Objavljeno: 02.11.2009
Biskupi su pogriješili u ocjeni sporazuma Hrvatske i Slovenije
Naši su ustupci ipak neznatniji od slovenskih
Još od davne 1994. hrvatski biskupi nisu tako oštro kritizirali državnu vlast oko jednog posve “svjetovnoga” političkog pitanja, kao što su to učinili prekjučerašnjom izjavom Komisije Iustitia et Pax, protiv hrvatsko-slovenskog Sporazuma o arbitraži. Ovdje, dakle, ne mislimo na “prirodne” prijepore između Katoličke crkve i političkih stranaka i javnosti oko pobačaja, Zakona o diskriminaciji, Zakona o potpomognutoj oplodnji ili rada nedjeljom; oko pitanja u kojima se crkveni stav unaprijed zna, jer je više ili manje čvrsto definiran crkvenim sustavom vrijednosti. Ovdje govorimo isključivo o “svjetovnoj” državnoj politici. Prije više od petnaest i pol godina ondašnji zagrebački nadbiskup, pokojni kardinal Franjo Kuharić, u jednom je programatskom i strogo kontroliranom javnom istupu žestoko i temeljito napao politiku predsjednika FranjeTuđmana i HDZ-a prema Bosni i Hercegovini. Kuharićev opsežni intervju Globusu, koji je kardinal autorizirao do zadnjeg detalja (što je bio preduvjet za intervju), predstavljao je najsnažniji javni udarac što ga je predsjednik Tuđman dotada bio doživio od Katoličke crkve.
U idućih petnaest godina Crkva se na različite načine konfrontirala s vlastima, kao što je i vrlo često surađivala s vlastima. No, od Kuharićeva napada na Tuđmanovu politiku podjele BiH Crkva niti oko jednoga svjetovnog pitanja nije tako žestoko, doslovno ultimativno napala državne vlasti kao u aktualnom hrvatsko-slovenskom slučaju.
Sporazum važan i Americi
Crkvi se ne može oduzeti legitimitet za tu vrstu istupa, pogotovo zato što oni nisu vrijednosno isključujući i pristrani, poput crkvenih pokušaja da hrvatsko društvo uređuje u skladu s katoličkim pravilima.
Katolička crkva u Hrvatskoj doživljava samu sebe i kao povijesnu braniteljicu nacionalnih interesa. Govorimo li o novijem dobu, činjenica je da je od 1945. godine do pretkraj 80-ih Crkva predstavljala jedinu stvarno oporbenu instituciju u Hrvatskoj, što su joj vjernici u ono doba honorirali: u osamdesetim su godinama crkve bile punije nego danas.
S jedne se strane možemo odlučiti za EU sa svim nedostacima, ali i više prednosti, a s druge prepustiti se krajnje lošim trendovima u ovoj regiji
Crkva, znači, ima nesumnjivi legitimitet da kaže što misli o aktualnom hrvatsko-slovenskom sporazumu, Crkva ima legitimitet da ga osudi, ima legitimitet da ustvrdi kako je za Hrvatsku bolje da ne uđe u EU nego da pristane na sadašnji tekst sporazuma. No, zabrinjavajuće je koliko je Crkva, u ovako snažnom političkom istupu, pokazala da više ne razumije strateške hrvatske nacionalne interese.
Bivši američki predsjednik Bill Clinton u svom je ljubljanskom govoru rekao da pregovori Boruta Pahora i Jadranke Kosor, zbog načina na koji se vode, predstavljaju uzor za druge zemlje u sličnim konfliktima. Clinton je, zapravo, želio još jednom naglasiti da je i Sjedinjenim Državama jako stalo da se Sporazum o arbitraži što prije potpiše.
Clintonov je stav karakterističan za cijeli Zapad, dakle, za ono što načelno zovemo međunarodnom zajednicom.
