ŠTO SMO NAUČILI U ŠIBENIKU

EVO KAKO ULAGATI U BUDUĆNOST Treba pametno uložiti u štednju, pogotovo u onu koja će nam osigurati sigurno umirovljenje

    AUTOR:
    • Andrea Lučić

  • OBJAVLJENO:
  • 17.10.2017. u 15:45

Nikolina Vuković Stipaničev / HANZA MEDIA

Docentice Andrea Lučić (D) i Dajana Brbić (L) na radionici u Šibeniku

Štednja hrvatskih građana u bankama iznosi 165,6 milijardi kuna. Pola građana smatra kako novac postoji da bi se trošio, a 30 posto građana živi za danas, ne misleći na budućnost

“Život u trenutku” predstavlja vrijedan i važan duhovni princip, ali ako su u pitanju osobne financije takav pristup nas sigurno vodi do neuspjeha.

Ponuđači proizvoda i usluga gotovo pa nas uvjetuju da sve želimo odmah, bez obzira na posljedice. Iako mnogi krive manjak samokontrole, nismo za sve svjesno krivi – na žalost prirodno smo uvjetovani ne promišljati o daljoj budućnosti.

Marshmallow eksperiment rađen je prije skoro 60 godina na Stanfordu kada je psiholog Mischel dokazivao psihologiju odgođenog zadovoljstva i to na uzorku male djece (4-6 godina). Djeci je ponudio izbor od jednog kolačića sada ili dva kolačića koja bi dobili ako pričekaju 15 minuta.

15 minuta

Iako je jako malo djece odmah pojelo kolačić, samo ih je trećina uspjela odgoditi to zadovoljstvo dovoljno dugo da bi dobili drugi kolačić. Razlika između ljudi koji odgovorno upravljaju svojim osobnim financijama i onih koji se nađu u financijskim problemima jest upravo ta nemogućnost da pričekaju 15 minuta. U kontekstu financija, harvardski profesor Mullainathan tvrdi kako nam oskudica pažnje onemogućava da vidimo ono bitno; usredotočiti se na hitne troškove puno je lakše nego vrednovati dugoročne prioritete poput osiguravanja mirovine. Nemogućnost da upravljamo odgođenim zadovoljstvom može nas koštati i više od 30% više u obliku kamata zato što nemamo za troškove i razinu potrošnje koju uživamo sada.

Nikolina Vuković Stipaničev / HANZA MEDIA

Kada govorimo o štednji savladavanje odgađanja trenutnog zadovoljstva je najveći izazov, ali i rješenje mnogih problema u budućnosti.

Mnogi su mišljenja kako se štednja odvaja od onoga što ti ostane nakon podmirenja svih obveza i zadovoljenja potreba, zbog čega je štednja rezervirana za izrazito bogate ljude – no istina je daleko od toga. Odluke o štednji trebale bi biti prioritet osobnih proračuna. Također, štedjeti treba učiti od najranije dobi, i od najnižih razina dohotka jer štednja jest navika koja prkosi čak i urođenim pristranostima poput onog da ako ne moramo, ne odgađamo zadovoljstvo.

Automatizam

Dobra strategija, koja nas može natjerati da shvatimo važnost štednje jest da vizualiziramo kako će naš život izgledati u trenutku nastupanja nekog neželjenog događaja (primjerice gubitka posla) ili promišljanja od čega ćemo živjeti u trenutku umirovljenja. Kada govorimo o mirovinskoj štednji, naša nevoljkost da odgađamo trenutačno zadovoljstvo postaje još zahtjevnija s obzirom na to da razmišljamo o trenutku u životu od kojeg nas dijeli 20 i više godina. Tu zamku možemo pobijediti tako da učinimo proces štednje automatskim.

Važno je dobro promisliti kako pametno uložiti štednju pogotovo u onu koja će nam osigurati sigurno umirovljenje. Izvjesno je kako mladi, koji sada stječu svoju financijsku neovisnost, sigurno neće u “trećoj dobi” živjeti od mirovine temeljene na generacijskoj solidarnosti, zbog čega već u samim počecima karijere trebaju promisliti o ulaganju u dobrovoljnu mirovinsku štednju ili takozvani treći stup.

Odgađanje vlastitog zadovoljstvo uvijek ima smisla, jer nam ipak samo 15 minuta dobivamo dva kolačića umjesto jednog i sigurno se nitko neće pobrinuti za našu budućnost bolje od nas samih.

Što smo naučili

 

Mika Marković (16), učenica 3. razreda šibenske gimnazije

Naučila sam da štednja mora biti na prvome mjestu i da treba trošiti ono što je ostalo od štednje - a ne obrnuto.

Drugo, mirovinu treba planirati na vrijeme bez obzira na to imamo li 16 ili 40 godina i ulagati u treći, dobrovoljni stup. Treće, sigurno neću više ići na ovoliko kava! Šokiralo me koliko potrošimo: ako svaki dan dajemo 10 kuna za kavu, u pet godina potrošit ćemo 18 tisuća kuna!

 

Bojana Pajić (37), na porodiljnom dopustu

Naučila sam puno o štednji, izradi osobnog proračuna, kako biti odgovoran potrošač i kako racionalno trošiti.

Profesorice su izvrsne, stručne, elokventne i susretljive. Vjerujem da ću nakon ovoga promijeniti neke navike i donijeti neke nove odluke.

 

Petar Pavasović (16), učenik 3. razreda šibenske gimnazije

Radionica mi je pomogla da mi se digne svijest o stvarima koje se događaju, čuli smo puno toga što mi prije nije bilo niti na kraj pameti.

Potaknulo me na razmišljanje o štednji, potrošnji, čak i o mirovini.

 

Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i UMFO-a, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg

ELIPSO

Izdvajamo