Što potpuna deregulacija tržišta plina zapravo znači za nas građane? Hoće li ona i kako dovesti do novih, inovativnih usluga i tarifa? Kako će se to odraziti na cijene? Kakva su iskustva građana u drugim zemljama koje su provele liberalizaciju?
U najdetaljnijem vodiču donosimo odgovore na ta i mnoga druga pitanja kako bi građani mogli kompetentno donijeti odluke.
Što će se to dogoditi 1. travnja 2017. godine?
Sljedeće godine će 1. april, poznat kao dan kad se zbijaju šale, obilježiti jedan vrlo važan i ozbiljan događaj. Taj će dan, prvi put u povijesti, u Hrvatskoj zaživjeti potpuno otvoreno tržište prirodnog plina. Riječ je o zadnjoj fazi procesa deregulacije cijena na tržištu plina u Hrvatskoj, koji traje već godinama, a trebao bi rezultirati stvaranjem stvarnog tržišta i trećeg dominantnog energenta.
Tržište naftnih derivata isti je proces prošlo još davno, a 2013. je počela i posljednja faza otvaranja nacionalnog tržišta električne energije, također u segmentu kupaca kategorije kućanstva. Sad je došlo vrijeme za prirodni plin, a ovaj će proces - bez obzira na spomenuta iskustva - imati cijeli niz specifičnosti.
No, što uopće znači deregulacija cijene plina? Najkraće rečeno, ona podrazumijeva smanjenje državnog utjecaja na konačnu cijenu prirodnog plina te organizaciju cjelokupnog tržišta. Posljednja faza regulacije cijene plina za kupce kategorije kućanstvo provedena je 1. travnja 2014. kad je proglašeno trogodišnje prijelazno razdoblje.
U tom je razdoblju domaći proizvođač plina Ina, po uvjetima koje je regulirala država, proizvedeni plin prodavao veleprodajnom opskrbljivaču, HEP-u, koji je opet po reguliranim uvjetima taj plin prodavao lokalnim distributerima, a oni opet po reguliranim cijenama - kućanstvima. Iako formalno konkurencija nije bila zabranjena, zbog povoljne krajnje cijene plina kupci iz kategorije kućanstvo nisu se odlučivali za promjene opskrbljivača. Ipak, 1. travnja ta kompleksna regulacija međusobnih odnosa u lancu plinske opskrbe prestaje i počinje tržišna borba.
Zašto je za mene važna liberalizacija tržišta prirodnog plina?
Prvenstveno, potpunom deregulacijom cijene plina građani napokon postaju aktivni sudionici tržišta. Ta naizgled površna tvrdnja u svojoj je suštini iznimno važna. Dosad su hrvatski potrošači plina iz kategorije kućanstvo bili de facto pasivni subjekti na tržištu plina i nisu bili zainteresirani na bilo koji način utjecati na kvalitetu i pouzdanost usluge koju dobivaju ili cijenu energenta koji troše. S druge strane, regulirano tržište nije nudilo ni bilo kakav poticaj opskrbljivačima za razvoj novih poslovnih modela, inovativnih usluga i tarifa.
Deregulacija cijena na tržištu plina će im u ruke staviti moć da svojim ponašanjem utječu na te čimbenike, ali i da odabirom opskrbljivača nagrađuju ili penaliziraju ono što im tržišni akteri nude. Ta je činjenica zapravo fundament za brojne pogodnosti koje će otvoreno tržište prirodnog plina omogućiti građanima.
Dosad su svoju potrošnju mogli regulirati samo paljenjem ili gašenjem radijatora i drugih uređaja. Sad će na visinu računa moći utjecati na druge načine - planirajući svoju potrošnju i birajući personalizirane tarifne pakete. Na kraju, konkurencija opskrbljivača na tržištu trebala bi omogućiti kvalitetniju uslugu za potrošače. To se može usporediti s razvojem tržišta telekomunikacija. Od reguliranog tržišta na kojemu su postojali jedna žica, jedan operater i gotovo samo jedna usluga, otvaranjem tržišne utakmice stvorena je konkurencija, brojni novi proizvodi, usluge... Put do takvog stupnja razvoja tržišta prirodnog plina trajat će još godinama, ali prvoga dana travnja sljedeće godine dogodit će se i prvi korak na tom putu.