Postavimo stvari ovako. S jedne strane, Hrvatskoj se, naposljetku, otvara brzi pristup Europskoj Uniji. Hrvatska za godinu i pol ili dvije postaje članicom Unije, što donosi čitav niz strateških beneficija.
S jedne strane, dakle, imamo “svijet”, “Zapad”, EU i Ameriku koji su, bez obzira na sve pogreške u svom funkcioniranju, postigli dosad najviši stupanj političke demokracije i ekonomskih sloboda od svih drugih geopolitičkih cjelina, i koji su se pokazali kadrim da za samo godinu dana svladaju najveću ekonomsku krizu u proteklih osamdeset godina.
Prosperitet ili kaos
S druge strane, imamo ostatke biše Jugoslavije: imamo zemlju koja gotovo da ne može postojati poput Bosne, imamo topao doček osuđenoj ratnoj zločinki u Beogradu, imamo činjenicu da se Srbija, dijelom i zato što joj Zapad nije kadar ništa ponuditi, sve izvjesnije svrstala uz Rusiju, dakle uz teško korumpiranu diktaturu naoružanu naftom, plinom i nuklearnim raketama.
Imamo i Kosovo, za koje se još deseteljećima neće naći mirno, općeprihvatljivo rješenje, te Makedoniju u kojoj je prije desetak godina bijesnio građansko-heroinski rat, i Crnu Goru, čijeg se dugogodišnjega glavnog političkog lidera često opisuje i kao glavnog švercera cigareta na ovim prostorima.
To je, dakle, realno hrvatsko okruženje. S jedne strane je EU, koja naravno, nije idealna (od Berlusconijeva izobličavanja demokracije, preko bruxelleske birokracije, do nedemokratskih i necivilnih Rumunjske i Bugarske), ali u kojoj, ponovimo, ipak dominiraju demokracija i vladavina zakona, koja je relativno bogata i koja je fizički sigurna.
S druge je strane kaos bivše Jugoslavije. To je hrvatski strateški izbor. A hrvatski biskupi sugerirali su, nažalost, narodu i vlastima da odbace prvu opciju i da se ipak zadovolje drugom. A zašto? Zbog dodira, veze, omogućavanja Sloveniji da dobije kontakt s otvorenim morem, koji u sporazumu nije precizno definiran. Osobito nije definiran kao famozni Dimnjak, veliki koridor što ga je predviđao sporazum Račan - Drnovšek.
Razumije se, nijedan sporazum nije moguće postići bez ustupaka s obje strane. Slovenska se strana proteklih mjeseci, tijekom blokade pregovora s EU, nalazila pod maksimalnim diplomatskim pritiskom, uslijed kojeg je odustala od “Dimnjaka”.
Nekoliko bitnih godina
Slovencima je rečeno da takav koridor ne dolazi u obzir jer bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju graničnih presezanja među drugim članicama EU.
Slovenija je, da bi Pahor mogao potpisati bilo kakav sporazum s Hrvatskom, morala barem nešto dobiti. Dobila je točku 3b, koja joj ne jamči nikakav specifični oblik dodira s otvorenim morem. Pahor je zbog pristanka na sadašnji tekst sporazuma kod kuće bio izložen brojnim napadima.
Hrvatska je, pak, dobila deblokadu pregovora i dosta čvrsta obećanja o vrlo brzom ulasku u Europsku Uniju. Treba ponoviti da hrvatsko-slovenski spor ne traje od jučer: taj spor jest kulminirao blokadom pregovora, ali on traje više od 15 godina, i krajnje je vrijeme da ga se riješi.
Odbije li Hrvatska sporazum, kao što Crkva zahtijeva, pred nama je još nekoliko godina čekanja, tijekom kojih ćemo se sve više približavati bivšoj Jugoslaviji i sve više udaljavati od Europske Unije.
Ovdje, prije svega, mislimo na standarde ponašanja u društvu: u političkoj, pravnoj, ekonomskoj i civilnoj sferi.
