Biden - Obamin prvi operativac na Balkanu
Američka središnja obavještajna agencija (CIA) je krajem 1990. godine objavila dokument prema kojem će se tadašnja Jugoslavija u roku od šest mjeseci raspasti u krvavim obračunima. A to je bilo jasno i svakom iole ozbiljnijem promatraču događaja. No tadašnji predsjednik George W. H. Bush, otac donedavnog predsjednika, koji je za razliku od svog sina imao respektabilnu karijeru, kako vojnu tako i obavještajnu - na koncu, on je bio šef CIA-e - nije taj dokument, kako se čini, uzeo ozbiljno. Ili su ga na to naveli ljudi od povjerenja, tadašnji ambasador u Beogradu Warren Zimmermann ili pomoćnik državnog tajnika, a kasnije i državni tajnik, Lawrence Eagleburger.
Otac Bush, dakle, koji je svjedočio padu Berlinskog zida, nije napravio gotovo ništa u trenutku izbijanja srbijanske agresije u bivšoj Jugoslaviji, najveće krize u Europi od Drugog svjetskog rata - a mogao je. Ima raznih teorija zašto je tomu bilo tako, no pustimo ih za neku drugu prigodu. Otac Bush je tek 1992. godine počeo govoriti o “novom svjetskom poretku”, dakle uoči samog zalaska svoje vlasti. Treba li spominjati da je u toj administraciji, očito pretjerano zadivljenoj prvim Zaljevskim ratom koji nije uspio srušiti Sadama Huseina, ministar obrane bio Dick Cheney, isti onaj gospodar tame koji će svojim mračnim mislima determinirati i oba mandata sina Busha. Balkanom se ozbiljno, svjestan koliki problem predstavlja svjetskom miru, počeo baviti Bill Clinton. Odlučno je, bez ikakvih dvojbi, oteo taj problem oklijevajućoj Europi i stao postavljati nova pravila igre koja su se opredmetila u, koliko god sada spornom, ali tada izuzetno važnom Daytonskom sporazumu. Hrvatskom su tih godina prolazili njegovi posebni izaslanici koji su najprije trasirali put Sporazumu, a zatim njegovoj provedbi. Robert Gelbard će ostati zapamćen kao čovjek koji naprosto nije imao nimalo volje baviti se Tuđmanom ili Izetbegovićem, a još manje Miloševićem, za njega je jedini zakon bio Dayton, a nitko od te trojice mu se nije otvoreno usudio proturječiti. A njega to i ne bi smetalo, treba biti iskren.
Četrnaest godina nakon Daytona u regiju stiže američki potpredsjednik Joe Biden, čovjek koji je izbliza pratio cijelu krizu i bio zagovornik snažne američke reakcije.
Njegov itinerar pokazuje da je sin Bush u osam godina na vlasti, kao i njegov otac, ostavio još jedan problem neriješen, Balkan, iako je bio među prvima koji su priznali samostalno Kosovo. No, Srbija je i dalje snažno podijeljena, u Bosni i Hercegovini sve su jači glasovi koji traže otcjepljenje Republike Srpske, a odnosi u Federaciji sve su samo ne idilični. Kosovo je nova politička realnost, ali realnost koja ne nailazi na razumijevanje bilo koje europske zemlje koja ima sličnih zahtjeva za autonomijom - Španjolska, Slovačka, na primjer. Makedonija je zapela na svom putu zbog problema s imenom i Grčka joj onemogućava bilo kakav napredak prema europskim integracijama, a unutaretničke tenzije Albanaca i Makedonaca nisu prestale.
Dakle, područje koje može izroditi krizu doslovce u trenu, krizu koja može ozbiljno poljuljati Europu, toliko opterećenu unutarnjim problemima: trenutačna predsjedavajuća Češka ne želi prihvatiti budući temeljni dokument, Lisabonski sporazum, irski se referendum tek čeka, istok je uzdrman teškom financijskom krizom, Sarkozy nije ostvario očekivanja javnosti, Merkel je pred novim izborima, Poljska se više bavi Ukrajinom i Bjelorusijom što pak ljuti Moskvu ...
Barack Obama stoga na krizni dio Balkana šalje svog prvog operativca Bidena kako bi jasno dao do znanja da reda mora biti, da se dogovori moraju poštivati i, na kraju, da Amerika ne želi trošiti previše snage i vremena na ovom prostoru kada ima toliko ozbiljnijih svjetskih kriza. Poruka je to i Bruxellesu, koji se jako razljutio na samu mogućnost da Washington imenuje posebnog izaslanika za Balkan, ali i svim državama koje će Biden obići: “Možda ste na trenutak bili zapušteni, ali mi vas držimo na oku”. Na kraju krajeva, Biden će ponoviti kako se SAD zalažu za europski Balkan, integriran u sve političke i sigurnosne institucije, ali bez ikakve promjene granica ili nametanja rješenja silom.
