Na pojavu, djelatnost i ponašanje Ive Pukanića malo je tko ostajao ravnodušan ili neutralan. Kontroverzan, osporavan, hvaljen, napadan i branjen i kao novinar i kao javna ličnost, Pukanić je uvijek izazivao neskrivenu pažnju i reakciju.

Tjednik Nacional, može se reći, dobrim dijelom živio je i postojao upravo zbog njegove energije, a iščitavao se zbog izravnih ili skrivenih poruka koje je upravo on odašiljao u svojim provokativnim tekstovima.

Pisao je o mafiji, obavještajnom podzemlju, mnogim skandalima, tajnama i spačkama ovdašnje političke, poslovne i ine elite kojoj je i sam težio pripadati. No, nije uspio biti, niti je to i htio, samo vanjski promatrač zbivanja na toj sceni, već i njen neposredni akter i sudionik. Svojedobno je imao ambicije postati predsjednikom HNS-a.

Tako nije samo pisao o aferama, nego ih je i sam proizvodio te bio dio njih. I sam je bio u središtu skandala kada je svoju suprugu želio smjestiti u psihijatrijsku ustanovu, pa je tako i svoj privatni život izložio na uvid cjelokupne hrvatske javnosti.


Veze i poznanstva
Preko novinarskog posla sklapao je mnoge veze i poznanstva, koje je produbljavao i na kojima je gradio svoju često proturječnu karijeru.

U travnju ove godine dogodio se na ulici i oružani napad na njega, ali se uspio spasiti. Ulazio je i pisao o svijetu visoke politike, zakulisnih radnji, organiziranog kriminala...

U javnim je nastupima i predsjednika države Stjepana Mesića, bivšeg premijera Ivicu Račana i sadašnjeg Ivu Sandera prijateljski nazivao intimno samo imenima, želeći uvijek naglasiti bliskost i povezanost s tim visokim državnim dužnosnicima. Htio je biti sveprisutan, kao da se nijedan važan politički i društveni događaj nije smio zbiti bez njega i njegove opservacije.

No, Ivo Pukanić je, osim s tim visokim političarima, imao i niz drugih, često spornih prijateljstva, poput onoga s Hrvojem Petračem, kojeg je na stranicama Nacionala opravdavao i branio od napada koji su ga povezivali s mafijom u Hrvata.

Bio je blizak prijatelj s generalom Vladimirom Zagorcem, koji danas čeka suđenje u remetinečkom zatvoru. Među bliske prijatelje svakako se može ubrojiti nekadašnji direktor Dubrovačke banke Neven Barač. Pukanić je naime bio jedan od prvih koji su otkrili aferu Dubrovačka banka. Pisao je i o Canteu Subotiću i balkanskoj duhanskoj mafiji, s kojom je bez ograda povezivao i sadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića, ali pokojnog srbijanskog premijera Zorana Đinđića.


Sporni intervju
Veliku pažnju domaće, ali i međunarodne javnosti izazvao je spornim intervjuom s generalom Antom Gotovinom, koji se tada nalazio u bijegu pred Haškim tužiteljstvom.

Ivo Pukanić rodio se 21. siječnja 1961. godine u Zagrebu. Bio je odličan đak, a kasnije je postao Titov stipendist, što se u vrijeme bivše Jugoslavije davalo nadarenim i sposobnim učenicima. Novinarsku karijeru je započeo, negdje krajem 70-ih i početkom 80-ih, kao fotograf. Sredinom 80-ih radio je u prestižnom i popularnom zagrebačkom magazinu Start.

Prodoran, komunikativan, vispren, Pukanić uskoro osvaja svoje mjesto u novinarstvu. Nakon diplomiranja na Fakultetu političkih nauka, radi u Vjesnikovim izdanjima.

Nakon pokretanja tjednika Globus 1991. godine Pukanić se uključuje u njegov rad, mada mu interes još uvijek nije politika, već primarno estrada. No, kako je Hrvatska sve više tonula u rata, a politika ulazila u sve pore društva, tako se i Pukanić vremenom sve više okretao tim temama.


Nagrađivani novinar
Krajem 1995. godine s grupom novinara napušta Globus i postaje jedan od osnivača političkog tjednika Nacional, u kojem je glavni urednik do 2000. godine. Smrt je dočekao kao predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njenih vlasnika.

Pukanić je 1999. godine proglašen novinarom godine, da bi godinu dana kasnije dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva i za istraživačko novinarstvo te nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. godine.

Vlado Vurušić