Napredak u tim standardima ključan je za daljnji razvoj Hrvatske, a taj se napredak teško može postići u izoliranoj ili kontaminiranoj okolini.
Problem hrvatsko-slovenskog sporazuma nije u sadržaju, nego u tipičnoj nesposobnosti hrvatskih vlasti da ga ispravno i točno prezentiraju hrvatskim građanima i da se drže onoga što je dogovoreno.
No, sam sporazum valja poduprijeti.
KOMENTARI
Komentari RSSMoram reći - razmjerno objektivan, svakako dobar i kvalitetan tekst koji solidno sumarizira problematiku. Nažalost, čini se da sve ovo više i nije u rukama malog čovjeka - čini mi se da "hoi polloi" zapravo uopće više ne tangira tko je na vlasti i kamo ova država ide....
Quantum
02.11.2009
Butkoviću,
ako je tebi i tvojim istomišljenicima strateški interes skinuti gaća pa da te guzi tko stigne samo izvoli/te.A ovaj nakaradni kradeze bez ikakve vjerodostojnosti na čelu sa Vlaisavljevićkom i koalicijskim partnerima neka daju svoj dio otadžbine.Čini mi se da je krajnje vrijeme da se istinski dragovoljci i branitelji ponovno dignu jer ovo je prevršilo svaku mjeru.Samo idiot ne može vidjeti kako nas ta jeb... evropa i ini konstantno guze i masakriraju, a slijedom svega na red će doći i svi ostali iz bivše juge. A onima koji predviđaju crkvi očajničku borbu za vlastiti opstanak malo morgen , trenutno jedina moralna vertikala u ovoj našoj nakaradnoj Hrvatskoj, zaslužujući ovim kloniranim političarima koji nemaju grama mozga a kamoli bilo kakvo svoje mišljenje koje su u stanju iznijeti u presudnim trenutcima:Ma goli kur.... su za amebe.
JBG
02.11.2009
"smajli koji riga" No moram priznati da bih i ja bio u velikoj dilemi da li prodati dušu vragu za lovu koju ovaj lik dobiva
meursault
02.11.2009
budjoni - dobro razmišljanje...) Jasno da je kompromis popuštanje na obje strane. OK. Mi se odričemo dijela mora. Čega se odriču Slovenci?
laufer1
02.11.2009
budjoni - ne boj se ti za crkvu, ona će trajati dok god bude lažnih dušebrižnika koji sve gledaju kroz novac i porobljavanje naroda, dok god bude različitih protunarodnih -izama i diktaura, a to će potrajati......
aramis
02.11.2009
Prikaži sve komentare
"No, zabrinjavajuće je koliko je Crkva, u ovako snažnom političkom istupu, pokazala da više ne razumije strateške hrvatske nacionalne interese."
Ne radi se o tome da crkva ne razumije strateške interese Hrvatske, već se ti interesi ne poklapaju sa interesima same crkve, koja već je u jednoj drugoj uniji, a koje se centrala nalazi u Vatikanu. Crkvi u Hrvata EU nikako ne odgovara, što ona javno ističe. Sadašnji status crkve (izvan EU) predstavlja zlatno doba, svojevrsni El Dorado, status koji se u EU nikako ne bi mogao zadržati. U EU se naime propituje za prihode i putove kretanja novca uopće. Postoji kontrola rashoda, a bogme treba platiti i nešto poreza od uprihođenog beriva. Prema tome, interesi crkve ne podudaraju se ni sa nacionalnim interesima hrvatskog naroda u čije ime tobože nastupaju.
Katolička crkva nije institucija zatvorena u uske nacionalne okvire, već ima svoju ekumensku, globalnu dimenziju. Zato su njene činidbe i izjave potpuno u skladu sa njenim univerzalnim poslanjem u kojem ne postoji nacionalnih, rasnih, kulturnih, gospodarskih ….. i inih razlika, zbog kojih bi moguće Hrvatska bila u privilegiranom položaju u odnosu na druge entitete.
