Objavljeno: 03.11.2009
Biskupski rat za granicu
Novootvoreni rat između hrvatskih i slovenskih biskupa svakako predstavlja kulminaciju apsurda u slovensko-hrvatskim odnosima. Ljudi Crkve, koja navodno teži univerzalnim vrijednostima, počupali su se oko granice.
Na izjavu hrvatske komisije Iustitia et pax, koja se oštro usprotivila potpisivanju arbitražnog sporazuma između Zagreba i Ljubljane, hitro je i ljutito reagirala slovenska komisija Pravičnost i mir. Slovenski biskupi hrvatske kolege poučavaju da nije u nadležnosti Crkve neposredno uključivanje u rješavanje graničnog spora između dvije države ni zauzimanje konkretnih stajališta o tome kako će se i gdje granica crtati. I odmah potom traže da međudržavna meja bude određena na pravičan način, što su poduprli i Papinom, u posve drugačijem kontekstu plasiranom, izjavom da legalnost ne smije imati prednost pred pravičnošću.
Sada hrvatski biskupi, navodno, spremaju odgovor, a o njegovoj je intonaciji moguće zaključivati iz izjave teologa Adalberta Rebića, koji slovenskim biskupima poručuje neka se drže Božje zapovijedi: Ne ukradi! Poruka implicira da su slovenski crkvenjaci kradljivci hrvatskog teritorija. Valjda ih hrvatski biskupi neće optužiti za okupacijske namjere.
Slovenski biskupi imaju pravo kad Crkvu u Hrvatskoj upozoravaju da određivanje granice nije njezin posao. Hrvatski biskupi često se znaju petljati u tuđe poslove. Prečesto pokušavaju patronizirati državu. U svojoj izjavi oko arbitražnog sporazuma sa Slovenijom također su se malo previše razmahali: otkrili su ne samo svoj ogromni euroskepticizam, nego i namjeru da arbitriraju u stvarima državne politike. Ali slovenski biskupi nemaju pravo kad Hrvatima drže lekcije a ni sami nisu na razini principa koje verbalno afirmiraju. Njihovo zalaganje da u rješavanju graničnog spora pravičnost ima prednost pred normama međunarodnog prava također je navijačkog karaktera. Baš kao i hrvatski biskupi, i oni pokazuju da su više ljudi jedne nacije nego univerzalnim vrijednostima odane Crkve.
Kad se biskupi tako međusobno zašamaraju oko granice, sami sebe pretvaraju u karikaturu. Pripadaju instituciji koja pretendira na status moralne vertikale. A etičke vrijednosti stavljaju u funkciju rata oko teritorija. Nastupaju kao manekeni Iustitiae i Pravičnosti. Dosta ih je teško razumjeti kao mironosce. Od Crkve i njenih inistitucija očekuje se konkretan angažman u službi mira. Biskupi ratnici napetosti i svađe oko slovensko-hrvatskog spora pojačavaju, a ne smanjuju.
Umjesto da Crkva u Hrvatskoj i Sloveniji nastupa kao nositelj mirovne inicijative, njeni se biskupi predstavljaju kao glasnici sukoba. Hrvatski svojom izjavom podgrijavaju tenzije i neprijateljstvo prema Slovencima.
Slovenski stavljajući svoju reakciju na velika zvona uzvraćaju istom mjerom. U obje države Crkva se više pokazuje nacionalnom nego Božjom. Više je okupirana teritorijem nego transcendentalnim. Umjesto onostranog više je intrigiraju zbivanja s one strane granice u Piranskom zaljevu.
Rat hrvatskih i slovenskih biskupa za državnu među demistificira Crkvu. Ali denuncira i opću uspaljenost obje nacije. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Ratna mobilizacija visokih crkvenih prelata otkriva svu apsurdnost slovensko-hrvatskog sukoba.


FACEBOOK KOMENTARI