Tomislav Macan, GoRetro, kožni modni dodaci za muškarce: U pokretanje svog posla uložio sam točno 810 kn
- Bilo je proljeće i za jednu sam prigodu tražio tregere. No nigdje nisam mogao pronaći one koji mi se sviđaju. Zato sam odlučio napraviti ih - sam. Komentari su već na početku bili pozitivni pa sam odlučio nastaviti s izradom muških kožnih modnih dodataka - počinje svoju poduzetničku priču Tomislav Macan, Zagrepčanin koji inače studira pravo u Rijeci.
U želji da njegove vještine ne ostanu tek na razini hobija, odlučio se na korak više - otvaranje vlastite tvrtke. I tako je nastao brend GoRetro. Ipak, Tomislav nije bez razloga i bez iskustva ušao u posao izrade kožnih proizvoda. Uz ujaka koji se bavi sličnim poslom, zanatske trikove počeo je učiti već od svoje dvanaeste godine. Desetljeće nakon toga otvorio je i vlastiti obrt.
- Prije cijelog procesa predao sam poslovni plan za samozapošljavanje koji je i odobren te sam dobio poticaje za otvaranje firme. Otvaranje jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću stajalo me 800 kuna, plus 10 kuna početnog kapitala - objašnjava.
Tregeri, remeni, leptir-mašne, ruksaci i pljoske, sve su to proizvodi koje Tomislav sam izrađuje u radionici gdje provodi do deset sati na dan. Uz to prodaje i kozmetičke proizvode, vosak za brkove i ulje za bradu. Nedavno je pokrenuo i vlastitu web stranicu, a s potražnjom je, kaže, zadovoljan s obzirom na to da posluje tek godinu dana.
- Otkako je GoRetro započeo i uspješno posluje, fakultet je postao sporedan, ali vjerujem da ću uskoro imati dovoljno vremena za sve - kaže nam Macan.
Iako je jedan od rijetkih, Tomislav nije jedini student koji je svoju ideju i strast odlučio pretvoriti u posao. Razlog zašto se mali broja studenata odlučuje otvoriti tvrtku možda leži u Zakonu o obrtu koji propisuje da, iako sve fizičke osobe imaju pravo na otvaranje obrta, redovni studenti pri tome gube studentska prava. Za razliku od onih izvanrednih. Ipak, uz dovoljnu želju neki ipak nađu načina.
Ivan Jurišić, Super Food, restoran organske i brze hrane: Ideju je bilo teško ostvariti, ali sada sam zadovoljan
Restoran zdrave brze hrane. Ta je ideja Ivanu Jurišiću sinula još dok je studirao veterinu na kojoj je proveo tri godine. Danas studira ekonomiju poduzetništva i direktor je restorana Super Food.
- Vidjevši kako funkcionira uzgoj životinja došao sam na ideju da otvorim restoran s vizijom posluživanja isključivo organskih proizvoda provjerenog podrijetla - kaže Ivan i dodaje da je u njegovu slučaju ideju bilo prilično teško realizirati.
- Komplicirano je sve, od samog osnutka firme, preko pronalaženja adekvatnog osoblja, do svakodnevne administracije. A na neke državne poticaje zaboravite, to je svojevrsni mit - ističe Ivan svoje iskustvo.
Vrijeme od 8 do 13 sati provodi u studentskim klupama, iz kojih se seli u restoran i tamo provodi ostatak dana.
- Ne vidim se isključivo u ugostiteljstvu nego i u ostalim granama poduzetništva jer na svaki pothvat gledam kao na osobni izazov i smatram da time čovjek treba biti vođen. Cilj većini bi trebao biti napraviti neku promjenu, učiniti ljude sretnima i zadovoljnima, a profit će doći kao nusproizvod svega toga - zaključuje mladi poduzetnik Ivan.
Matina Tenžera, Glinići, skulpture od gline: Bilo bi super kada bih mogla živjeti od hobija
Matina Tenžera, uspješna studentica novinarstva, na početku je svoje poduzetničke karijere. Dugogodišnji hobi izrade glinenih skulptura, karikatura Glinića, odnedavno je pretvorila u posao, manufakturu pod nazivom Glinomat.
S obzirom na to da je redovna studentica, pa nije u mogućnosti otvoriti obrt, u svrhu legalnog poslovanja se učlanila u udrugu Noj Art koja okuplja kreativce koji od svog rada i zarađuju.
- Što se tiče kućne radinosti za koju sam se također zanimala, paušalno oporezivanje me u startu odbilo. Naime, svaki mjesec morala bih plaćati određenu svotu novca, bez obzira na to hoću li imati i neke prihode od Glinića - objašnjava Matina i poziva na uvođenje korektnog načina naplate “handmadea” poduzetnicima.
- Kiparenjem se bavim nešto manje od četiri godine, a sve je nastalo iz vedra neba, kad me kolegica s posla zatražila da joj nešto izradim za uspomenu. Od tada su se ljudi počeli raspitivati za Gliniće - objašnjava Matina svoj slučajni poduzetnički početak.
Iako uz redovni studij radi honorarno, uskladiti sve obveze, kaže, i nije tako teško.
- Najviše posla ima u prosincu kad ljudi naručuju izrade božićnih poklona jer je tada svima guba poklanjati kipove - objašnjava Matina.
- Mnogo puta sam razmišljala kako bi bilo živjeti od Glinomata. Moglo bi se. Da se čitava priča dobro zakotrlja, bio bi to spektakl. Ali to bi onda vodilo do zapošljavanja jer sama ne bih mogla podnijeti toliki opseg posla - zaključuje Matina.
Praksa u Visokoj školi ‘Nikola Šubić Zrinski’
U Visokoj školi ‘Nikola Šubić Zrinski’ studenti već na prvoj godini otvaraju svoja poduzeća koja vode do posljednje, treće godine studija.
Jednostavna su to društva s ograničenom odgovornošću, a studenti su sami odgovorni za svaki korak u procesu, od ideje preko realizacije do vođenja. S obzirom na to da su još studenti, škola u njihovo ime osniva tvrtku i snosi sve troškove. Nakon završene treće godine, s ugovorom koji potpisuju pri osnivanju imaju mogućnost preuzeti poduzeće od škole bez ikakve naknade. Svejedno, sljedeće dvije i pol godine mentori stoje im na raspolaganju.