Možda bi se njeno žestoko opiranje ulasku u EU, (naravno da je igrokaz tobožnje skrbi za teritorijalnom cjelovitošću RH tek prigodni skeč), moglo sagledati u legitimnoj zabrinutosti za vlastiti opstanak, a ne kao moguću gramzivost, koja se crkvi često spočitava grandioznih i enormno skupih poduhvata u ova bremenita bremena.
Naime, ulaskom u EU, prije ili kasnije doći će na red izjašnjavanje o vjerskoj pripadnosti , a slijedom dobivenih podataka, utvrditi će se financiranje crkve novcem (članarinom) njenih deklariranih pripadnika.
U tom bi se slučaju, obzirom na europska iskustva, a naročito na evidentan pad životnog standarda, moglo dogoditi značajnije osipanje vjerničke jezgre, koja bi trebala financirati svoje dušobrižništvo.
Što više, otpalo bi (ugodno) financiranje iz džepova drukčije vjerujućih, nevjerujućih i ostalih grupacija koje nisu potrebovale usluga katoličke crkve, koje je dosele značajnim udjelom popunjavalo crkvenu škrabicu.
Zato crkveno opiranje evropskim integracijama u podtekstu predstavlja njenu očajničku borbu za vlastiti opstanak i željom za što duljim zadržavanjem povoljnog ststusa.
U toj borbi, potežu se teško kalibarna oružja, ove prilike to je „nacionalni interes“.
budjoni
02.11.2009
Istina je da postoje dva problema u vezi sporazuma sa Slovenijom.Rizik potpisivanja ovog sporazuma i blokiranja našeg ulaska u EU.
Obzirom na naše ekonomsko i ostala stanja ulazak u EU nam je neophodan, nama mora netko reći što možemo , a opet što ne , jer očito to sami neznamo ili nećemo.
Na koncu moramo nekome i vjerovati , nemože sve biti u našu korist ako se radi o sporazumu.
Da se razumijemo ne navijam za HDZ , ali bi im ovoga puta dao podršku.
INO99
02.11.2009
Butkovicu izdajnice! I ti ces visjeti zajedno sa svima koji za taj sporazum danas u Saboru dignu ruke! Hrvatski narod pamti.
PowerLock
02.11.2009
pa što se događa sa ovom zemjom,svi se slažu da je taj sporazum čista izdaja i
davanje teritorija za ulazak u EU ,to i ovaj smrdljivac od butkovića potvrđuje,ali čim
spomeneš EU i rođenu mater bi dali za ulazak...
skootto
02.11.2009
znamo da nema proširenja EU bez prihvaćanja lisabonskog sporazuma (i jučer je to ponovio francuski ministrar vanjskih poslova), to tvrde i Njemci i Francuzi.
kojipero
02.11.2009
zgoobidan, koji trezveni lanak? Pa Butković već mjesecima priprema teren u svojoj kolumni za prihvaćanje sporazuma. Možda i neće loše po nas završiti, ali definitivno Slovenija nema kaj izgubiti. Nas mogu (i budu) blokirale ostale zemlje (Pravo, to jest korupcija), tako da slovenska blokada je nevažna. Osim toga, zašto žurba odjednom kad Česi su u pitanju, kaj ako njihov Ustavni Sud odbaci sporazum ili ga ne potpiše Predsjednik? Ne može se pričekati par dana do odluke Čeha, pa onda rasprava u Saboru? Očito da se nekom izvana žuri kad je HDZ i partneri navalio na to odmah. I što znači Šeksov istup o glasovanju? Ako nam zbo 'spojnice' granica pomakne kaj je to nego promjena granice, kakvo uređivanje?
kojipero
02.11.2009
Sve mi to miriši na novu Pacta Konventu.
