlaz u međunarodne vode. Međutim, Slovenija je prije toga naručila od Geološkog instituta u Washingtonu studiju o bogatstvima hrvatskoga podmorja u tom dijelu Jadrana. Rupel je više puta zbog toga hodočastio u taj institut. Bude li trebalo, objavit ćemo i kartu washingtonskog instituta. Neosporno je da će zbog ovakvog poteza biti prigovora nekih europskih država, a u sklada s njihovim interesima. No ne treba se na to obazirati. “Zajednička politika EU” je takva da pet članica još nisu priznale Kosovo. Što može Francuska, može i Hrvatska, ako je suverena država. A Kosoričina Vlada na ZERP-u će morati dokazati koliko su joj važni nacionalni interesi.

UTO
Gadafijevi prijatelji

Svijet je obaviješten o proslavi 40. godišnjice Libijske revolucije. Radi se o kobnom danu za Libiju, kada je Gadafi preuzeo vlast, uveo diktaturu i postao svjetski izvoznik “revolucionarnog terorizma”, što mu je uz naftu bio glavni izvozni artikl. Glavni svjetski čimbenici i političari odbili su doći na proslavu. Zato su skupu nazočili poznati lideri “demokratskog svijeta” - Mugabe (Zimbabve), Omar Hasan al-Bašir (Sudan) i Hugo Chavez (Venezuela). Među pozvanima, međutim, nema samoproglašenoga Gadafijeva prijatelja Mesića. Jasno je da Mesić nije neki Gadafijev prijatelj. Prijatelje se, naime, poziva u goste bez obzira na probleme s veleposlanikom.

SRI
Hrvatska bez nade

Prošli četvrtak pisao sam o potrebi vraćanja nade Hrvatskoj i tražeći načine izlaska iz krize. Otvorivši u petak Večernjak, vidio sam da i kolege muči sličan problem. I oni su pokrenuli akciju SOS za Hrvatsku. Međutim, već njihov prvi prilog, od subote, od Ivkošića i Pavune pokazao se kao  debakl. Pavuna nam je poručio kako je “pristao da se od njega pravi medijska ikona”. Nakon toga nam je za svjetionike naše budućnosti  imenovao Zlatka Sudca, Thompsona i Gotovinu kojega “politička oligarhija”, eto, “žrtvuje” da bismo bili “euroasimilirani”. Za njega je i NATO “uvelike prisila i nije sigurno je li to odluka suverenih slobodnih građana”. Kolega Ivkošić budućnost nam nudi  antieuropskim štihom, a izlaz vidi u jakoj nacionalnoj banci jer bi se time Hrvatskoj vratila financijska suverenost.

ČET
Ipak nije procurilo

Hrvatski mediji odlučili su ne čačkati puno po tajnosti pregovora Kosor - Pahor. No u Bruxellesu je procurila vijest koju je objavio kolega Palokaj u svom članku od četvrtka u Jutarnjem. Čini se da Slovenci  inzistiraju na uklanjanju nekih hrvatskih dokumenata “za koje se strane dogovore da su sporni, ali pri tome uklanjanje ne utječe na kvalitetu hrvatske dokumentacije za pojedina poglavlja”. Hrvatska ne može pristati na ovaj uvjet ako on ne bude recipročan i ako Slovenija ne povuče iste takve dokumente koje Hrvatska smatra spornima. Pristajanje na jednostranu trgovinu “spornih dokumenata” bio bi definitivni politički kraj Kosoričine Vlade. A pogotovo ako bi se pristalo na bilo koju vrstu arbitraže osim one sudske.
Ivan Zvonimir Čičak