Treba se nadati da će ovu jasnu poruku shvatiti svi kojima je poručena. I biti zadovoljnim što hrvatski šef diplomacije neće morati trpjeti Bidenove ćuške, kao što je to svojedobno morao Mate Granić od Ala Gorea. Jer Hrvatska više nije područje krize, no ona u našem susjedstvu može biti jako opasna. Ali zato je tu Biden.
Željko Trkanjec
Otac Bush, dakle, koji je svjedočio padu Berlinskog zida, nije napravio gotovo ništa u trenutku izbijanja srbijanske agresije u bivšoj Jugoslaviji, najveće krize u Europi od Drugog svjetskog rata - a mogao je. Ima raznih teorija zašto je tomu bilo tako, no pustimo ih za neku drugu prigodu. Otac Bush je tek 1992. godine počeo govoriti o “novom svjetskom poretku”, dakle uoči samog zalaska svoje vlasti. Treba li spominjati da je u toj administraciji, očito pretjerano zadivljenoj prvim Zaljevskim ratom koji nije uspio srušiti Sadama Huseina, ministar obrane bio Dick Cheney, isti onaj gospodar tame koji će svojim mračnim mislima determinirati i oba mandata sina Busha. Balkanom se ozbiljno, svjestan koliki problem predstavlja svjetskom miru, počeo baviti Bill Clinton. Odlučno je, bez ikakvih dvojbi, oteo taj problem oklijevajućoj Europi i stao postavljati nova pravila igre koja su se opredmetila u, koliko god sada spornom, ali tada izuzetno važnom Daytonskom sporazumu. Hrvatskom su tih godina prolazili njegovi posebni izaslanici koji su najprije trasirali put Sporazumu, a zatim njegovoj provedbi. Robert Gelbard će ostati zapamćen kao čovjek koji naprosto nije imao nimalo volje baviti se Tuđmanom ili Izetbegovićem, a još manje Miloševićem, za njega je jedini zakon bio Dayton, a nitko od te trojice mu se nije otvoreno usudio proturječiti. A njega to i ne bi smetalo, treba biti iskren.
Četrnaest godina nakon Daytona u regiju stiže američki potpredsjednik Joe Biden, čovjek koji je izbliza pratio cijelu krizu i bio zagovornik snažne američke reakcije.
Njegov itinerar pokazuje da je sin Bush u osam godina na vlasti, kao i njegov otac, ostavio još jedan problem neriješen, Balkan, iako je bio među prvima koji su priznali samostalno Kosovo. No, Srbija je i dalje snažno podijeljena, u Bosni i Hercegovini sve su jači glasovi koji traže otcjepljenje Republike Srpske, a odnosi u Federaciji sve su samo ne idilični. Kosovo je nova politička realnost, ali realnost koja ne nailazi na razumijevanje bilo koje europske zemlje koja ima sličnih zahtjeva za autonomijom - Španjolska, Slovačka, na primjer. Makedonija je zapela na svom putu zbog problema s imenom i Grčka joj onemogućava bilo kakav napredak prema europskim integracijama, a unutaretničke tenzije Albanaca i Makedonaca nisu prestale.
Dakle, područje koje može izroditi krizu doslovce u trenu, krizu koja može ozbiljno poljuljati Europu, toliko opterećenu unutarnjim problemima: trenutačna predsjedavajuća Češka ne želi prihvatiti budući temeljni dokument, Lisabonski sporazum, irski se referendum tek čeka, istok je uzdrman teškom financijskom krizom, Sarkozy nije ostvario očekivanja javnosti, Merkel je pred novim izborima, Poljska se više bavi Ukrajinom i Bjelorusijom što pak ljuti Moskvu ...
Barack Obama stoga na krizni dio Balkana šalje svog prvog operativca Bidena kako bi jasno dao do znanja da reda mora biti, da se dogovori moraju poštivati i, na kraju, da Amerika ne želi trošiti previše snage i vremena na ovom prostoru kada ima toliko ozbiljnijih svjetskih kriza. Poruka je to i Bruxellesu, koji se jako razljutio na samu mogućnost da Washington imenuje posebnog izaslanika za Balkan, ali i svim državama koje će Biden obići: “Možda ste na trenutak bili zapušteni, ali mi vas držimo na oku”. Na kraju krajeva, Biden će ponoviti kako se SAD zalažu za europski Balkan, integriran u sve političke i sigurnosne institucije, ali bez ikakve promjene granica ili nametanja rješenja silom.
Treba se nadati da će ovu jasnu poruku shvatiti svi kojima je poručena. I biti zadovoljnim što hrvatski šef diplomacije neće morati trpjeti Bidenove ćuške, kao što je to svojedobno morao Mate Granić od Ala Gorea. Jer Hrvatska više nije područje krize, no ona u našem susjedstvu može biti jako opasna. Ali zato je tu Biden.
Željko Trkanjec
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
