O tome kako Crkva gleda na mlade i što im može poručiti, razgovarali smo uoči Uskrsa s msgr. Milovanom u Poreču.
• Koja je poruka ovogodišnjeg susreta mladih?
- Smisao dvogodišnjih susreta hrvatske katoličke mladeži jest u tome da se mladim ljudima pruži mogućnost da se u većem broju okupe i dožive zajedništvo, komuniciraju i razmjenjuju vjerska iskustva, svjedoče vjeru jedni pred drugima i na taj način dožive
 Iako je i u prošlosti bilo pokvarenosti i lošeg, danas se javno reklamiraju sve te perverzije |
No, nastojalo se da to ne bude samo dolazak u Pulu i puka manifestacija, pa su se cijelu školsku godinu u grupama mladih po župama i srednjim školama u vjeronaučnim sadržajima obrađivale teme koje su u vezi s logom susreta u Puli, 'Učitelj je ovdje i zove te'. Obično kažemo da je vjera ono najintimnije u čovjeku, ali premda je to veoma duboko i intimno, ima potrebu manifestirati se izvana te se upravo kroz tako velik skup doživljava zajedništvo.
• Čak ste i misno slavlje prilagodili mladima?
- U poslijepodnevnim je satima pretprogram koji se sastoji od svjedočenja javnih osoba, sportaša, pjevača... Nastoji se da mladima sve bude doživljajno privlačnije, pa se stoga odustalo i od onoga klasičnog pjevanja na misi. Pjevat će se duhovne šansone, što danas mladima više odgovara.
• U Istri imate dobro iskustvo u radu s mladima.
- S Katoličkom udrugom mladih Istre, koja je krenula u vrijeme kad sam postao biskup, dobili smo na kvaliteti života u našim župama jer je postala inicijator i nositelj tih programa. Nisu to više mladi koji se povremeno odazivaju i stoje bojažljivo sa strane, nego smo dobili kvalitetu velikog broja mladih kršćana koji su osobno angažirani u svojim župama, ali nastupaju i na razini Biskupije. Afirmirali su se i preko glazbe te među njima ima dobrih pjevača.
• Nedavno ste bili na udaru kritika zbog suprotstavljanja Mansonovu koncertu u Puli?
- Imali smo informacije o tom čovjeku koje kolaju o njemu po svijetu, a bilo nam je poznato i dosta toga konkretnog iz nastupa po Italiji, stoga su naši svećenici smatrali da moraju reagirati. Svjesni smo da se ništa ne može spriječiti, posebice ako je sve već bilo pokrenuto te je prije donesena odluka, kao i da je nepopularno izjašnjavati se protiv nastupa takvih pjevača, ali moramo upozoriti da su takvi sadržaji negativni jer se glorificiraju droga i nekontrolirani seks, promiču se antivrednote.
• Kažete da se mladi katolik razlikuje od ostalih. Po čemu? Po pitanju 'nekontroliranog seksa'?
- Sve nas fascinira Ivan Pavao II. koji je pred dva milijuna mladih u Rimu na Svjetski dan mladih rekao da se treba suzdržavati do braka. I nitko nije zviždao! Usprkos svojim
godinama, on je tako dobro komunicirao s mladima i očito su ga prihvaćali. Na taj su način prihvaćali i vrednote koje promiče Evanđelje, koje su itekako zahtjevne, i to one koje mladima želi prenijeti Crkva, pa i oduševiti ih preko velikih skupova za taj zahtjevan, ali mogući put.Kada čovjek prihvati vjeru i molitvu te nastoji živjeti u crkvenoj zajednici, ima snage ići tim putem, premda je dio ovoga svijeta i u dodiru je s kolegama u razredu ili na radnome mjestu koji drukčije razmišljaju. No, ima unutarnju snagu, ponos i otkriće da vjera nije ograničenje, nego unutarnje obogaćenje, snaga koja čovjeku daje orijentir, smisao i nadu.
• Biskup Župan nedavno je preporučio suzdržavanje od predbračnih odnosa molitvom i vjerom te doživio strahovitu reakciju javnosti?
- To su danas najdelikatnije teme, ali ponekad se moraju spomenuti neke granice i ono što moralno nije dobro. Međutim, uvijek je dobro naglašavati ono pozitivno, tj. čuvati život, vrednote obitelji itd. Ako se spominje vrednota svetosti i nepovredivosti života, svetosti obitelji, onda je manje negativnih reakcija javnosti. Ali, ponekad se mora reći i ono što netko ne želi čuti, osobito o umjetnoj oplodnji. Crkvi možda nikad u povijesti nije bilo teže nego danas prenijeti poruku o vrednotama.
• Kako to mislite?
