Ako ja ne dobijem kredit, ne smije ga dobiti nitko! Ovim je riječima Željko Uzelac, vlasnik Metalnog Lijeva TCG iz Benkovca, proizvođača autodijelova, odgovorio na pitanje o namjerama korištenja sredstava koja će za deset dana na prvoj aukciji u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR), po još nedovoljno detaljno definiranim kriterijima, aplicirati komercijalne banke u ime svojih klijenata u sklopu nedavno pokrenutog programa državne pomoći gospodarstvu. Fond državnih jamstava težak dvije milijarde kuna trebao bi kredite proizvođačima učiniti jeftinijima i dostupnijima, bankama smanjiti rizik i omogućiti im da sigurnije plasiraju novac svojih štediša kojeg ionako trenutačno imaju viška.
Problem u ovoj tek naoko idiličnoj slici je taj što kriteriji za dobivanje kredita, iako još nisu poznati, ne bi smjeli biti mnogo labaviji od uobičajenih. Dvije milijarde kuna državnih jamstava za investicijske projekte ne opterećuju aktualni državni proračun, no država rizik jamči budućim proračunima novcem poreznih obveznika koji joj ionako zbog rastrošnosti uvijek fali, pa joj je u interesu da se jamstva zapravo nikada ne aktiviraju.
Cirkuski trapez
S druge strane, mnogim proizvođačima je voda došla do grla, pa kad im aktualna državna administracija ne može, odnosno tvrdi da ne može, pomoći smanjenjem poreza i troška rada te snižavanjem parafiskalnih nameta kako bi im oslobodila njihov vlastiti zarađeni novac, ujedno i najjeftiniji novac za investicije, jer bi je to trenutačno previše koštalo, većina onih kojima je bilo kakva pomoć potrebna na fond gledaju iz perspektive “bolje išta nego ništa”. To pak tripartitni odnos kompanije, njezine komercijalne banke i HBOR-a kao produžetka države u ovoj godini čini napetim poput cirkuskog trapeza.
Preživio lanjski tsunami
Uzelac, ratoboran, odrješit i bez poštede u svojoj oštroj kritici odnosa vlasti prema proizvodnom biznisu od državnog fonda očekuje mnogo. U 2008. godini Uzelac je izvezao 95 posto svoje proizvodnje, zabilježio dobit od 3,7 milijuna kuna, upola manju od prethodne, a 2009. godina, za koju se konačni rezultat još zbraja, bila je teška. No, njemačka se automobilska industrija zahvaljujući državnoj pomoći koju je lani dobila oporavlja, a kako je Metalni Lijev TCG hvatajući jeku te iste pomoći također preživio lanjski gospodarski tsunami, Uzelac sada mora, kako ne bi ispao iz igre, kupiti nove strojeve i modernizirati proizvodnju. Kriza je preživjelima donijela novi izazov. - Recesija je natjerala zapadnu Europu da svoje zahtjeve za kvalitetom podigne za 50 posto! - oštro će Uzelac.
Posao s Mercedesom
Treba mu stoga kredit i pomoć države da kupi nove strojeve. Jedan će ga koštati 500 tisuća eura, a drugi za lijevanje metala 1,2 milijuna eura. - Bez novih strojeva ne mogu povećati produktivnost niti udovoljiti zahtjevima za kvalitetom, a nove strojeve ne mogu kupiti bez kredita - objašnjava Uzelac logiku svojeg zahtjeva. Ulaganje u nove strojeve povezano je s novim poslovima. - Proizvođači automobila poput BMW-a i Mercedesa za koje radimo trenutačno se utrkuju u proizvodnji hibridnih automotora. Dogovorili smo posao s Mercedesom i trebali bismo za njihov hibridni motor iduće godine početi proizvoditi dijelove, ali izgubit ću taj posao ako ne moderniziram proizvodnju - pojašnjava Uzelac, jedan od najaktivnijih poduzetnika u Hrvatskoj udruzi poslodavaca u njezinim počecima kada je snažno lobirala za proizvodnju, koji se ne usteže reći ni da je jedan od prijatelja odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića. Uzelčev Metalni lijev TCG radi s Raiffeisen bankom, no on kaže kako interventno traži drugu banku. Nije zadovoljan. Želi biti među onima koji će kredite za investicije dobiti na prvoj aukciji, već za deset dana.
Nitko ništa ne zna
Priča Željka Uzelca tek je jedna u nizu biznis priča iz prvog tjedna veljače, tjedna koji je u poslovnim redovima na temu državnog fonda i novih kredita HBOR-a odisao općom pomutnjom, zbunjenošću, nadom i sumnjičavošću, ali i posvemašnjom nezainteresiranošću za državna sredstva pomoći u mnogim kompanijama. To nije nimalo čudno jer svakom je direktoru za odluku o traženju kredita potrebno mnogo više informacija nego što ih je od Vlade i HBOR-a do sada dobio. Pitanje kamate, pitanje rokova otplate te pitanje zaloga koji će za kredit morati dati njima su od presudne važnosti, a odgovori na ta pitanja još uvijek su u mraku. Do aukcije bi trebali biti poznati.
‘Razmislit ćemo o kreditu’
HBOR će pak tek pet dana prije same aukcije, dakle sredinom sljedećeg tjedna komercijalnim bankama poslati rokove u kojima se može očekivati realizacija zatraženih kredita. Naime, nakon što banke na aukciji iznesu potrebe svojih klijenata iza kojih same stoje, u HBOR-u će se ocjenjivati kvaliteta projekata, što je u dosadašnjoj HBOR-ovoj praksi kroz druge njihove programe trajalo oko tri do četiri tjedna. Stoga je “Ne sada, možda kasnije. Promatramo situaciju!” jedan od najčešćih odgovora kompanijskih lidera. Budući da HBOR aukcije planira održavati jednom do dva puta mjesečno od 16. veljače ne treba očekivati ništa spektakularno.
