Citirajući svog američkog kolegu, ministar financija Zdravko Marić nedavno je rekao da je uspješna ona fiskalna politika koja sve učini nezadovoljnim. Ako je to mjerilo, smjernice za izradu proračuna koje je ponudilo njegovo ministarstvo ne djeluju baš ohrabrujuće jer izgleda da bi svi mogli biti zadovoljni.
Rashodi proračuna iduće će godine rasti za 4,7 milijardi kuna ili 3,9 posto, što je brže i od prilično optimistične procjene ekonomskog rasta. Ministarstvo financija, naime, temelji proračun na rastu BDP-a od 3,2 posto. Na taj način moguće je da su i prihodi proračuna precijenjeni, pa je vrlo izgledno da će i proračunski deficit biti veći od predviđenog.
Prema mišljenju Hrvoja Šimovića, profesora zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta koji se bavi javnim financijama, nije toliko važno jesu li rashodi veći ili manji za milijardu kuna, jer se u suštini ništa ne mijenja.
- Međutim, u ovom trenutku mislim da ne može drugačije biti. Rast od 3,2 posto teško će se ostvariti, ali određeni optimizam je potreban kako bi se stvorili bolji preduvjeti za refinanciranje duga - kaže Šimović. Smatra mogućim da planirani rast prihoda neće biti ostvaren, “ali ako Vlada uspije zadržati deficit ispod sedam milijardi kuna, odnosno po metodologiji ESA ispod devet milijardi kuna, to se može smatrati uspjehom”.
No, činjenica jest da prema nacionalnoj metodologiji deficit središnjeg proračuna raste sa 5,3 na 6,8 milijardi kuna, dok će na razini konsolidirane opće države, kada se uključe lokalna država i izvanproračunski fondovi, tek stagnirati na oko 5,7 milijardi kuna. Veliko je pitanje kako će taj “napredak” u fiskalnoj konsolidaciji ocijeniti rejting agencije. Kada ocjenjuju kreditnu sposobnost neke zemlje one su, naravno, fokusirane i na izglede ekonomskog rasta kao i na smanjenje javnog duga. Ipak, dokument koji je Vlada ponudila ne nudi nikakav iskorak u odnosu na dosadašnje papire koji su izlazili iz Vladinih radionica: model rasta i dalje se mahom oslanja na domaću potrošnju, a teško je prepoznati i neku viziju ekonomskog rasta u dužem razdoblju.
Kako uočava Zrinka Živković-Matijević, analitičarka RBA, u dokumentu je vidljiv dominantan učinak porezne reforme koji bi se trebao sliti u rast osobne potrošnje. Drugi važan izvor rasta su investicije u fiksni kapital, što upućuje da se polažu velike nade u povlačenje novca iz fondova EU.
Vlada očekuje da će se potrošnja kućanstava ubrzati s ovogodišnjih 2,8 posto na 3,6 posto.
Štoviše, kako stoji u dokumentu, “potrošnja kućanstava bit će glavni pokretač rasta domaće potražnje u srednjoročnom razdoblju” zbog povećanja raspoloživog dohotka. Tome će, pak, pridonijeti porezna reforma koja će ubrzati rast BDP-a za 0,5 posto, kroz trošenje kućanstava i ulaganje poduzeća. Investicije bi trebale porasti sa 4,9 na 6,8 posto. Međutim, rast zasnovan na domaćoj potražnji povlači za sobom rast uvoza i umanjuje pozitivan doprinos izvoznog sektora.
- To ponovno otvara pitanje konkurentnosti, budući da sama struktura rasta zasnovana na osobnoj potrošnji podsjeća na pretkrizno razdoblje, premda se ono uglavnom temeljilo na zaduživanju - kaže Živković-Matijević. Stoga naglašava da porezna reforma i rasterećenje koje donosi ne bi smio biti “jedini korak ove Vlade jer je za održivost rasta i javnih financija neophodno provesti sve dobro poznate strukturne reforme”.
Premda je uz prezentirane smjernice za izradu proračuna Vlada već trebala iznijeti i svoje smjernice ekonomske i fiskalne politike, to još uvijek nije učinila. Ostaje nepoznato što kani činiti idućih godina, kakve se promjene mogu očekivati u mirovinskom i zdravstvenom sustavu, kakva će biti privatizacijska politika ili kako će poboljšati investicijsku klimu.
Ono što se može posredno zaključiti jest da upravljanje javnim poduzećima, čak i na operativnoj razini, ostaje pod jakim političkim patronatom. Stoga prilično neambiciozni dokument koji je Vlada predstavila tek potkrepljuje dojam da sve ostaje na uhodanim stazama.