Biskup Štambuk je u pravu. Birajmo opet katoličku budalu

Predsjednik Republike morao bi biti katolik, kazao je u nedjelju na misi u Udbini biskup Slobodan Štambuk. Prije nego zaokružite ime na glasačkom listiću na predsjedničkim izborima krajem godine, preporučio nam je ovaj časni prelat, razmislite koji je među kandidatima uzoran vjernik, odan suprug i roditelj, koji radosno prima dvanaest darova Duha svetoga, drži se deset Božjih i pet crkvenih zapovijedi, a strogo kloni sedam smrtnih grijeha. Izaberite onoga koji nije ohol, škrt, razvratan, srdit, lijen ni zavidan i ne jede između obroka, upozorio je monsinjor Štambuk i stavio nas pred tešku zadaću. Prosuđujemo li njegovim kriterijima popis osoba koje su dosad istaknule namjeru da se natječu za mjesto šefa države, ne preostaje nam nego apstinirati od izbora.

Ipak, njegova preporuka otvorila mi je oči. Posljednjih dana mnogo sam razmišljao kako bi izgledalo da na Pantovčaku imamo osobu koji niječe božansku osobu Isusa Krista, ne priznaje bezgrešno začeće ni Sveto trojstvo i ne drži potpuno isključenim da bi vatikanski Sveti otac mogao biti idiot. Iskreno, kakvog god sam inovjerca na tome mjestu zamislio, ispalo je upravo katastrofalno.

Kulenova seka i Židovi

Predstavite, za početak, da nam je predsjednik hindus i moli se Stvoritelju i Gospodaru svih stvorenja, velikom Brahmi, koji ima četiri lica i jaši na labudu. Dok strani ambasadori u predvorju nervozno čekaju da im on uruči vjerodajnice, naš predsjednik samo u gaćama sjedi na hasuri i sklopljenih očiju meditira, nadajući se prosvijetljenju koje će ga osloboditi mučnog ciklusa rađanja i smrti. “Jadranka, vi ste u prethodnom životu zacijelo bili kokoš”, govori on blagim glasom premijerki i ne naslućujući kako je to uvredljivo.

Poslanik je Božji Muhamed alejhiselam muškarcima dopustio da imaju više žena, ali što ćemo ako se predsjednik na Pantovčak useli s njih četiri? Koja nam je prva dama?

Najveću bi nelagodu vjerojatno ipak izazvalo da ga pozovu da otvori stočni sajam na Gudovcu. Kako se koja krava pojavi, naš predsjednik ničice padne u blato pred njom i čeka da ona prođe, a hrvatska krava, koju je gazda jutros kožnom kandžijom istjerao iz štale i potpuno je nenaviknuta na ovakvu pažnju i divljenje, tek zapanjeno bleji u šefa države.

A ne bi mnogo bolje bilo ni da nam je predsjednik musliman. Poslanik je Božji Muhamed alejhiselam muškarcima dopustio da imaju više žena i to je inače krasan običaj, ali što ćemo ako se predsjednik na Pantovčak useli s njih četiri? Koja nam je prva dama? Osim toga, kako bi izašli na kraj s predsjednikom trezvenjakom? Pozoveš ga na Dane piva u Karlovcu i svi se oko njega ubiju kao stoka i jedan za drugim odlaze iza šatora da se izbljuju po maslačcima i kukurijeku, a prvi čovjek države čitavu večer sjedi na vrhu stola, sluša Škoru i pije Pipi. Dosadan neki predsjednik, daj ga kvragu, samo bi nam nabijao osjećaj krivnje. Njegova bi nas šerijatska dosljednost izludila i upropastila. Da krenemo odsjecati ruke za slučajeve krađe, za pola godine bi bankrotirali. Najmanje dvije trećine budžeta otišlo bi nam na invalidske penzije.

