Komentari

Davor Butković

Objavljeno:  02.11.2009

Biskupi su pogriješili u ocjeni sporazuma Hrvatske i Slovenije

Naši su ustupci ipak neznatniji od slovenskih

Još od davne 1994. hrvatski biskupi nisu tako oštro kritizirali državnu vlast oko jednog posve “svjetovnoga” političkog pitanja, kao što su to učinili prekjučerašnjom izjavom Komisije Iustitia et Pax, protiv hrvatsko-slovenskog Sporazuma o arbitraži. Ovdje, dakle, ne mislimo na “prirodne” prijepore između Katoličke crkve i političkih stranaka i javnosti oko pobačaja, Zakona o diskriminaciji, Zakona o potpomognutoj oplodnji ili rada nedjeljom; oko pitanja u kojima se crkveni stav unaprijed zna, jer je više ili manje čvrsto definiran crkvenim sustavom vrijednosti. Ovdje govorimo isključivo o “svjetovnoj” državnoj politici. Prije više od petnaest i pol godina ondašnji zagrebački nadbiskup, pokojni kardinal Franjo Kuharić, u jednom je programatskom i strogo kontroliranom javnom istupu žestoko i temeljito napao politiku predsjednika FranjeTuđmana i HDZ-a prema Bosni i Hercegovini. Kuharićev opsežni intervju Globusu, koji je kardinal autorizirao do zadnjeg detalja (što je bio preduvjet za intervju), predstavljao je najsnažniji javni udarac što ga je predsjednik Tuđman dotada bio doživio od Katoličke crkve.

U idućih petnaest godina Crkva se na različite načine konfrontirala s vlastima, kao što je i vrlo često surađivala s vlastima. No, od Kuharićeva napada na Tuđmanovu politiku podjele BiH Crkva niti oko jednoga svjetovnog pitanja nije tako žestoko, doslovno ultimativno napala državne vlasti kao u aktualnom hrvatsko-slovenskom slučaju.

Sporazum važan i Americi

Crkvi se ne može oduzeti legitimitet za tu vrstu istupa, pogotovo zato što oni nisu vrijednosno isključujući i pristrani, poput crkvenih pokušaja da hrvatsko društvo uređuje u skladu s katoličkim pravilima.

Katolička crkva u Hrvatskoj doživljava samu sebe i kao povijesnu braniteljicu nacionalnih interesa. Govorimo li o novijem dobu, činjenica je da je od 1945. godine do pretkraj 80-ih Crkva predstavljala jedinu stvarno oporbenu instituciju u Hrvatskoj, što su joj vjernici u ono doba honorirali: u osamdesetim su godinama crkve bile punije nego danas.

.S jedne se strane možemo odlučiti za EU sa svim nedostacima, ali i više prednosti, a s druge prepustiti se krajnje lošim trendovima u ovoj regiji

Crkva, znači, ima nesumnjivi legitimitet da kaže što misli o aktualnom hrvatsko-slovenskom sporazumu, Crkva ima legitimitet da ga osudi, ima legitimitet da ustvrdi kako je za Hrvatsku bolje da ne uđe u EU nego da pristane na sadašnji tekst sporazuma. No, zabrinjavajuće je koliko je Crkva, u ovako snažnom političkom istupu, pokazala da više ne razumije strateške hrvatske nacionalne interese.

Bivši američki predsjednik Bill Clinton u svom je ljubljanskom govoru rekao da pregovori Boruta Pahora i Jadranke Kosor, zbog načina na koji se vode, predstavljaju uzor za druge zemlje u sličnim konfliktima. Clinton je, zapravo, želio još jednom naglasiti da je i Sjedinjenim Državama jako stalo da se Sporazum o arbitraži što prije potpiše.

Clintonov je stav karakterističan za cijeli Zapad, dakle, za ono što načelno zovemo međunarodnom zajednicom.

Postavimo stvari ovako. S jedne strane, Hrvatskoj se, naposljetku, otvara brzi pristup Europskoj Uniji. Hrvatska za godinu i pol ili dvije postaje članicom Unije, što donosi čitav niz strateških beneficija.

S jedne strane, dakle, imamo “svijet”, “Zapad”, EU i Ameriku koji su, bez obzira na sve pogreške u svom funkcioniranju, postigli dosad najviši stupanj političke demokracije i ekonomskih sloboda od svih drugih geopolitičkih cjelina, i koji su se pokazali kadrim da za samo godinu dana svladaju najveću ekonomsku krizu u proteklih osamdeset godina.

Prosperitet ili kaos

S druge strane, imamo ostatke biše Jugoslavije: imamo zemlju koja gotovo da ne može postojati poput Bosne, imamo topao doček osuđenoj ratnoj zločinki u Beogradu, imamo činjenicu da se Srbija, dijelom i zato što joj Zapad nije kadar ništa ponuditi, sve izvjesnije svrstala uz Rusiju, dakle uz teško korumpiranu diktaturu naoružanu naftom, plinom i nuklearnim raketama.

Imamo i Kosovo, za koje se još deseteljećima neće naći mirno, općeprihvatljivo rješenje, te Makedoniju u kojoj je prije desetak godina bijesnio građansko-heroinski rat, i Crnu Goru, čijeg se dugogodišnjega glavnog političkog lidera često opisuje i kao glavnog švercera cigareta na ovim prostorima.

To je, dakle, realno hrvatsko okruženje. S jedne strane je EU, koja naravno, nije idealna (od Berlusconijeva izobličavanja demokracije, preko bruxelleske birokracije, do nedemokratskih i necivilnih Rumunjske i Bugarske), ali u kojoj, ponovimo, ipak dominiraju demokracija i vladavina zakona, koja je relativno bogata i koja je fizički sigurna.

