Njegove priče o tome da je profesor na Američkim Sveučilištima su jednako istinite kao i priče od Vesne Pusić. Održati seminar pred malom grupom ljudi na nekom Američkom Sveučilištu je stvar koja se može vrlo lako urediti, bit profesor je nešto sasvim drugo. Njegovo članstvo u Američkoj Akademiji za Sudsku Medicinu se ostvaruje registracijom na nekom od seminara i uplaćivanjem članarine od 100 $. Naravno, to besramno lažljivi bivši ministar prikazuje medijima kao dostignuće tipa "Deus ex machina".

e moj primorac. kako si pobjegao iz ministarstva kada su se problemi zaredali. isto kao i sanader, dao si petama malo vitra. a sada? sada pokušavaš biti predsjednik... sram te može biti...

Dragan u Americi?? Zar se kandidirao za Presjednika Amerike ili Hrvatske?? Obama, čuvaj se....

Clinton i Primorac susreli su se na večeri na kojoj su se prikupljala sredstva za kampanju kongresmena ... Znači lova je pala. Ako je Jako And. jedan od glavnih sponzora D. Primorca (HTV 03.12.09.) i ako slučajno pobijedi...

Nakon predstavljanja predsjedničkih kandidata u petak 20.11 2009. na prvom programu HRT-e ostao sam zabrinut za svoju domovinu te imam potrebu podsjetiti na jednu zanimljivu pricu prema kojoj cak i prica o Eviti Peron izgleda bljedunjavo. To je priča o predsjedničkom kandidatu Draganu Primorcu bivšem ministru u vladi Ive Sanadera.

1991 u kolovozu u jeku napada na Vukovar, mladi splitski doktor putuje u SAD. Ali on nije počeo svoju karijeru u Splitu. Kako nije položio prijemni ispit na medicini on je upisao stomatologiju u Sarajevu, zatim stomatologiju u Zagrebu pa se preko komunjarskog direktora Medicinskog fakulteta u Zagrebu dr. Škrbića prebacuje se u Split na medicinski fakultet ( !!!! ). U tome mu je pomogla politička podobnost-član SKJ od 16 -te godine.

Diplomira sa prosjekom 3 i prof Marušić ga pošalje u Conecticat, New Harford, nakon što je netko drugi odustao od tog mjesta. Inače tokom studija je uredno pomagao ženi prof. Marušića nositi kufere na kolodvor u Splitu.

I tako mladi doktor odlazi u SAD gdje je pod nadzorom dr. Dubravka Pavlina, zubara i protestantskog "pastora" koji je vidio da je protestantizam popularniji u SAD nego katolicizam. Tu se mladi doktor priključuje protestantskoj grupi pickastog i izfeminiziranog dr. Pavlina. I to je početak jednog krasnog prijateljstva, odnosa učenik-učitelj u kome će jednog dana učenik nadmašiti svoga učitelja. Baš kao u ruskim bajkama.

Od 1991-1995 mladi doktor nije objavio niti jedan znanstveni rad kao prvi autor. Najveći uspjeh je drugi autor u članku u Journal of Clinical Investigation. Pokušava nostrificirati diplomu ali pada 7 puta na step 1 USMLE i gubi pravo polaganja. Nako toga se 1996 vraća kući u Split gdje daje silne intervjue o svojim velikim uspjesima u SAD u časopisima kao Arena, Slobodna Dalmacija i naravno pokoji intervju za TV. Upucava se lokalnom HDZ-u, povezan je sa dr. Šimom Anđelinovićem, sudskim patologom iz Splita i dobiva poziciju na fakultetu i stan od grada Splita.

Oko 1998 počinje specijalizaciju iz pedijatrije kod tadašnjeg šefa pedijatrije na Firulama, prof. Livia Ballarina. To se naravno radi fakultativno obzirom na silne obaveze na fakultetu i državnim komisijama.

U SAD je povezan sa kontroverzom oko nestanka para od donacija za HR. Nikad nije zaradio više od 25 000 $ godišnje u SAD, ali unatoč tim skromnim primanjima po povratku kupuje sebi Mercedesa, a bratu ( Predsjednik Splitskog suda sa 24 godine, prosjek ocjena na pravu 2) jeepa. Polaže specijalistički u Zagrebu pred komisijom koju čine profesori koji su oduševljeni lijepim poklonima koje je mladi pametni doktor njima dao. Svaki profesor je dobio laptop. Uliziva se prof. Slobodanu Vukičeviću. O detaljima tog lijepog prijateljstva i kako je počelo neću pisati jer se nadam da se mnogi djelatnici fakulteta sjećaju kako je počelo i u kojima ssu osobno sudjelovala.

