Industrija kompjuterskih igara u svijetu godišnje uprihodi više od 100 milijardi dolara, što je više od vrijednosti cjelokupne hollywoodske produkcije, a procjenjuje se da će se u idućih desetak godina brojke i udvostručiti. Ponuda igara sve je raznovrsnija.
U proizvodnji i dalje prednjači SAD, no europske zemlje sve manje zaostaju, a i Kinezi ulažu milijarde u najmoćnije svjetske kompanije za razvoj igara uvjereni u profitabilnost takvih investicija jer industrija raste dvoznamenkastim stopama.
U Hrvatskoj se prije pet godina time bavilo šest do sedam, a danas više od 20 ozbiljnih tvrtki i još barem toliko manjih koje prodaju svoje igre u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna kuna, i to 99 posto u inozemstvu. Broj zaposlenih svake godine povećaju za 60 posto, a prije dvije godine su pri Hrvatskoj gospodarskoj komori osnovali i Grupaciju za razvoj računalnih igara, čiji je predsjednik Andrej Levenski (35), suvlasnik i suosnivač zagrebačke tvrtke Gamepires. On tvrdi da su hrvatske tvrtke koje na svjetskom tržištu nude svoje igre izuzetno uspješne, iz čega se može zaključiti da su Hrvati očito natprosječno kreativni jer gotovo ni jedna tako mala zemlja nema tako jaku produkciju igara.
Igre “made in Croatia” redovito osvajaju prestižne međunarodne nagrade i dobivaju vrhunske recenzije iako se u njihov razvoj ulaže znatno manje novca nego što to radi većina inozemnih konkurenata.
Levenski ističe da su više-manje svi proizvođači videoigara počeli u garažama kao startupi mladih programera i zaljubljenika u igranje na kompjuteru. I on je u taj svijet kao igrač ušao u dobi od 11 godina.
- Uvijek me je fasciniralo kako je to napravljeno, pa sam počeo istraživati, a u to je vrijeme bilo teško doći do pravih informacija. U vlastitom istraživanju naučio sam najviše. Prvo sam dorađivao postojeće igre. Svi više-manje tako krenu. Još prije fakulteta znao sam programirati - kaže Levenski, koji je rođen u Vukovaru, gdje mu je otac poginuo kao branitelj, a on je izbjegao s majkom, bratom i sestrama. Nekoliko godina živjeli su u Makarskoj, a onda su se skrasili u Samoboru.
U Zagrebu je Levenski završio informatiku na Tehničkom veleučilištu. Sa 19 godina na fakultetu se zaposlio kao asistent za programiranje, a na drugoj godini dobio je i posao u jednoj tvrtki koja se profesionalno bavila proizvodnjom videoigara. Devet godina kasnije, 2010., s Tomislavom Pongracom otvara svoju tvrtku. On je u Gamepiresu tehnički direktor, a Pongrac kreativni. Nakon dvije godine u Hrvatskoj su našli i investitora jer su, dodaje, imali znanje, ali su trebali novac da bi počeli ozbiljno raditi. Proces nastanka videoigre je, naime, poprilično skup. U neke je uloženo i 500 milijuna dolara. Budžet, objašnjava Levenski, najčešće ovisi o broju ljudi koji rade na razvoju igre, a on rijetko kada traje manje od dvije godine.
- Naše kucpce ne zanima koliko smo mi uložili, nego je li im igra za koju će dati tridesetak dolara zanimljiva ili nije. Djelatnost je profitabilna jer je tržište cijeli svijet, iako vlada velika konkurencija. Dobrih ideja za igre ima na bacanje, ali ih treba znati kvalitetno realizirati. Naša najpoznatija igra, Gas Guzzlers Extreme, koja se na tržištu pojavila 2013., prodana je u više od 200.000 primjeraka - otkriva Levenski i dodaje da 32 posto prodaje ostvaruju u SAD-u, a na drugom je mjestu Rusija sa 28 posto. Iduće bi godine u prodaji trebala biti nova igra, koju rade u suradnji s hrvatskom tvrtkom Croteam za jednog američkog izdavača.
Gamepires trenutno zapošljava 14 ljudi i taj je broj u stalnom porastu, a svake im se godine i prihodi povećavaju za oko 50 posto. Ove bi godine taj rast trebao biti sto posto, sa 1,56 milijuna kuna na oko 3 milijuna. Levenski očekuje velik rast i u idućim godinama te ne krije da mu je najveći problem naći dobre zaposlenike kojima nudi plaće osjetno više od hrvatskog prosjeka.
Na hrvatskim se fakultetima, objašnjava, uči programiranje, međutim, studenti ne dobivaju specifična znanja koja su im potrebna za posao game developera. Stoga je većina ljudi koji se u kod nas bavi tim poslom - samouka. Upravo zbog sve veće potražnje za radnom snagom, hrvatski proizvođači igara, koji međusobno jako dobro surađuju, nedavno su, uz Grupaciju pri HGK, osnovali i klaster u nadi da će ujedinjeni lakše naći zajednički jezik i s odgovornima za obrazovni sustav.
U akademskoj zajednici sve je više sluha za ideju da se osmisli program po kojem bi se na više fakulteta u Hrvatskoj obrazovali kadrovi potrebni industriji igara. Udruženi u klaster, hrvatski se proizvođači uspješnije predstavljaju na međunarodnim sajmovima i lakše dobivaju velike poslove.
A cilj Grupacije je, ističe njezin predsjednik, i podizanje svijesti u javnosti da je riječ o veoma ozbiljnom poslu kako bi se stvorila atraktivnija klima za potencijalne ulagače. Za razliku od zapadnih zemalja, kod nas su videoigre još pomalo stigmatizirane ao nešto čime se zabavljaju neki čudni ljudi, asocijalni geekovi i freakovi, što je, tvrde oni koji ih vole, daleko od istine.