Stef1
02.11.2009
ne bih se bavio stajalištima klero-smušenjaka, srebroljubaca i smrdljivih konzervativaca s kaptola... ali ovaj psedo/nadri/kvazi komentator i na popovskoj podmetaljci reciklira svoje nebulozne dileme: da li u EU, pa to platiti morem/teritorijem - ili ostali balkansko govno na kiši... ŠTO JE POSVE PROMAŠENA DILEMA! prvo, hrvatska se ni u ludilu ne smije igrati prodavača teritorija za polikantske ustupke, i zbog svojeg integriteta, i zato što bi učinila krajnje razoran međunarodni presedan... drugo, mnogo važnije, srljanje u EU plaćeno jadranskim morem trojaka je, apsolutno bolesna poruka: 1) mi smo infantilni diletanti, ne umijemo živjeti od svojih prirodnih izvora, ruku i mozga... primite, molimo vas, jednu debilnu naciju u svoje humanitarno okrilje! 2) ništa nismo naučili iz vlastite povijesti - stotine tisuća hrvata prolile su krv za domovinu... koju su bitange rasprodavale, nekoć plaćajući račune za stan, hranu i naoružanje (mega-izrod pavelić), danas zbog pada u dužničko ropstvo (veleizdajnička klika s tuđmanom na čelu), te 3) naravno, mi smo kooperativni - kao što smo od slovenaca kupili zeleno svjetlo članstvu u EU plativši ga našim morem, strujom iz NEK, novcem štediša LB, svetom gerom... tako nas i vi gospodo, od talijana do bosančerosa, možete ucijeniti i natjerati da vam svoje za svoje (pro)damo... a onaj kreten koji to ne razumije, nego advokatira lažan kompromis - KRETEN je na kvadrat!
black mauritius
02.11.2009
@ bonbony - ali to ne može proći - zlovenci (političari) već su dobili po prstima, jer je strateški ulog kontrole Jadrana prevelik i za Amere i za EU :)
aramis
02.11.2009
bonbony nemojmo se zavaravat da cemo zivjeti na grbaci EU. To su iluzije. Ako mislis da u EU nema prolema pogledaj samo Madjarsku, Litvu ili Estoniju.
alen2
02.11.2009
butkovic je napisao trezven clanak o opcijama izmedju kojih hrvatska trenutno bira. ovaj je sporazum kompromis i u njemu riskiraju obje strane jer nijednoj strani nije zajamcen dobitak po okoncanju arbitraznog postupka. to pokazuju i reakcije na tekst sporazuma u sloveniji. krajnje je neozbiljno ocekivati da slovenija jednostavno skine gace i udovolji svim hrvatskim zahtjevima. kompromis je, dakle, neizbjezan, a ovaj tekst sporazuma sadrzi prihvatljivu razinu rizika. i to je sve sto je butkovic napisao
zgoobidan
02.11.2009
@aramis
Prije će biti da je Slovencima stalo da Hrvatska ne uđe u EU, da se između Hrvatske i Slovenije postavi zid na našu štetu. U tom slučaju bi Slovenija zadržala ulogu europskog predvorja na ovim prostorima, i vječnog ucjenjivača.
Zato Butković dobro kaže da biskupi, usprkos "nesumnjivog legitimiteta", "ne razumiju strateške hrvatske nacionalne interese". Hrvatska i nema prevelikog izbora, uz ovolike dugove i s velikom EU na svojim granicama. Kakvu nam to budućnost nudi biskupska konferencija? - da jedemo korijenje i da, kao što Meksikanci čine s mafijaškim dolarima, peremo mafijaške eure.
bonbony
02.11.2009
nije li veci dio nacije protiv ovog sporazuma (pa time i biskupi sto je logicno)? ovdje bi trebalo postaviti pitanje kredibiliteta cijele nacije, a ne samo istupa, u ovom slucaju komisije "justitia et pax". ako mi vise dobivamo, zasto onda toliko protivnika ovog sporazuma? nije valjda cijela nacija slijepa? ili mozda jest?
