Bivša drama u kojoj glumci više pjevaju nego govore
U petak će u riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno biti prikazani dugo očekivani i još dulje najavljivani "Gospoda Glembajevi" Miroslava Krleže u režiji Branka Brezovca. U glavnim ulogama nastupaju Galiano Pahor kao Naci Glembay, u alternaciji Alen Liverić i Mislav Čavajda kao Leone Glembay te Severina Vučković kao Barunica Castelli.
Predstava je naslovljena kao glazbena drama, a to u praksi znači da glumci uglavnom pjevaju i nešto manje govore, izmjenjujući kratke replike.
Brezovec, nadalje, kao predložak za predstavu nije uzeo jedino Krležinu dramu u tri čina, nego je, o čemu se dosad nije pisalo, kompilirao svojevrsni hipertekst, uzevši i proze o Glembajevima, svih deset koliko ih je Krleža napisao, iz kojih izvlači geneaologiju, prošlost i motive svojih likova.
Te izvanredne Krležine proze pisane su posve epski i u njima nema dijaloški ili scenski sročenih pasaža, tako da će biti zanimljivo vidjeti što je i kako Brezovec po njima sročio. Neke osnovne ili amblematske scene iz same drame ostat će na pozornici, no i one ponešto modificirane.
Primjerice, ona arhetipska scena susreta oca i sina, starog, pokvarenog kapitalista Nacija i neurotičnog, besposlenog sina Leonea, slikara, bit će govorena, no kad drama dosegne vrhunac, glumci će zapjevati.
Severina Vučković će, dakle, isto u ključnim trenucima pjevati, no ne zato što je Brezovec predstavu eventualno prilagodio njoj, nego zato što se ona uklapa u njegov već u nekim prijašnjim produkcijama razrađen koncept ovdje spomenute glazbene drame, žanrovske kompilacije s elementima mjuzikla i spektakla.
Ulaznice su odavna rasprodane, a cijela produkcija zacijelo nije jeftina jer osim gotovo cijelog ansambla Drame HNK Ivana pl. Zajca, nastupaju i njegov zbor i orkestar. Glazbu potpisuje stalni Brezovčev suradnik Marjan nećak, a scenografiju također standardan član Brezovčeve autorske ekipe Tihomir Milovac. Kostime je, pak, raskošne, teške i skupe kreirao mladi Silvio Vujčić, talentirani kostimograf i performer sklon nekonvencinalnostima .
Neka dramska bit predstave teško je unaprijed raspoznatljiva, no osnovna ideja oko koje se predstava plete jest razgolićavanje aktualne hrvatske tranzicijske zbilje i njezinih tajkuna, koje Brezovec doživljava kao glavno društveno zlo. Novi hrvatski kapitalisti ovdje se nadaju kao nekovrsna Krležina vizija, stvorena prije gotovo stotinu godina, koja tek danas postaje aktualna i bolna.
U svemu tome vjerojatno ima ironije, vedrih doskočica i manje ili više zakučastih Brezovčevih scenskih dosjetki, koje su često nerazumljive, a katkad i duhovite. Brezovec rijetko radi bez videoprojekcija pa će ih biti i ovom prilikom, a potpisuje ih Igor Modrić. Orkestrom i zborom ravnat će i Igor Vlajnić, svjetlo oblikuje Boris Blidar, a ton Lorin Zović.
U ostalim ulogama nastupaju Damir Orlić kao Silberbrandt, Davor Jureško kao Puba, Bosnimir Ličanin kao Fabriczy, Edurad Černi kao Dr. Altman, Olivera Baljak kao Angelika te još mnogo glumaca.
Tomislav Čadež
Predstava je naslovljena kao glazbena drama, a to u praksi znači da glumci uglavnom pjevaju i nešto manje govore, izmjenjujući kratke replike.
Brezovec, nadalje, kao predložak za predstavu nije uzeo jedino Krležinu dramu u tri čina, nego je, o čemu se dosad nije pisalo, kompilirao svojevrsni hipertekst, uzevši i proze o Glembajevima, svih deset koliko ih je Krleža napisao, iz kojih izvlači geneaologiju, prošlost i motive svojih likova.
Te izvanredne Krležine proze pisane su posve epski i u njima nema dijaloški ili scenski sročenih pasaža, tako da će biti zanimljivo vidjeti što je i kako Brezovec po njima sročio. Neke osnovne ili amblematske scene iz same drame ostat će na pozornici, no i one ponešto modificirane.
Primjerice, ona arhetipska scena susreta oca i sina, starog, pokvarenog kapitalista Nacija i neurotičnog, besposlenog sina Leonea, slikara, bit će govorena, no kad drama dosegne vrhunac, glumci će zapjevati.
Severina Vučković će, dakle, isto u ključnim trenucima pjevati, no ne zato što je Brezovec predstavu eventualno prilagodio njoj, nego zato što se ona uklapa u njegov već u nekim prijašnjim produkcijama razrađen koncept ovdje spomenute glazbene drame, žanrovske kompilacije s elementima mjuzikla i spektakla.
Ulaznice su odavna rasprodane, a cijela produkcija zacijelo nije jeftina jer osim gotovo cijelog ansambla Drame HNK Ivana pl. Zajca, nastupaju i njegov zbor i orkestar. Glazbu potpisuje stalni Brezovčev suradnik Marjan nećak, a scenografiju također standardan član Brezovčeve autorske ekipe Tihomir Milovac. Kostime je, pak, raskošne, teške i skupe kreirao mladi Silvio Vujčić, talentirani kostimograf i performer sklon nekonvencinalnostima .
Neka dramska bit predstave teško je unaprijed raspoznatljiva, no osnovna ideja oko koje se predstava plete jest razgolićavanje aktualne hrvatske tranzicijske zbilje i njezinih tajkuna, koje Brezovec doživljava kao glavno društveno zlo. Novi hrvatski kapitalisti ovdje se nadaju kao nekovrsna Krležina vizija, stvorena prije gotovo stotinu godina, koja tek danas postaje aktualna i bolna.
U svemu tome vjerojatno ima ironije, vedrih doskočica i manje ili više zakučastih Brezovčevih scenskih dosjetki, koje su često nerazumljive, a katkad i duhovite. Brezovec rijetko radi bez videoprojekcija pa će ih biti i ovom prilikom, a potpisuje ih Igor Modrić. Orkestrom i zborom ravnat će i Igor Vlajnić, svjetlo oblikuje Boris Blidar, a ton Lorin Zović.
U ostalim ulogama nastupaju Damir Orlić kao Silberbrandt, Davor Jureško kao Puba, Bosnimir Ličanin kao Fabriczy, Edurad Černi kao Dr. Altman, Olivera Baljak kao Angelika te još mnogo glumaca.
Tomislav Čadež
Broj preporuka: 0
SUĐENJE ZA KORNATE
Aviomehaničarka: Ja sam izvadila crne kutije iz helikoptera. Roditelji: Gdje su nestale?
UBOJSTVO U BANIĆIMA>>BISKUP GA RAZRIJEŠIO