Judaizam je opet posebna priča, s predsjednikom Mojsijeve vjere u nekim stvarima sjajno bismo se slagali. Židovima su, na primjer, u Levitskom zakoniku na popisu nečistih životinja jazavci. Njima je strogo zabranjeno jesti jazavce, a nije nešto ni u našoj tradiciji da se jedu jazavci. Zar to nije prekrasna podudarnost? Ipak, neka dođe na red kulenova seka i čvarci, naši putevi bi se razišli, predsjednik bi otišao na jednu, a mi na drugu stranu. No, to je još i bezazleno, kako bismo se razmimoilazili s predsjednikom koji je Jehovin svjedok. Jehovine svjedoke, na primjer, zbog nečega neobično uzbuđuje zamišljati smak svijeta, osnivač sljedbe čak ga je dvaput prorekao. Jednom 1914. i drugi put 1918. savjetovao im je da se izljube s najbližima i razdragano pjevaju, prije nego ih sprži oganj od više tisuća stupnjeva Celzija. Kad se to nije dogodilo, objasnio im je da to još uvijek ništa ne znači. Nema opuštanja. Danas sutra, stvar je svršena.

Što bi s mormonom

Zamislite da je hrvatski predsjednik scijentolog pa nedjeljom ide u crkvu s Johnom Travoltom ili čak bude kum sljedećem djetetu Toma Cruisea i Katie Holmes

Jehovini svjedoci ozbiljno se pripremaju za taj trenutak, njima je smak svijeta kao nekad što je bila akcija Ništa nas ne smije iznenaditi. Na mjestu šefa države, složit ćemo se, ipak bi radije željeli vidjeti ponešto optimističniju osobu. No, to opet ne znači da bi bilo mudro uzeti za predsjednika jednog od onih hare krišna veseljaka, koje gdješto vidimo na ulici kako ozareno se cereći razvlače hamonij i neumorno ponavljaju napjev od samo tri riječi. Da su u stanju zapamtiti četvrtu, oni vjerojatno ne bi bili hare krišne. Ni hrvatski predsjednici, istina, nisu posebno obdareni ovim talentom, ali poželjno je da su barem mrvicu rječitiji.

Što još imamo? Mormoni, kažete. Mormonova knjiga pripovijeda da se u šestom stoljeću, više od devet stotina godina prije Kolumba, nekolicina Izraelaca ukrcala u lađu i krenula na istok oko svijeta. Pomoću kompasa, koji su im valjda nebesa poslala, jer su ga u to doba poznavali samo Kinezi, židovski moreplovci sretno su došli do Amerike i postali praroditelji Indijanaca. Tu će jednog dana doći i Isus Krist i ustanoviti svoje kraljevstvo na zemlji, jer se zbog poznatih neugodnosti koje je imao s Rimljanima i farizejima, gorko razočarao u Stari svijet. Sve ovo razumno i uvjerljivo zvuči, ali zapravo nema veze s nama. Isus bi u Ameriku, a mi smo u Europi. On bi kraljevstvo, a mi imamo republiku. Što bi mi s predsjednikom mormonom, osim da svi koliko nas ima predamo zahtjeve za američke radne dozvole.

S jednako poraznim učinkom razmatrao sam i slučajeve da nam je šef države taoist i šintoist, baptist i adventist sedmog dana, rastafarijanac, budist i pravoslavac, u očaju sam proučavao čak i karipski vudu i afričke animalističke kultove, sotonistička i new age učenja. Posegnuo sam i za Dijanetikom L. Rona Hubbarda i neko vrijeme snatrio da je hrvatski predsjednik scijentolog pa nedjeljom ide u crkvu s Johnom Travoltom ili čak bude kum sljedećem djetetu Toma Cruisea i Katie Holmes. Ništa od ovoga nije mi dobro izgledalo i naposljetku sam se morao složiti s biskupom Slobodanom Štambukom. Istina, nije da su se uvijek pokazali dobri, ali naše katoličke budale još su uvijek najbolji kandidati.

Ante Tomić