Sanacija Jadranske banke, pokrenuta krajem 2015. godine, završila je i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, koja je vodila proces, objavila je prodaju banke.
O tome kako je protekla prva sanacija jedne banke u po novim europskim pravilima, govori Marija Hrebac, direktorica DAB-a.
Čini se da je sanacija trajala prilično dugo?
- Ovo je prva sanacija u Hrvatskoj koja se provodi prema pravilima propisanim Europskom direktivom za oporavak i sanaciju banaka, odnosno prema novom hrvatskom Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, onom iz 2015. godine. Učinci sanacijskih odluka su trajni i one se ne mogu pobijati, odnosno protiv njih nije dopuštena žalba, nego eventualno osobe koje smatraju da su im povrijeđena prava mogu protiv DAB-a pokrenuti upravni spor za naknadu štete. Upravo zbog konačnosti sanacijskih odluka, a kako bismo zaštitili sve koji su njima obuhvaćeni, morali smo se osigurati da su temelji na kojima se donose te odluke čvrsti. Zbog toga smo, u skladu sa Zakonom, osigurali provođenje neovisne procjene imovine i obveza banke te smo na osnovu nje dalje donosili sve sanacijske odluke. Također, kako se radi o prvoj sanaciji i s obzirom na to da prije njezina otvaranja nije postojao detaljan sanacijski plan, morali smo ga izraditi i za njega dobiti odobrenje Europske komisije. To smo uspješno odradili i dobili odobrenje EK u listopadu prošle godine, pa je zbog toga prva sanacija potrajala malo dulje od predviđenog.
Koliki je na kraju ukupan trošak sanacije Jadranske banke i na čiji je teret podmiren?
- Ukupni utvrđeni gubici Jadranske banke iznosili su 742 milijuna kuna. Podmireni su, prije svega, na teret postojećih dioničara i postojećeg kapitala banke, a iskorišteni su i svi kapitalni instrumenti za pokriće utvrđenih gubitaka. Budući da banka nije mogla poslovati s negativnim kapitalom, DAB je sanacijskim odlukama osigurao novi kapital, i to primjenom bail-in instrumenta (instrument unutarnje sanacije) te uplatama iz fonda osiguranja depozita i sanacijskog fonda, sve prema Zakonu o sanaciji te shemi za sanaciju koju je odobrila Europska komisija. Dakle: dioničari, vlasnici kapitalnih instrumenata, neosigurani vjerovnici, fond osiguranja depozita i sanacijski fond sudjelovali su u podmirivanju troškova sanacije.
Što se dogodilo s prijašnjim dionicama i dioničarima te kakav je status ulagača koji su sudjelovali u dokapitalizaciji nekoliko mjeseci prije sanacije? Jesu li dioničari i ulagači mogli ili trebali znati da će novac propasti ako banka ode u sanaciju?
- S obzirom na visinu utvrđenih gubitaka, zatečeni kapital u banci u potpunosti je iskorišten za pokriće jednog njihova dijela, a dionice su poništene. Time su prethodni dioničari i formalno prestali biti dioničari banke. Što se tiče ulagača koji su sudjelovali u dokapitalizaciju, odnosno koji su nekoliko mjeseci prije otvaranja sanacije uložili sredstva u dopunski kapital, oni prema Zakonu dijele istu sudbinu kao i prethodni dioničari. Njihov je dopunski kapital pretvoren u redovni i poništen za pokriće drugog dijela gubitaka. Naravno da su dioničari mogli i trebali znati da će njihovi ulozi propasti ode li banka u sanaciju ili stečaj. Zakon o sanaciji u tome je jasan.
Koliko je sanacija stajala DAB?
- Dok se ne završi postupak sanacije, odnosno dok se Jadranska banka ne proda, ne mogu precizirati ukupni trošak za DAB. Ali, prema dosadašnjim troškovima i provedenim sanacijskim odlukama, procjenjujem da će ukupni trošak sanacije za DAB iznositi oko 350 milijuna kuna. Znatan dio dosad korištenih sredstava vratit će se u DAB, odnosno u fondove prodajom Jadranske banke te unovčenjem NPL-ova koji su iz banke preneseni na posebno društvo koje je DAB osnovao u tu svrhu. Ovdje bih istaknula, odnosno usporedila bih kako bi DAB, da je umjesto sanacije otvoren stečaj, morao isplatiti više od 1,68 milijardi osiguranih depozita, što je gotovo peterostruki iznos u odnosu na trošak sanacije, a bio i značajan udar na Fond osiguranja depozita.