- Kao da je prirodni moral u prošlosti bio jači, premda je bilo pokvarenosti i lošega, ali danas se tako javno reklamiraju sve te perverzije, pa je Crkva pred velikim izazovom kako prenijeti vjeru koja je povezana s tolikim moralnim zahtjevima, ako nije samo deklarativna. Neki uspijevaju prenositi mladima vjeru, kao što je to uspijevao Ivan Pavao II. Ne znam koliko to uspijevaju naši svećenici, mi sami. Naprosto morate imati smisla za rad s mladima, ali to nije dosta jer iza tih riječi treba jako stajati kako bi se vidjelo da čovjek to živi.
• Ljudima veoma smeta taj raskorak kod svećenika?
- Svećenik ili vjeroučitelj sam mora biti primjer i ako to nije, dolazi do problema. Ako svećenik javno krši moralni kodeks, biskup ga mora suspendirati, kao i vjeroučitelja.
• Što biste vi, kao biskup, učinili da se susretnete sa slučajem koji naginje pedofiliji ili nekim drugim seksualnim nastranostima kod vašeg svećenika ili vjeroučitelja?
- A što drugo nego hitno reagirati kako bi se umanjila sablazan i kako se to ne bi ponavljalo! Danas je javnost vrlo osjetljiva, osobito ako je riječ o crkvenim osobama, ali ako se stvarno takvo što pojavilo i biskup ima saznanja, onda mora reagirati. Ne bih ni ja drukčije postupio. Nakon onoga što je pokojni papa pokazao svojim primjerom za one slučajeve koji su se dogodili u SAD-u i nakon što se ponešto od toga vidjelo i u Europi, biskup zaista mora biti odlučan. No, mora ih nastojati rješavati prije nego što sve dođe u javnost.
Najteže je s mladima, bakice uvijek dolaze
• Ima li Crkva program protiv droge, osim pozivanja na savjest?
- Čak ni neka najstarija i najpobožnija sela središnje Istre, najsačuvanije sredine, nisu pošteđena i do njih je stigla droga! Crkva može u radu s mladima upozoravati na štetnost, ali mora uz to stvarati ambijente zajedništva. Župe bi morale biti nove škole zajedništva, mjesta okupljanja i razonode, ali i susretanja da se doživi lijepo, a ne da ljudi moraju bježati u takve krajnosti.
U našoj biskupiji kod Novigrada djeluje zajednica Cenacolo, ali to je tek malo što Biskupija može. Važnije je stalno raditi u župama i na terenu okupljati mlade.
• Nije li današnji župnik prezaposlen za takvo što? Dokaz je i to da je župni vjeronauk poražen od školskog?
- U takvoj situaciji vidi se koliko je važno imati dobre suradnike te da župnik nije jedini koji zna raditi s mladima, nego da ima suradnike koji bi okupljali mlade. Mi smo napravili određene korake u dobrom dijelu župa gdje ima vjernika laika koji mogu raditi s djecom i mladima.
• Još traje kriza mladih u Crkvi, koji je napuštaju nakon što obave krizmu?
- To je svjetski problem. Do krizme imamo neke mjere 'prisile', kojima možemo mlade poticati i održati na broju, a surađuju i roditelji. Nakon krizme događa se ono što govorite, tj. neki kažu da je krizma svečani odlazak iz Crkve.Zato govorimo svećenicima i vjeroučiteljima da župni vjeronauk nije samo radi krizme, nego da bude i druženje i prijateljevanje kako bi se to produljilo i nakon krizme. Gdje se mlade manje prisiljava, a više animira i oduševljava, taj se krizni prelazak lakše nadvlada i ne otpadne ih 95 posto, nego možda oko 50 posto. O tome stalno razmišljamo, ali nitko ne postiže velike uspjehe.
• Posvećuje li Crkva dovoljno pažnje mladima? Jesu li okupljanja poput ovoga u Puli dovoljna?
- Svećenicima je vjerojatno najteže raditi s mladima. Oni su najzahtjevniji. Ako je čovjek dosadan, oni neće doći. Bakice dolaze bez obzira na to jesmo li dosadni ili nismo! One izdrže, ali mladi će doći samo ako smo privlačni, znamo ponuditi prave stvari i ako smo dosljedni i živimo ono što govorimo.
Naš KUMI napravio je mnogo programa tijekom godine i mladi se okupljaju na izletima, hodočašćima, duhovnim vježbama, plesu na blagdan Sv. Valentina... Crkva danas ima program za mlade. Pokvarenost društva u rimsko je doba bila veća nego danas, ali kršćanstvo se ipak probilo jer je imalo unutarnju snagu pa je moglo i privući i starije i mlađe.
Darko Pavičić
