Bit’ će kako Mamić kaže

Dinamov “ruski rulet” sa škotskim Heartsom završio je bezbolno, modri su se u jednoj očaravajućoj nogometnoj rapsodiji probili u Europsku ligu i produljili svoje europsko snoviđenje. I ta rečnica je dovoljna za sve što se zbivalo u četvrtak navečer u Maksimiru, osim što treba istaknuti još jednu dobru igru Marija Mandžukića i izvrsnu partiju jednog “legionara”, koji je iz dana u dan sve bolji - Pedro Morales. Čileanac pošteno odrađuje svaki uloženi dolar. Shvatili smo da Dinamu ne treba ni svećenik, ni psiholog, već samo prevoditelj i Kruno Jurčić u top-formi, koji će izmiješane jezike u “kuli babilonskoj” spojiti u skladnu cjelinu i - prestati se obračunavati s medijima.

Zar mislite da nema simbolike u knjižici koju je tog dana tiskao Jutarnji list. Zvala se “Plavi križ”. Zar mislite da je bezvezno zavučao prijedlog punk-rockera “Rippera”, koji je nudio stotinu eura za komadić “uklete maksimirske trave”, koju su odvezli na - smetlište. Zauvijek! Ili, kako bi rekli - plava trava zaborava!

Tema je neozbiljna...

Stvar koja me škaklja nije vezana uz Dinamo, već uz medijske špekulacije oko odlaska Slavena Bilića s izborničke funkcije. Iako je prvi čovjek naše nogometne reprezentacije davno najavio da će na kraju “operacije Južna Afrika” napustiti kormilo nacionalne momčadi, jer bi “šest godina bilo previše”, mediji su zadnjih dana počeli rastezati tu temu kao žvakaću gumu. A doista je nepotrebno raditi spektakl oko Bilićevog povlačenja, budući da su pred Hrvatskom tri ključne utakmice u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. I sada, dva tjedna prije utakmica s Bjelorusijom i Engleskom na Wembleyju, počeo se razvlačiti taj slučaj kao tijesto. Slučaj je nehotice inicirao Bilić, a mediji su prihvatili kao slatki kolačić...

Bilić će i na press konferenciji u ponedjeljak reći da je to “njegova konačna odluka”, da će nakon Afrike, ako se Hrvatska plasira, otići svojim putem i ostaviti zemlju u “izborničkoj groznici”. Ako je uopće bude, budući da se predsjednik Vlatko Marković nada da će kao Bilićevog nasljednika instalirati nekoga od svojih ljudi.

'Što dalje od Hajduka, to bolje'. Jedino u Splitu nisu shvatili Mamićev trik

“Oprosti im Nane!” Tako bismo mogli parafrazirati ovu vrlo neugodnu situaciju, u kojoj se zateklo nekoliko uglednih nogometnih stručnjaka, koji reflektiraju na izbornički stolac. Neugodan je termin, jer je Hrvatska pred tri važne i teške utakmice, koje će Hrvatskom nogometnom savezu donijeti (ili odnijeti) najmanje 10,000.000 eura. Ali, mediji se nemilosrdno loptaju nogometnim sudbinama, sebično brinući samo za vlastitu ekskluzivu, gledanost i tiražu i sasvim im je svejedno kako će nakon svega Slaven Bilić stati pred igrače i motivirati ih za ključne utakmice. Kako će u svlačionici na Wembleyju reći igračima “idemo”, kad svi znaju da je on već zapravo - otišao. Možda će za London kupiti kartu samo u jednom pravcu. Kako će ih “napaliti” na borbu, kad svi znaju da je kapetan već napustio brod?

Tema je neozbiljna i nedopustiva u ozbiljnom nogometnom svijetu. Ali, mi odavno nismo ozbiljna nogometna nacija, i samo nas izuzetna nadarenost održava među vodećih deset. I samo se u Zagrebu može dogoditi kampanja koja će definitivno poremetiti hrvatsku borbu za plasman na SP. Pa kako ne možemo pobjeći od te neugodne teme, koja je promovirana u svim važnim glasilima, kako se od Bilićevog odstupanja radi spektakl, morali smo se uključiti u tu medijsku bitku, za koja smatramo da je “udarac ispod pojasa” hrvatskom nogometu. Jer...

Ionako će biti kako Zdravko Mamić kaže! I bit će onaj u koga on upre svoj prst! Hrvatski nogomet se vrti oko kažiprsta Zdravka Mamića, on je njegov najvažniji čimbenik i ako on kaže da bi Igor Štimac bio prirodni Bilićev nasljednik, bit će! Bez obzira što na tu funkciju reflektiraju i Branko Ivanković i Velimir Zajec i Zlatko Kranjčar i možda još neki od eminentnih hrvatskih nogometnih stručnjaka, Mamićeva riječ bit će “uteg na vagi” Izvršnog odbora HNS-a, koji samo formalno bira. I čiji je glavni posao da predsjednik nacionalnog nogometnog saveza ne izgleda kao kosi toranj u Pisi i da ga podupru kada se opasno nagne...

Jučer sam razgovarao sa Zlatkom Kranjčarom, iznimno uspješnim bivšim izbornikom, koji trenutno kruh zarađuje u “pradomovini svih Hrvata”, u Teheranu. Uz maksimalnu solidarnost prema Slavenu Biliću.