I nakon što komunjare dolaze na vlast 3. siječnja 2000. godine seli se u Zagreb,. Prodaje državni stan u Splitu i kupuje stan u Zagrebu. Postaje ravnatelj bolnice Svetog Duha 2. Umješan je u aferu privatizacije hemodijalize koja je prodana Izrelskoj tvrtki i što je ispitivao USKOK. Ali ezultati istrage niada nisu poznati javnosti dok je predsjednik vlade bio Ivo Sanader. Bilo bi dns zanimljivo znati zašto ???

Po povratku u HR druži se intenzivno sa klerom koji je oduševljen ovim mladim pobožnim katolikom koji je tako dobro educiran.

Šest mjeseci pred izbore 2003 intenzivno se druži sa Miomirom Žužulom koji ga dovodi Sanaderu za ministra. Ministar Primorac je inače odlikovan brojnim ratnim odlikovanjima uključujući spomenicu domovinskog rata.

On u principu ne zna ništa raditi, ni pedijatriju, ni znanost, ni sudsku medicinu. Ali zato obmanjivanje masa, laganje, krada, ulizivanje su vještine koje je on razvio do perfekcije. Dok je bio ministar najveći "thrill" mu je izaći na TV i pomoću 20 izvježbanih laži i fraza praviti idiote od novinara i gledaoca.

Inače na medije se nevjerojatno pali. Instinktivno je osjeća opasnost od prof. Radmana, pa ga lukavo neutralizira sitnim podvalama i lažima koje nemaju veze sa mozgom. Supruga Miomira Žužua Tatjana Žužul je govorila "Dragan je savrsen", "Radman je smotani znanstvenik za razliku od Dragana koji je veliki i znanstvenik i menadžer", "Di se može mjerit smotani Radman sa Draganom". Bilo kakva usporedba znanstvenih kvaliteta Primorca i Radmana je kao usporedba plovnih karakteristika kutije za sapun sa ruskom nuklearnom podmornicom. Ali to nema veze. Kod nas sve može kada s podobni.

O Draganovoj općoj kulturi da ne govorim. "Rat i mir" je vidio izdaleka baš kao i domovinski rat od koga je pobjegao. "Braća Karamazovi" su vjerojatno vlasnici nekog kafica u Splitu. Na drini ćuprija "da čito, pišo sa nje «. "Lovčeve zapise" nije nikad čuo za njih ali zato piše zbirku "Lovačkih priča za idiote" kojoj se cijela Hrvatska divi.

Njegove priče o tome da je profesor na Američkim Sveučilištima su jednako istinite kao i priče od Vesne Pusić. Održati seminar pred malom grupom ljudi na nekom Američkom Sveučilištu je stvar koja se može vrlo lako urediti, bit profesor je nešto sasvim drugo. Njegovo članstvo u Američkoj Akademiji za Sudsku Medicinu se ostvaruje registracijom na nekom od seminara i uplaćivanjem članarine od 100 $. Naravno, to besramno lažljivi bivši ministar prikazuje medijima kao dostignuće tipa "Deus ex machina".

I mene ljudi pitaju zašto mi je ministar simpatičan. Pa kako mi ne bi bio simpatičan. PRAVI MAJSTOR SA MORA. On i njegova karijera nisu aberacija, oni su odličan indikator moralne situacije u Hrvatskoj, sustava vrijednosti i kriterija koji se primjenjuju u državnim institucijama. Kao bivši ministar on odlučuje o alokaciji fondova za znanost. Njegova i prof. Pavelića privatna klinika u Istri sigurno je bila adekvatno subvencionirana, poznavajući koliko je konflikt interesa vazan u HR.


Šest milijuna dolara kredita uzeto od Svjetske banke za povratak znanstvenika iz inozemstva utrošeno je u njihov privatnu kliniku. Osamdeset milijuna eura uzeto je od Svjetske banke za modernizaciju hrvatskog školstva u njegovu prvom ministarskom mandatu. Kako su i zašto potrošeni toliki milijuni eura zna samo Dragan Primora i njegov savjetnik akademik Vladimir Paar.

Akademik Paar bio je savjetnik za nuklearnu energiju u CK SKH-e. Da bi njegovi sinovi mogli raditi na odjelu za fiziku PMF-a u Zagrebu staljinističkom metodom pod vodstvom Načelnika odjela za fiziku PMF- u Zagrebu prof. Miroslava Furića protjerani su neki stručni ljudi s obazloženjem da poslije doktorata nisu bili u inozemstvu kamo inače « fizičarska elita « šalje svoju djecu ne po stručnim sposobnostima nego po njihovim osobnim prijateljskim vezama.
Srdačan pozdrav,

Uvijek Vaš Martin Relja