Što sve moram znati kako bih bio spreman za deregulaciju cijene?
Edukacija je iznimno bitan dio otvaranja bilo kojeg tržišta. Jer, ako deregulacija cijene potrošačima donosi aktivniju ulogu na tržištu, evidentno je da tu ulogu oni mogu uspješno prihvatiti jedino pod uvjetom da razumiju osnove njegova funkcioniranja te da poznaju svoja prava i obveze. To se prvenstveno odnosi na poznavanje strukture računa za prirodni plin, odnosno tarifnih stavaka koji su sastavni dio računa, ali i svih ostalih prava koja se definiraju ugovorom između opskrbljivača i krajnjeg kupca.
Kako mogu osigurati opskrbu plinom u sklopu liberaliziranog tržišta?
Osnovno za razumijevanje svim građanima jest to da liberalizacija nipošto neće utjecati ni na kvalitetu, ni na sigurnost opskrbe prirodnim plinom. Kvaliteta prirodnog plina definirana je i standardizirana, neovisno o odabiru opskrbljivača. Sigurnost opskrbe, pak, bit će osigurana postojanjem zajamčenog opskrbljivača. Riječ je o svojevrsnoj sigurnosnoj mreži koja služi tome da zaštiti potrošače od težih negativnih posljedica zbog lošeg poslovanja opskrbljivača.
Primjerice, dogodi li se da neki opskrbljivač zapadne u poslovne probleme i ne bude u stanju isporučiti plin svojim klijentima, njihovu opskrbu preuzet će zajamčeni opskrbljivač. Cijena zajamčene opskrbe, koja će se primjenjivati na sve one koji ne odaberu nekog od tržišnih opskrbljivača, bit će viša od tržišne, a regulirana je metodologijom Hrvatske energetske regulatorne agencije, no upravo zato da bi stimulirala potrošače da odaberu tržišnog opskrbljivača. Tako se indirektno potiče razvoj tržišta, a pritom štiti sigurnost potrošača.
Kako se određuju cijene prirodnog plina?
Deregulacijom cijena na tržištu plina i cijena prirodnog plina za kućanstva postat će tržišna. No, ne u cijelom iznosu. Od svake kune konačnog računa za prirodni plin, danas 65 lipa ide za nabavu energenta. Dvanaest lipa odlazi na trošak ukupne distribucije, nacionalne i lokalne, a regulirana opskrbljivačka marža iznosi tri lipe. Ostalih 20 lipa odlazi na ime poreza na dodanu vrijednost, koji se u stopi od 25 posto naplaćuje na sve tržišne i regulirane stavke računa.
Ovo je važno razumjeti zato što će se konkurencija na otvorenom tržištu prirodnog plina odraziti tek na stavke cijene energije i posredno visine PDV-a koji će uz nižu cijenu energije i sam biti niži. S obzirom na iskustva iz procesa liberalizacije tržišta električne energije, važno je da potrošače ne zavaraju dvosmislene oglašivačke poruke opskrbljivača u kojima će se obećavati velike uštede na cijeni energije. Te uštede, dakle, odnosit će se na veći dio računa, ali ne na cijeli iznos koji za prirodni plin plaćaju potrošači.
Kako izračunati potrošnju prirodnog plina i odabrati idealnu tarifu?
U Hrvatskoj je danas, kod opskrbe kućanstava, dominantni model paušalnog plaćanja prirodnog plina temeljem procijenjene potrošnje. Pojednostavljeno rečeno, potrošači plaćaju rate temeljem procijenjene potrošnje na temelju prošlih godina, a onda se najmanje dvaput godišnje vrši obračun te se potrošačima ispostavlja nadoplata ili povrat preplaćenog novca. U takvim je okolnostima izbor proizvoda dosad bio ograničen, no u budućnosti bi trebao postati bogatiji.