drucker
02.11.2009
Butkoviću, govorite neistine. Što je "dala" Slovenija? Pa oni su ucjenama doveli do situacije da Hrvatska mora dati svoje do svoje - a vi i slični im služite kao glasnogovornici! Jadno
osvrtnick
02.11.2009
Neka mi gospodin Butković navede ustupke Slovenske strane! kad bi postojao i jedan ustupak to bi se zvao sporazum, ovako je zapravo ucjena na koju jedan POVIJESNI narod kao što je hrvatski nikad ne smije pristati.
Prijetnje Balkanom , Bosnom, siromaštvom, Kosovom su čisto podmetanje, jer o našoj vezi s njima odlučujemo samo mi.
maze
02.11.2009
Crkva vidi nepravdu i ima pravo na nju ukazivati, jer se radi o budućnosti i hrvatskog i slovenskog naroda. Zašto su slovenski političari uopće postavili pitanje "pravičnog" omogućenja dodira sa otvorenim morem, kad ionako po svim međunarodnim zakonima moraju imati zagarantiran prolaz kroz hrvatski dio mora? Samo su dva odgovora - ili žele steći nešto na što po prihvaćenim pomorskim zakonima nemaju pravo - pravo vlasništva nad dijelom tuđeg mora i podmorja sa pripadajućim bogatsvima (nafta, ribolov) ili žele blokirati ili maksimalno odužiti priključenje Hrvatske EU, očekujući da se u međuvremenu prilike na zapadnom Balkanu promijene na štetu Hrvatske.
aramis
02.11.2009
nešto tako glupo i uvlakački možete pročitatit samo od Butkovića.
Al on je za svoje idiotarije dobro plaćen.
sramota!!!
chon
02.11.2009
P.S. Koji su to slovenski ustupci??
Spominju se u podnaslovu, ali ih u tekstu kao i u zbilji NEMA!!!
izbornik11
02.11.2009
Problem hrvatsko-slovenskog sporazuma nije u sadržaju, nego u tipičnoj nesposobnosti hrvatskih vlasti da ga ispravno i točno prezentiraju hrvatskim građanima i da se drže onoga što je dogovoreno.
Piše Butković, kamarad od onog Kuljiša da hrvatska vlast i vlada imaju problem u prezentaciji sporazuma....a on kao nema!
Laže da je Slovenija deblokirala pregovore ne spominjujući da se po Sporazumu deblokiraju samo ona poglavlja vezana uz problematiku ovog spora, a namjerno prešućuje da su Slovenci ostavili blokadu na još nekoliko poglavlja.
Toliko o uspjehu naših pregovarača (čitaj J. Kosor)!! Mogla se barem izboriti za potpunu deblokadu pregovora.
Osim toga, tko to nama jamči taj brzi i skori ulazak u EU? Vjeruje li Gdin Butković iskreno u ta navodna jamstva? Tako su nam govorili i kad se govorilo o izručenju generala Gotovine.
Već imaju i nove razloge za blokadu, tzv. topničke dnevnike.
Ajde Butkoviću piši o vinima iako ni tamo nisi takav stručnjak kakvim se pokušavaš predstaviti....