S druge je strane kaos bivše Jugoslavije. To je hrvatski strateški izbor. A hrvatski biskupi sugerirali su, nažalost, narodu i vlastima da odbace prvu opciju i da se ipak zadovolje drugom. A zašto? Zbog dodira, veze, omogućavanja Sloveniji da dobije kontakt s otvorenim morem, koji u sporazumu nije precizno definiran. Osobito nije definiran kao famozni Dimnjak, veliki koridor što ga je predviđao sporazum Račan - Drnovšek.

Razumije se, nijedan sporazum nije moguće postići bez ustupaka s obje strane. Slovenska se strana proteklih mjeseci, tijekom blokade pregovora s EU, nalazila pod maksimalnim diplomatskim pritiskom, uslijed kojeg je odustala od “Dimnjaka”.

Nekoliko bitnih godina

Slovencima je rečeno da takav koridor ne dolazi u obzir jer bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju graničnih presezanja među drugim članicama EU.

Slovenija je, da bi Pahor mogao potpisati bilo kakav sporazum s Hrvatskom, morala barem nešto dobiti. Dobila je točku 3b, koja joj ne jamči nikakav specifični oblik dodira s otvorenim morem. Pahor je zbog pristanka na sadašnji tekst sporazuma kod kuće bio izložen brojnim napadima.

Hrvatska je, pak, dobila deblokadu pregovora i dosta čvrsta obećanja o vrlo brzom ulasku u Europsku Uniju. Treba ponoviti da hrvatsko-slovenski spor ne traje od jučer: taj spor jest kulminirao blokadom pregovora, ali on traje više od 15 godina, i krajnje je vrijeme da ga se riješi.

Odbije li Hrvatska sporazum, kao što Crkva zahtijeva, pred nama je još nekoliko godina čekanja, tijekom kojih ćemo se sve više približavati bivšoj Jugoslaviji i sve više udaljavati od Europske Unije.

Ovdje, prije svega, mislimo na standarde ponašanja u društvu: u političkoj, pravnoj, ekonomskoj i civilnoj sferi.

Napredak u tim standardima ključan je za daljnji razvoj Hrvatske, a taj se napredak teško može postići u izoliranoj ili kontaminiranoj okolini.

Problem hrvatsko-slovenskog sporazuma nije u sadržaju, nego u tipičnoj nesposobnosti hrvatskih vlasti da ga ispravno i točno prezentiraju hrvatskim građanima i da se drže onoga što je dogovoreno.

No, sam sporazum valja poduprijeti.

Broj preporuka: 56

Preporučam
Podijeli

KOMENTARI

Komentari RSS

Moram reći - razmjerno objektivan, svakako dobar i kvalitetan tekst koji solidno sumarizira problematiku. Nažalost, čini se da sve ovo više i nije u rukama malog čovjeka - čini mi se da "hoi polloi" zapravo uopće više ne tangira tko je na vlasti i kamo ova država ide....

Quantum

02.11.2009 Prijavi

Butkoviću,
ako je tebi i tvojim istomišljenicima strateški interes skinuti gaća pa da te guzi tko stigne samo izvoli/te.A ovaj nakaradni kradeze bez ikakve vjerodostojnosti na čelu sa Vlaisavljevićkom i koalicijskim partnerima neka daju svoj dio otadžbine.Čini mi se da je krajnje vrijeme da se istinski dragovoljci i branitelji ponovno dignu jer ovo je prevršilo svaku mjeru.Samo idiot ne može vidjeti kako nas ta jeb... evropa i ini konstantno guze i masakriraju, a slijedom svega na red će doći i svi ostali iz bivše juge. A onima koji predviđaju crkvi očajničku borbu za vlastiti opstanak malo morgen , trenutno jedina moralna vertikala u ovoj našoj nakaradnoj Hrvatskoj, zaslužujući ovim kloniranim političarima koji nemaju grama mozga a kamoli bilo kakvo svoje mišljenje koje su u stanju iznijeti u presudnim trenutcima:Ma goli kur.... su za amebe.

JBG

02.11.2009 Prijavi

"smajli koji riga" No moram priznati da bih i ja bio u velikoj dilemi da li prodati dušu vragu za lovu koju ovaj lik dobiva

meursault

02.11.2009 Prijavi

budjoni - dobro razmišljanje...) Jasno da je kompromis popuštanje na obje strane. OK. Mi se odričemo dijela mora. Čega se odriču Slovenci?

laufer1

02.11.2009 Prijavi

budjoni - ne boj se ti za crkvu, ona će trajati dok god bude lažnih dušebrižnika koji sve gledaju kroz novac i porobljavanje naroda, dok god bude različitih protunarodnih -izama i diktaura, a to će potrajati......

aramis

02.11.2009 Prijavi

SVI KOLUMNISTI

Inoslav Bešker Davor Butković Ivan Zvonimir Čičak Miljenko Jergović Živko Kustić Jelena Lovrić Jurica Pavičić Branimir Pofuk Ante Tomić Milana Vlaović Tomislav Židak Bivši kolumnisti

Opći uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

Europa digital mreža: Autoklub | Cafe.hr | Cosmopolitan | CroChef | Dubrovački vjesnik | GameLand | Globus | Gloria | Gloria Shop | Gorila | Igralica | Jutarnji list | Jutarnji klub | Jutarnji nekretnine | Kapital Network | Lektire | MojFaks | Otvoreno more | Reci.hr | Slobodna Dalmacija | Sportske novosti | Svimi.hr | Šibenski list | Studentski oglasnik | Teen | Teen385 | Vaumijau | Vita

WAZ: Der Westen