Zašto je došlo do toga da su neki klijenti na kraju ostali bez novca na računu i u čudu?
- Vjerujem da govorite o klijentima banke čiji depoziti nisu osigurani temeljem Zakona o osiguranju depozita. Naime, primjena bail-in sanacijskog instrumenta znači konverziju svih potraživanja klijenata koji nisu osigurani prema Zakonu o osiguranju depozita u temeljni kapital, odnosno u dionice banke. Tako smo omogućili pokriće gubitaka banke i osiguravanje novog kapitala potrebnog za nastavak poslovanja banke. To znači da su takvi klijenti umjesto svojih neosiguranih potraživanja dobili dionice banke, čime su, iako možda malo začuđeni, u znatno povoljnijem položaju nego što bi bili da je otvoren stečaj. U tom slučaju ne bi dobili ništa za ta potraživanja. Ovaj instrument je svojevrstan novitet u svim zemljama EU, a cilj mu je minimizirati trošak propasti neke banke, odnosno zaštititi i minimizirati prevaljivanje troškova propasti banaka na osigurane depozite i na porezne obveznike.
Kakva procedura sada slijedi?
- Nakon što smo primijenili instrumente unutarnje sanacije (bail-in) i razdvajanja imovine, zadnji sanacijski instrument koji ćemo primijeniti je prodaja Jadranske banke. Prodaja počinje javnim pozivom svim zainteresiranim kupcima, nakon čega će uslijediti dubinsko snimanje te zaprimanje i evaluacija obvezujućih ponuda za kupnju, a završetak cijelog procesa prodaje očekujemo u roku od četiri do šest mjeseci. Sredstva koja ostvarimo prodajom rasporedit ćemo proporcionalno na nove imatelje dionica, one koji su sudjelovali u sanaciji, čime će i formalno završiti postupak sanacije Jadranske banke.
Jadranska banka relativno je mala banka. Saniraju li i druge zemlje tako male banke?
- Ostale države EU uglavnom se ne bave malim bankama koje zapadnu u probleme, ne saniraju ih, nego ih ‘kontrolirano eliminiraju sa svojih tržišta’ kroz stečajni postupak. Iznimka su Danska i Portugal, koje saniraju i male banke jer su odlučile da su sve njihove banke za njih javni interes. Hrvatska je među prvim, ako ne i prva članica koja je nakon stupanja na snagu Europske direktive za oporavak i sanaciju banaka od Europske komisije dobila odobrenje sheme za sanaciju malih banaka. To nam na određeni način omogućava ‘spašavanje’ malih banaka kada one više nisu sposobne samostalno ispunjavati regulatorne zahtjeve. Spašavanjem malih banaka i omogućavanjem nastavka njihova poslovanja omogućava se i nastavak poslovanja klijenata takvih posrnulih banaka, što ima značajan pozitivni učinak na cjelokupno gospodarstvo.
Kakve se pouke mogu izvući za buduće sanacije?
- U ovom trenutku, teško je odgovoriti na to pitanje. Pouke se obično izvlače iz pogrešaka, a za sada ne vidimo jesmo li u svojem postupanju učinili neku veću pogrešku. U početku nam se činilo da bismo sanacijske odluke trebali donositi znatno brže i ranije, ali smo zbog opasnosti da ne napravimo veću štetu od koristi svaku dva puta mjerili. Nadam se da će se takav pristup pokazati ispravnim i najkorisnijim za sve koji su obuhvaćeni tim odlukama.
Koliko trenutačno iznosi budžet imovine Fonda za osiguranje depozita?
- Minimalna ciljana razina (imovine/sredstava) Fonda osiguranja depozita propisana je Zakonom na 2,5 posto ukupno osiguranih depozita, a u Hrvatskoj je trenutno oko 180 milijardi kuna osiguranih depozita. Premda smo blizu dosezanja minimalne ciljane razine Fonda, ona se neprestano mijenja tj. smanjuje, i to sa svakom isplatom osiguranih depozita, odnosno svaki put kad neka banka ode u stečaj.