izbornik11
02.11.2009
Kći razmetna! Poznata je biblojska riča o povratku razmetnoga sina koga otac ljubi i nagrađuje za njegov povratak, iako ga je napustio, te iako drugi, vjerni sin, protiv toga prosvjeduje. Kako se ovdje radi o Sloveniji i hrvatskoj, hajdemo govoriti o kćerima. Za sloveniju kao razmetnu kćer, najvažnije u dosadašnjem tijeku pregovaranje jest da je njezin amandman na prijedlog Rehn I ("Take it or leave it!") prihvaćen te je dalje nastao prijedlog Rehn II i konačno ovaj Nacrt Sporazuma o arbitraži koji je i opet plasiran kao "Take it or leave it". Iako je Hrvatska prijedlog Rehn I poslušno prihvatila. Iz toga dalje slijedi paralela o razmetnoj kćeri koju međunarodna zajednica ipak ljubi više od vlastite vjerodostojnosti. G. Butković se iz svog uvjerenje ili po zadatku zalaže da Hrvatska opet postupi na isti način te uvjerava čitateljstvo da: "dodir odnosno veza morem, u sporazumu ipak nije precizno definiran. Osobito nije definiran kao famozni Dimnjak, veliki koridor što ga je predviđao sporazum Račan - Drnovšek". No to jednostavno znači da postoje krajnje mogućnoesti: ili Slovenija neće dobiti taj dodir zbog toga što ga već ima, ili će se njezino teritorijalno more proširiti do otvorenog mora, a sve druge mogućnosti ostaju između tih krajnosti. No takav usporazum o arbitraži jednostavno nije dobar, jer zaista sugerira da se Sloveniji mora osigurati dodir s otvorenim morem, dakle prejudicira niz mogućih rješenja iz kojih je isključena prva krajnost, a to je da Slovenija ne dobije ništa od dodira s teritorijalnim morem. Doduše, formalno postoji i takva mogućnost, a to je primjena odredbe iz Čl. 6 (8) o postizanju prijateljskog rješenja uz pristanak obiju strnaka, što bi značilo da je takvo rješenjemoguće, ako na njega pristane i Slovenija! Naravno da jer takvo očekivanje lišeno svakog smisla.
Prema tome izjava je sasvim u redu što se tiče zastupanja hrvatskih državnih interesa. A nije u redu očekivanje g. Butkovića da će, ako Hrvatska (i opet) prihvati nacrt bez ikakvih uvjeta to isto učiniti i Slovenija. A ako ga Slovenija ne prihvati, na čemu će Hrvatska biti oonda?
Ako izjava u nečemu, možda, nije u redu to može biti samo zbog toga što Katolička (opća) Crkva zbog ove izjave može imati unutracrkvenih problema u Sloveniji, jer je sigurnno da i tamo i bez posebne izjave Katolička Crkva zastupa slovenski interes.
Ja ću zbog svega toga postupiti na način na koji je postupila Slovenija s prijedlogom Rehn I i predložiti hrvatski amandman na Nacrt sporazuma kako slijedi: Amandman na Nacrt Sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije
Članak 4. briše se i umjesto njega uvodi nov Članak 4. koji glasi:
"Članak 4: Primjenjivo pravo
Arbitražni sud primjenjuje pravila i načela međunarodnog prava za utvrđivanja navedena u članku 3 (1) (a) (b) i (c)."
Obrazloženje: Alternativa primjeni pravila i načela međunarodnog prava već je sadržana u Članku 6 (8) pa je suvišno to na drugi način odrediti u Članku 4 (b).
Sestincanin
02.11.2009
... da je vjernik butković bi sasvim drugačije postavljao prioritete Crkve ... tada bi znao da kritika svakog protubožijeg zakona je daleko oštrija i za Crkvu bitnija od kritike ovog "sporazuma" ... to što je butkoviću "sporazum" važniji u moralnom i svjetonazorskom smislu ne znači da ga i Crkva stavlja po važnosti ispred obrane života nerođenog djeteta borbom protiv pobačaja ili "zamrzavanja" , čistoće obitelji od istospolnog zagađenje, hetroseksualnost od preverzija svih vrsta ... to su pitanja na kojima se temelji smisao vjere, Crkve pa i čovječanstva a ne 10 km prolaza kroz teritorijalno more i po tim pitanjima Crkva će uvijek biti najoštriji kritičar onih koji suprotno od toga misle i rade ... strava ...
170619895555
02.11.2009