Piše Dubravka Jurlina Alibegović
Evo nas opet pred vratima novih lokalnih izbora. Političke strasti jedva da su se malkice stišale nakon posljednjih parlamentarnih izbora, a već se mjesecima rasplamsavanju nove. Isprepletene su u retoriku obećanja koja vrlo često nema svoju utemeljenost na realnosti ostvarenja. Štoviše, stječe se dojam da predizborna obećanja nemaju previše veze s obavljanjem redovitih aktivnosti u gradovima i općinama, dok za njihovu povezanost s onim strateškim razvojnim aktivnostima, na žalost, manjkaju odgovarajuća znanja za ozbiljno promišljanje.
Još se od prvih izravnih izbora čelnih ljudi u općinama, gradovima i županijama očekuje da u svojim izbornim programima ponude kreativna rješenja barem za ona najvažnija pitanja koja se tiču života stanovnika i poslovanja poduzetnika u lokalnoj zajednici. Očekuju se i rješenja financiranja strateških prioriteta u lokalnoj sredini, načini suradnje u promišljanju razvoja šire zajednice, odnosno pitanja koja su zajednička u dvije ili više općina i gradova ili na području više županija.
Uvijek se iznova podsjećamo da općine i gradovi ne postoje radi zapošljavanja općinskih i gradskih službenika, nego im je najvažnija zadaća obavljati poslove kojima će zadovoljiti javne potrebe stanovnika. Mnogo je tih javnih potreba i odnose se na usluge u predškolskom i osnovnom obrazovanju, komunalne usluge, gradski prijevoz, usluge u području kulture, sporta, zdravstva, zaštite okoliša itd. Sve to treba financirati poreznim i neporeznim prihodima koji se ubiru od stanovnika ili poduzeća koji žive ili rade na području grada ili općine. Od velike je važnosti shvatiti da izbor čelne osobe koja će u četverogodišnjem mandatu voditi grad ili općinu utječe na mijenjanje liste javnih usluga ili prioriteta koji će se javnim proračunskim novcem financirati.
Na ovom mjestu nemam namjeru analizirati za sada poznate izborne programe za lokalne izbore niti u jednom od naših gradova, ali voljela bih ukazati na važne teme koje se nalaze na listi prioriteta nekih drugih gradova u zapadnoj i sjevernoj Europi, Kanadi, SAD-u i Australiji, koji su, na žalost, posljednjih godina odredišta naših građana koji su odlučili svoju egzistenciju osigurati u tim sredinama. Izdvojila bih pet “ključnih riječi”.
Na prvome su mjestu dokazane pametne tehnologije i kako njihovim korištenjem stvoriti novac za financiranje javnih potreba stanovnika i poduzetnika koji žive i rade u gradu. Pri tome nije cilj ostati na postojećim tehnologijama, nego gledati u budućnost i fokusirati se na ono što dolazi sljedeće, upozoravati na dolazeće trendove i na rješavanje problema povezanih s tehnologijama koje ugrožavaju okoliš, zdravlje i život stanovnika.
Gradovi su laboratoriji za inovacije. Nije nikakva tajna da su upravo u gradovima lokalni čelnici stalno u potrazi za inovativnim rješenjima za teške gradske probleme. Lokalni čelnici su ti koji ubrzavaju pojavu jedinstvenih ideja, kojima se u gradovima razvijaju inovacijske četvrti i poslovni inkubatori te dijele zajednički prostori za inovativne kompanije. Tako nastaju poduzetnički ekosustavi koji omogućuju gradovima utjecaj na poslovni sektor i privlačenje novih tvrtki koje potiču kreativnost i nova tehnološka dostignuća.
Raznolikom skupu partnerstava poklanja se velika pažnja u gradovima diljem svijeta. Partnerstvo kao pristup kojim se želi privući stručnost i podrška temama lokalnog značaja ima svoju primjenu posvuda, od napora usmjerenih na revitalizaciju gradskih četvrti pa sve do potpore prosperitetu i razvoju lokalne zajednice. U partnerstvo su uključeni svi važni dionici, od obrazovnih i istraživačkih ustanova, lokalnih razvojnih agencija, poslovnih subjekata, nevladinih udruga, vjerskih zajednica, do gradske uprave.
Participacija je još jedna ključna riječ, a podrazumijeva sudjelovanje stanovnika, poduzetnika, zaposlenih i svih drugih predstavnika koji djeluju u lokalnoj sredini u izradi strateških razvojnih smjernica grada za srednjoročno razdoblje. Osim toga, aktivno sudjelovanje građana očekuje se u javnim konzultacijama. Ovdje treba istaknuti da se i mnogi problemi rješavaju uz sudjelovanje dionika. Neki europski gradovi, poput Dublina, poklanjaju veliku pozornost pitanjima povezanim sa starenjem stanovništva. Dublin je usvojio Dublin Age Friendly City Strategy 2014.-2019., čiji je cilj stvoriti bolje prilike za starije dobne skupine kako bi participirali u društvenom, ekonomskom i političkom životu grada.
Nemali broj gradova traži uključivanje privatnog sektora u rješavanje brojnih problema lokalnog značaja. Gradovi i njihovi lideri usmjereni su u izradu programa reformi i ne boje se u njih uključiti privatni sektor. Takve inicijative trebaju omogućiti gradskim liderima učenje o inovativnim praksama vrednovanja, identificiranju odgovarajućih modela razvojnih programa i sagledavanju najboljih praksi u rješavanju ključnih izazova u gradu.
Voljela bih vjerovati da će se i naši lokalni lideri u najskorije vrijeme početi baviti sličnim temama i kreiranju vizije bolje urbane budućnosti u našim gradovima. Preduvjet za to je rješavanje “prizemnih” problema i usmjeravanje izborne retorike s “praznih” obećanja na aktivnosti usmjerene k ostvarenju razvojne vizije. Praktičnu evaluaciju će provesti građani na lokalnim izborima u svibnju.