Može se očekivati da će opskrbljivači nuditi poticaje potrošačima za samoočitanje plinskih brojila, ali i da će distributeri raditi na što većoj implementaciji pametnih brojila s daljinskim očitanjem. Takva će infrastruktura u budućnosti omogućiti bolju točnost mjerenja potrošnje, a to će biti uvod u razvoj personaliziranih proizvoda.
Primjerice, samac s desetosatnim radnim danom ima znatno drukčiji uzorak potrošnje plina od umirovljeničkog kućanstva. Proizvodi prilagođeni njihovoj realnoj potrošnji opskrbljivačima će omogućiti da bolje planiraju vlastite resurse i snize vlastite troškove te, sukladno tome, ponude bolje ugovorne uvjete takvim potrošačima.
Hoće li deregulacija donijeti niže cijene prirodnog plina?
Nije moguće dati precizan odgovor na to pitanje, ali mogu se navesti određeni indikatori mogućih kretanja cijena. Kao prvo, valja reći da je u prošlosti cijena prirodnog plina za kupce kategorije kućanstvo u Hrvatskoj bila iznimno niska. Regulirano tržište dugo je održavalo i tržišno nelogičnu situaciju da je cijena koju plaćaju veliki potrošači, poput industrije, bila viša od cijene koju plaćaju kućanstva. Kako je tržište za poslovne korisnike već liberalizirano, cijena plina za industriju posljednjih je godina u Hrvatskoj znatno pala. Ipak, to nužno ne znači da će cijena nakon deregulacije rasti. Štoviše, može se očekivati da će alternativni opskrbljivači na početku cijelog procesa nuditi povlastice kojima će privući nove korisnike.
Uobičajena tržišna logika će proraditi - najveći opskrbljivači na razini države će zbog ekonomije volumena moći i ponuditi najkonkurentnije cijene. Oni koji na veleprodajnom tržištu budu kupovali manje količine, i potrošačima će nuditi višu konačnu cijenu. Kao drugo, cijena plina danas u Hrvatskoj nije univerzalna, nego varira između 35 distributivnih područja. Kako svaki od tih distributera od Hrvatske energetske regulatorne agencije ima odobrene različite visine distributivne naknade, tako konačni korisnici dobivaju i različiti iznos konačnog računa. Okrupnjavanjem distributivnih tvrtki - procesom koji će deregulacija cijena ubrzati - može doći do postizanja prosječne cijene plina na razini države. Kao treće, europska iskustva pokazuju da liberalizacije energetskih tržišta načelno vode k konvergenciji cijena na razini Europske unije. Taj trend znači da bi cijena prirodnog plina u prosjeku u Hrvatskoj dugoročno rasla, no tržište bi se segmentiralo: odgovorni i angažirani potrošači plaćali bi nižu cijenu, a oni pasivni vjerojatno bi pretrpjeli određeni rast troškova.
Kakva su iskustva građana u zemljama Europske unije gdje je provedena liberalizacija tržišta prirodnog plina?
Liberalizacija tržišta prirodnog plina jedna je od obveza svih država članica prema Europskoj uniji. Dosezi i posljedice tog procesa nisu jednoznačni u cijeloj Uniji, prvenstveno zato što uspostava otvorenog tržišta uvelike ovisi o kapacitetima fizičke infrastrukture. Tamo gdje ne postoje uvjeti za diversificiranu opskrbu plinom, ni domaća proizvodnja, teško da može funkcionirati tržište. Ipak, u državama gdje su ti preduvjeti ispunjeni, liberalizacija je pridonijela povećanju sigurnosti i uvjeta za opskrbu potrošača, uvelike eliminacijom postojećih monopola. Takvo je tržište blagotvorno djelovalo i na razvoj projekata energetske učinkovitosti, a potrošači su osjetili i znatne pogodnosti zbog formiranja vertikalnih tržišnih paketa kao što je zajednička opskrba električnom energijom i prirodnim plinom.
Kako Hrvatska danas raspolaže značajnom domaćom proizvodnjom plina, a riječ je o gotovo 60 posto ukupne potrošnje, dostatnim interkonekcijskim kapacitetima prema susjednim državama i uređenom tržišnom regulativom, na kraju bi najveći dobitnici cijele priče trebali biti potrošači.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i HEP-a, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista.