Jako Andabak, 67-godišnji Zagrepčanin, uživa u Bolu, u ugodnom ambijentu svojeg hotela. Lako mu je, on je jedan od onih poduzetnika koji mogu birati ambijent za uživanje. Na raspolaganju su mu, osim na Braču, njegovi hoteli na reprezentativnim lokacijama na Jadranu - u Brelima, Tučepima i Paklenici. Na terasi hotela Elaphusa, prepunog gostiju, najviše francuskih turista, nametnulo se pitanje:
Onda, jeste li zadovoljni komforom?
- Naravno, no nisam od prevelikih zahtjeva.
Uživate u apartmanu?
- Apartmanu? Ne, njih prodajem gostima, zadovoljavam se sobom s pogledom na naše more, na Hvarski kanal, nenadmašni Zlatni rat.
Jako Andabak, jedan od vodećih hotelijera u nas, trenutno je u Bolu u iščekivanju starta teniskog turnira Bol open WTA 125, za koji eksperti tvrde da je najjači na svijetu u toj kategoriji. Kad korpulentni gazda sjedne među mladiće, organizatore turnira predvođene 29-godišnjim direktorom Feliksom Lukasom, stječe se dojam da baš uživa u zanosu, poletu, energiji tih mladih ljudi. Tijekom razgovora Andabak će priznati: - U životu je najvažnije pozitivno raspoloženje, čini se da je smijeh lijek za sve. I kad te zaboli glava i kad te neki problemi muče - u svakoj prilici, čim se ozariš, nasmiješ, sve je ljepše.
Teniski lakat
Otkako je mladi zanesenjak Lukas došao u Bol, kao da se, što se tiče tenisa, sve opet pokrenulo. Jako Andabak je na taj pomak gledao najprije prilično rezervirano, a kad su se manifestirali rezultati sa zanimanjem, na kraju je i njega obuzeo entuzijazam.
- Igrao sam tenis, tako, osrednje, nisam bio dobar kao, na primjer, Zvone Boban... ali moguće je da bih dosegao tu razinu da me nije zadesila boljka, teniski lakat. Ne, ne šalim se...
U Bolu, u naručju tri Bluesun hotela, lanca Jake Andabaka, čak je 25 teniskih terena, 22 zemljana i tri tvrda, s centralnim stadionom za 2100 gledatelja (usput, Bol je mjesto s oko 1600 stanovnika). Igrao se tamo ozbiljni ženski tenis i prije dolaska Andabaka, u režiji hotelskog naselja Zlatni rat, prema ideji vizionara turizma Antuna Plenkovića. No, kad se Bol open ugasio 2003., teniski tereni su opustjeli, povremeno su se igrali turniri, rekreirali su se gosti, pa je bilo prijedloga da se neke od igrališta pretvori u parkirališta, kojih kronično nedostaje u punoj sezoni.
“Tenis se vraća doma”, bilo je geslo koje se pojavilo na transparentima uoči derbija Hajduka i Dinama ovog proljeća, što je bila najava novog izdanja Bol opena poslije 13 godina stanke. Feliks Lukas pridobio je vlasnika hotela i teniskih terena, ali je spretno u svoj projekt uklopio i lokalnu zajednicu. Šjor Jako kaže:
- Kad sam prije petnaestak godina preuzeo ove hotele, postao vlasnik, nije bilo lako. Trebalo je preživjeti, mnogo toga preurediti, pokrenuti, investirati. Nismo tada mogli uložiti u ozbiljni tenis. Danas je druga slika, prilika je za iskorak. Tako smo u uređenje kompleksa terena uložili više od 150.000 eura.
Vi baš i niste široke ruke?
- Odakle vam to? Ne volim se razbacivati, racionalan sam, zato sam i skupio ovo što imam.
Onda mu se sjećanje vratilo u mlade dane… Ispričao je kako je izlazio s društvom, kako su se znali veseliti, zabaviti i kako bi katkad u vedrom raspoloženju, može se kazati i raspojasanom, znao dati obećanja…
- Ta obećanja, dana u jedan ili dva noću, u nekim slučajevima izrečena su brzopleto. Ali sutradan sam sve obećano ispunio - kaže.
Kontrolira emocije
Andabak je čovjek koji zna kontrolirati emocije, često djeluje nekako suzdržano, pažljivo sluša sugovornika, često se oglasi na jednostavan način, grlenim “ja”. U više sam navrata razgovarao s njim, naravno o nogometu, njegovim ulaganjima u Hajduk, i svaki put sam bivao zatečen njegovom racionalnošću, škrtim dijalogom, s tim “ja”, koje je bilo svojevrsna potvrda ili primanje informacija na znanje.
- U poslu, kao i u životu, nema ništa nabrzinu. Ima, događa se, ali tu nema pravih temelja. Kod mene su bitni strpljenje, energija, volja, ideja o razvoju, naravno i znanje, proučavanje situacije…
Bila je to prilika da odlutamo na temu Hajduka, na terasi Elaphuse, bez obzira na tiha negodovanja, točnije diskretne prosvjede direktora Bol opena i njegovih kompanjona. Njima je konvenirala, kako se izrazila Feliksova sestra Tajna Lukas, njegova desna ruka, “super priča o Bol openu”. Ali…
Još 12. kolovoza 2008., u vrijeme kad je tadašnji premijer Ivo Sanader doslovno privodio grupu splitskih poduzetnika da se manje-više po direktivi priklone procesu preoblikavanja Hajduka, senzacija se dogodila u liku Jake Andabaka. On je doslovno, kako sam objavio u svojoj kolumni “Glava u balunu”, “sletio u Poljud kao anđeo s onoga svijeta i uplatio deset milijuna kuna za dionice Hajduka”. Postao je zlatni dioničar splitskog kluba, relativno nepoznat u nogometnoj javnosti, koji je na prigodnoj presici vrlo emotivno objasnio motive svojeg ulaganja, kao svojevrsni dug u odnosu na sjećanje na oca i brata, tada blagopokojne Stipu i Nikolu, koji su bili žestoki navijači splitskog kluba.
Dapače, Andabak nije samo dao deset milijuna kuna nego je ubrzo pojačao svoj ulogu, a uz to je nagovorio još jednog Livnjaka po rođenju, Ivana Rimca, da i on kupi dionice kluba.
Spašavanje Hajduka
Iz tog vremena spašavanja Hajduka od stečaja po formuli novog zakona o sportu šjor Andabak je još više upamćen kod najvatrenijih navijača Hajduka kad je na prvoj skupštini dioničara najavio da će se boriti da u Nadzornom odboru među devetoricom članova svoje mjesto ima barem jedan navijač, predstavnik Torcide.
- Ulaganje u sport i rekreaciju pravi je, korisni biznis. Imao sam velike planove s Hajdukom, ali odnosi nisu bili kako sam očekivao. Onaj prvi Nadzorni odbor bio je, ustvari, politički, većina nije ni imala namjeru baviti se Hajdukom, željeli su da se sve to što prije riješi, da se provede preoblikovanje, poslije je trebala doći privatizacija. - Onda je izabran, ustvari u drugom sazivu nametnut novi Nadzorni odbor, sastavljen od Kerumovih prijateja, bolje je da o tome ni ne govorim. A treći NO, koji je vodio najprije dr. Joško Paladino, a poslije Branka Ramljak, bio je pravi. Mi smo proveli stabilizaciju, postavili temelje da se može živjeti, osigurali uvjete za razvoj... To je danas Hajduk.
Tvrd na svakoj kuni
U fokusu rasprave našao se bivši predsjednik Marin Brbić, njegova smjena.
- To je šteta. Marin je u moj tvrtki bio tvrd na svakoj kuni, pa se tako ponašao i u poslovanju Hajduka. Privatno, Brbić je galantan čovjek.
On je vaš čovjek?
- Čujte, na sjednici Nadzornog odbora rekli su mi da imaju rješenja za predsjednika, iznenadio sam se kad je Ljubo Pavasović Visković rekao da se radi o Marinu Brbiću, koji je kod mene bio visokopozicioniran u upravi za marketing.
Hajde, Jako, niste vi baš tako naivni, sigurno ste znali, morale su vam biti poznate namjere oko angažmana Brbića?
- Vjerujte mi, baš je bilo tako, iznenađenje i za mene. No, tada sam rekao da puštam čovjeka od mog velikog povjerenja, ali da više neću davati popust u poslovima s Hajdukom.
Četvrti, ovaj aktualni Nadzorni odbor, bio je podijeljen već oko produženja mandata Brbiću, nekoliko mjeseci kasnije našli su pet od devet ruku za smjenu predsjednika. Istina, Slaven Marasović kao novi predsjednik nadzora i pogotovo Ante Šalinović, faktički spiritus movens kadrovskih zaokreta u Poljudu, tražili su, pa i molili Brbića da ostane u upravi, ali na drugoj poziciji, kao član za financijska pitanja. On ih je odlučno odbio, rekao im je da s njima ne može, čak se tvrdi da im je otvoreno poručio kako s njima ne bi otišao ni u zahod.
- Ovaj Nadzorni odbor povukao je neke za mene nerazumljive poteze. Najprije dovođenje one gospođe iz Osijeka da provede neke izvide, sugerira mjere, predloži pravce razvoja, za mene je bilo čudno. A i izbor predsjednika iz Osijeka, jednog mladog čovjeka, po svemu neiskusnog, također me začudio. No, novom predsjedniku, kao i Hajduku, želim sve najbolje.
Kako ste se tako brzo riješili svojih dionica, sve ste ih prodali Tomislavu Mamiću?
- Ostavio sam ipak jedan milijunčić u dionicama. Ipak sam navijač Hajduka u srcu, dok sam u glavi poslovni čovjek. Shvatio sam da su procesi krenuli u drugom smjeru.
Kako se to dogodilo?
- Evo, reći ću vam da se taj klik dogodio jednom prilikom u splitskoj luci, kad sam se ukrcavao na trajekt za Supetar. Tada me presreo jedan momak, mladi čovjek, koji mi je počeo tumačiti što ja moram uraditi, što se od mene traži glede Hajduka. Pomislio sam, uz sva uvažavanja, jer je kod mene respekt prema drugima baš ukorijenjen, ma tko je taj dečko da mi daje lekcije. ‘Ajde moj mladiću… Majka mi je uvijek ponavljala ‘moraš slušati što selo govori, ali ipak radi po svome’.
I tako ste se povukli iz Poljuda?
- Osjetio sam kako gubim energiju, moja ideja s projektom ‘Naprid, bili’ nije zaživjela. Nekako sam se umorio, dobio sam dojam da je Tomislav Mamić pravi čovjek za brži razvoj kluba. Nažalost, izgleda da su i njega zaustavili.
Tako se Andabak, figurativno rečeno, vratio doma, u turizam, koji je sigurno već petnaestak godina njegov životni biznis. Njemu po svim pokazateljima dobro ide, to Andabak i priznaje.
Rekordna sezona
- Prošla sezona bila je rekordna i po prihodima i zauzetosti soba. Naravno, taj trend rasta, po svim pokazateljima, trebao bi se nastaviti. Svi znamo da imamo - mislim na Hrvatsku - povijesnu šansu za razvoj turizma. No, ne treba se zanositi da je sve što se događa u hrvatskom turizmu isključivo naša zasluga. Mnogi su nam elementi išli na ruku. Naša je obveza širiti razne proizvodne i uslužne djelatnosti u službi turizma - kaže.
I tu je šjor Jako jednostavno zablistao: njegovo vino Stina, bijeli pošip, zaslužio je zlatnu medalju na najprestižnijem međunarodnom festivalu vina u Francuskoj, koji se četrdesetak godina provodi u Bourgu kod Bordeauxa.
- Još prije sedam godina, nekako u ovo vrijeme, na mojem ranču na Braču okupilo se društvo znalaca vina. Jedan od njih, Zlatan Plenković, koji je nažalost preminuo prije dva mjeseca, onako je usput pripomenuo kako imam idealan teren za vinograd. I sada kad se dogodi ta zlatna medalja, najveće priznanje za jedno vrhunsko vino, kad stručni ljudi procijene da je pošip Stina prvak, da tako kažem, među 4126 uzoraka vina iz 37 zemalja, onda čovjek mora osjetiti zadovoljstvo, ali i zahvalnost mojim ljudima koji su to vino uzgojili.
Dva nova hotela
Kod Andabaka nema nekih spektakularnih izvedbi, sve se kod njega događa po ustaljenoj recepturi: promišljenost, strpljivost, usmjerenost i znanje. Tako će svojem lancu hotela dodati i dva nova s pet zvjezdica: Jadran u Tučepima i Dioklecijan u Splitu.
- Investicije dugoročno planiramo. Poznato je da u turizmu nema zarade na brzinu, to su ulaganja sa sporim povratom. No, to su stabilni, sigurni poslovi na dugu stazu. U naše hotele pretežno, više od 80 posto, dolaze strani gosti, znači malobrojni su domaći ljudi. U Španjolskoj, Francuskoj, Italiji domaćih gostiju je više od polovice, što u biti garantira stabilnost poslovanja. Nama je najvažnije da nam gosti odlaze zadovoljni, dakle neupitne prednosti kod nas su ljepota, čistoća mora, broj sunčanih dana, ali držim da kod nas sve značajniju ulogu ima raznovrsnost sadržaja. Eto, jedan od takvih je i ovaj tenisku turnir Bol open.
Zahvaljujući organizaciji futures turnira u dvije godine, i to u svibnju i rujnu, znači ne u punoj sezoni, realizirano je stotinjak tisuća noćenja. Iščekivanja za WTA turnir kategorije 125 k pomalo su dramatična jer će od ponovnog starta poslije 13-godišnje stanke ovisiti budućnost Bol opena. Dobro je da će konkurencija biti jaka, nastupit će najbolje rangirane tenisačice iz jedanaest država. Bilo je ideja da se u prvi plan guraju hrvatske igračice, ali je po značaju za promidžbu Bola, Brača i hrvatskog Jadrana iskočila najbolja kineska tenisačica, 27-godišnja Shuai Zhang, s obzirom na to da u Kini ozbiljno igra tenis više od 14 milijuna Kineza.
- Bol open će sigurno imati odjeka, očekujemo brojne gledatelje - rekao je Andabak.