Je li svijet pred ekonomskom olujom svih oluja, u situaciji u kojoj se nekoliko kriza približava jedna drugoj, svaka sa svojim orkanskim udarima i golemim valovima, da bi se spojile u superoluju kojoj se, za razliku od prethodne globalne velike recesije, ne može ustanoviti jedinstveni okidač? Analitičar John Rubino s portala Seeking Alpha misli da je upravo tako, ali nobelovac Joseph Stiglitz za Bloombergov TV procjenjuje da je cijeli svijet zahvatilo ekonomsko usporavanje, osobito Kinu, ali događaji ipak nisu kataklizmičnih razmjera.
Ulje na vatru
Ponedjeljak je, međutim, ponovno dolio ulje na vatru: indeks koji obuhvaća vodeće kineske dionice Shanghai Composite skliznuo je jučer do kraja trgovanja za velikih 5,3 posto.
Ukupno je u novoj 2016. godini izgubio 16 posto, najviše među 31 svjetskim indeksom koje prati Bloomberg, dvostruko više od MSCI indeksa svih svjetskih burzi.
Kineska regulatorna komisija za tržište kapitala jučer je suspendirala mehanizam automatskog prekidanja trgovine nakon pada od pet i sedam posto. Naime, pokazalo se da je prvi prekid, umjesto da smiri investitore, poticao dioničare na povećanu prodaju dionica kako bi izbjegli drugi prekid.
Smatra se da su zbog prekida u prethodna dva trgovinska dana kineske burze izgubile milijardu dolara vrijednosti više nego što bi izgubile da se trgovina nije prekidala.
Upitan odražava li nagli pad dionica ono što se događa u kineskoj “realnoj” ekonomiji, Stiglitz je odgovorio da ne misli tako, “da uvijek postoji jaz između gospodarstva i financijskih tržišta”. - Ono što se događa u Kini jest usporavanje po svim pokazateljima, no ono ipak nije kataklizmično. Samo nas podsjeća da je jako važno kako se strukturiraju pravila za tržište. To može povećati ili smanjiti kolebanje cijena - rekao je Stiglitz, ciljajući na mehanizam prekida trgovine.
Prema njegovu mišljenju, “ono što sada vidimo u Kini posljedice su toga što tržišna pravila nisu bila strukturirana onako kako bi trebala biti”. No, problem Kine nije samo pad cijena dionica. Kini već 56 mjeseci uzastopno padaju i cijene pri proizvođačima, pad na godišnjoj razini je 5,6 posto, a smanjio joj se i izvoz, i to u posljednjih godinu dana 6,8 posto.
Brazil i Rusija
Uz Kinu, usporavanje rasta pogodilo je i većinu ostalih vodećih ekonomija u razvoju (popularno BRICS), i to ponajviše Brazil i Rusiju, a uz njih i Venezuelu, Grčku, Ekvador...
Brazil je pred najgorom recesijom od 1901. godine. Uz jačanje dolara, ekonomije u razvoju prisiljene su deprecirati svoje valute kako bi očuvale globalnu konkurentnost, ali uglavnom bez većeg uspjeha.
Južnoafrički rand potonuo je jučer devet posto, najviše od svih važnijih svjetskih valuta. Zbog pada cijena sirovina, slabog rasta domaće potrošnje i porasta kamata u Americi ukupno je rand lani izgubio 21 posto vrijednosti. No, najveći je problem Južne Afrike što čak 37 posto svog izvoza plasira u Kinu.
Zajednički nazivnik
Stiglitz ocjenjuje da je zajednički nazivnik svih tih naoko nepovezanih kriza pad potražnje u svijetu i da će pogođene zemlje pogriješiti ako svoje ekonomske politike fokusiraju na povećanje ponude umjesto na povećanje potražnje.
- Brazil ne ugrožavaju viškovi kapaciteta njegove industrije, nego nedostatak potražnje za njegovim proizvodima u globalnoj ekonomiji - kaže Stiglitz. Što se tiče Rusije i njezine valute rublje, analitičari procjenjuju da je, nakon lanjske deprecijacije od 20 posto, najgore vrijeme za Rusiju prošlo.