Kranjčar nije prekrižio reprezentaciju

- U ovom času je najmanje poželjno ulaziti u takve diskusije, jer one u pravilu izazivaju poremećaje. Stupidno bi bilo stavljati pod mikroskop Bilićevu stručnost, jer njegovi rezultati su dokaz njegove nedodirljivosti...

• Ipak, Igor Štimac svijetli kao najozbiljniji kandidat za Bilićevog nasljednika?

- Po nogometnoj vokaciji on doista zaslužuje pozornost, iako je njegov trenerski put bio kratak. On ima klasu i čini se logičnim izborom...

• Iako ste daleko, možda i vi očekujete poziv iz Rusanove?

- Reprezentaciju nikad nisam prekrižio, uvijek ću podići slušalicu kada nazovu iz nogometnog saveza. I mislim da imam pravo ući u tu utrku...

Tako razmišlja jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera, koji će se na kraju razgovora još jednom pozvati na fair play i zamoliti da se njegovo ime ne koristi u špekulacijama. I znamo da ga neće koristiti najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa, jer su odnosi obitelji Mamić i Kranjčar još uvijek napeti. A ponovit ćemo; ako je Mamić rekao Štimac, bit će -  Štimac! O Mamićevim unutrašnjim porivima iznenadne “ljubavi prema Štimcu”, već smo jednom rekli sve. Što dalje od Hajduka, to bolje. I jedino u Splitu još nisu shvatili Mamićev trik...

Edin Mujčin - zagrebački Paolo Maldini I Zagreb će dobiti svog “Maldinija”, ili možda čak i Stanleyja Matthewsa, koji je nogomet igrao do 53. godine. Naš junak Edin Mujčin je igrao za Dinamo (Croatiju) u Ligi prvaka i zabio dva gola u tom eminentnom natjecanju, Marseilleu i Portu. Danas, poput svog uzora Roberta Prosinečkog, koji je branio boje Reala, Barcelone, Zvezde i Dinama, igra za Savski Marof. U svojoj 39. godini nedavno je zabio i gol a la Platini. - Bez obzira što sam u nogometnom smislu za “starački dom”, prihvatio sam ponudu iz nižerazrednog Savskog Marofa, samo zato što želim ići putem svog uzora Prosinečkog. I on je karijeru završio u Savskom Marofu - kaže Mujčin, koji završava nogometnu akademiju i u budućem životu bit će trener. - Bilo je ponuda i iz Slavonskog Broda, ali, Zagreb je nogometni centar “svijeta”, rekao je nogometni “oldtimer”, koji je Zagreb oduševljavao skromnošću, raskošnim talentom i vjernošću klubu koji ga je afirmirao. - Izdržat ću dulje nego Maldini, igrat ću najmanje do 42. - kaže Mujčin, koji se publici u Savskom Marofu predstavio krasnim golom, kada je “protjerao lokalnog pauka” iz kuta gdje se spajaju greda i vratnica. Za njega riječ “penzija” pripada vokabularu stranih riječi...

Sreo sam ljutitog Štefa Lamzu Jutro na Ferenščici. Susreo sam Štefa Lamzu. Bio je malo “nabrijan”. - Ja sam Dinamov skaut i već mi je puna kapa svojatanja “mojih” igrača. Ja svoju plaću kod Mamića pošteno zarađujem, a i on je korektan, pet tisuća nije mali novac. - Kelava, Tomečak, Antolić, Pivarić, Francetić, Andrej i Mirko Kramarić i Barbarić su moja otkrića. Moja djeca! Kao i stariji igrači, Ćorluka, Kranjčar, Mazarekić i Stipković. Ja ne dangubim - rekao je ljutiti Štef, kojega najviše boli što se nije uspio probiti izvjesni Paravina, za kojega tvrdi da je trebao biti njegov nasljednik. Negdje je, međutim, zapelo... Ali, ako Lamza tako savjesno proizvodi igrače, od kojih trojica trenutno igraju u udarnoj Dinamovoj momčadi, Zdravko Mamić ga s pravom plaća 5000 kuna mjesečno. Ne samo zato što je najveća Dinamova legenda, već i zbog njuha za dobre igrače.

Dinamo neće propustiti Delača Matej Delač je najpoželjniji prvoligaški golman u Hrvatskoj. Iako Tomo Butina tvrdi da je Filip Lončarić najtalentiraniji hrvatski golman i označio ga je svojim nasljednikom, Dinamo ne želi propustiti Delača... Saznajemo da je Dinamov izvršni dopredsjednik ponudio Interu 500.000 eura i mogućnost da Delač ostane još najmanje jednu sezonu u Zaprešiću. Plus postotak od inozemnog transfera. Međutim, naletio je na zid, glavni čovjek zaprešičkog kluba Branko Laljak traži za svog najdarovitijeg igrača - 3,000.000 eura. Golmani su uvijek imali najslabiju cijenu, pa je tako vratar Barcelone Valdes tražio godišnju gažu od 6,000.000 eura. Čak 92 posto navijača katalonskog kluba je preporučilo upravi da ga - otpiše. A Delač? Tri milijuna za sedamnaestogodišnjaka je puno previše i Mamićeva ponuda je bila i više nego korektna. Jer, Zaprešić nije Barcelona i Delač (još) nije Valdes...

Tomislav Židak