Iz perjanica domaće industrije, onih od kojih se zahvaljujući dosadašnjim rezultatima očekuje da će svojim investicijskim projektima povući gospodarstvo korak naprijed i pri tome neće odmah otplesati dva koraka unatrag, poput primjerice Atlantic grupe Emila Tedeschija, poručuju: - Imamo niz projekata kojima možemo aplicirati za sredstva HBOR-a te ćemo ozbiljno razmisliti o tome. Iz Nexe grupe Ivana Ergovića, u kojoj zasad također još nisu u niskom startu na kredite nego razmatraju bi li im bili isplativi, kažu: - Projekti s kojima bismo eventualno mogli sudjelovati su prije svega povećanje efikasnosti u proizvodnji i zamjena energenata.
U niskom startu za kredite spreman je pak Danijel Zadjelović, direktor Lipik glasa, još jednog proizvođača autodijelova, ali s drugačijom pričom. Njegova je banka Privredna banka Zagreb (PBZ) i ne traži poput Uzelca interventno drugu banku. Treba mu kredit za obrtna sredstva kako bi tvrtka lakše podnijela velik posao za Aston Martin, prvi njihov automobil s četiri vrata koji se počinje proizvoditi u Grazu, a Lipik glas je dobio posao proizvodnje stakala. To je posao koji Lipik glas doslovno spašava nakon što su im prihodi lani pali za 40 posto i iznosili 11 milijuna eura. Aston Martin trebao bi ih vratiti gotovo na razinu iz 2008. i čini 20 posto biznisa Lipik glasa u ovoj godini.
Najbolji kandidat
Zadjelović kaže da bi financijsku konstrukciju mogao zatvoriti i bez pomoći države, no lipički proizvođač autostakala možda je i najbolji kandidat za državnu pomoć s aspekta kamata jer se trenutačno zadužuje s cijenom od visokih 10 posto, pa bi mu i kamata od 7 posto mnogo značila iako je riječ o stopi za koju većina proizvođača rogobori da je previsoka.
Spremne projekte, ideje, želje i planove nemaju samo u automobilskoj industriji. Tu je i Pastor, nekada velik proizvođač vatrogasnih uređaja u bivšoj državi koji danas raste u privatnom vlasništvu, većinskom Domagoja Ivana Miloševića te njegovih partnera, Pastorovih suvlasnika Danijela Šterna, sina poznatijeg Davora Šterna, i Janislava Šabana.
Zaslužili su bolje
Angažiran na bojištu u kojem proizvođači traže načine da smanje troškove proizvodnje kako bi ona u Hrvatskoj opstala i mogla rasti, Milošević za svoj Pastor, koji će prema preliminarnim poslovnim rezultatima za lanjsku godinu unatoč krizi i padu prodaje na izvoznim tržištima od 25 posto zabilježiti dobit, ima u planu dva projekta za koja drži da ih je vrijedno financijski pratiti kroz nove HBOR-ove kredite. Aplicirat će s dvije kompanije iz Pastor grupe. Proizvodnja vatrogasnih aparata Pastor TVA treba nove strojeve, a Pastor inžinjering koji se bavi razvojem stabilnih protupožarnih sustava treba podizanje kvalitete radnih uvjeta. - Ne znam percipiraju li se u sklopu ovog fonda ljudi kao nešto u što je vrijedno ulagati, ali Pastorovi inženjeri rade stabilne sustave protupožarne zaštite s visokom dodanom vrijednošću u 25 godina staroj zgradi. Zaslužili su bolje - kaže Milošević.
Na kraju 2008., kad je dolazak krize za Pastorova vlasnika bio činjenica a za tadašnju vlast tek nešto što bi Hrvatsku moglo zaobići, Milošević je imao velike planove širenja na tržište Rumunjske u suradnji s tamošnjim lokalnim partnerom RTC Holdingom, manjinskim vlasnikom zajedničke kompanije. Kriza je usporila rumunjsku priču, no situacija se u Rumunjskoj po pitanju vatrogastva nije mnogo promijenila i ono još uvijek počiva na jeftinim proivodima iz Kine koji nisu u skladu s regulativom Europske Unije i treba ga iz temelja mijenjati, u čemu Pastor i dalje vidi svoju veliku priliku. No, s Pastorom se situacija kad je riječ o državnim kreditima ipak malo komplicira.
Najgora godina za Munju
Ta je kompanija zapravo tek primjer za veći broj tvrtki koje ipak malo čvršće stoje na vlastitim nogama, što ne znači da im pomoć ne treba. Znači ipak da im treba konkurentna pomoć. Milošević je vrlo konkretno sažima u kredit s kamatnom stopom ne većom od pet posto, s počekom od godinu dana i otplatom u idućih devet godina. - Skuplje i drugačije od toga nema smisla - kaže Milošević.
Pod tim uvjetima aplicirat će za kredite HBOR-a. I nije jedini koji za konkretne projekte ističe svoje uvjete. Tvornicu akumulatora Munja Ivana Milolože nisu mogla pogoditi veća zla nego što su ga pogodila lani. Osim gospodarske krize, pogodila ga je i plinska kriza s početka prošle godine u kojoj su mu zbog iskapčanja plina uništeni strojevi, pa je morao kupiti nove.
Novac rezerviran za preseljenje tvornice sa zagrebačkog Žitnjaka na lokaciju izvan grada u Zagrebačkoj županiji morao je utrošiti na kupnju novih strojeva. Tužio je državu za naknadu štete, no dok postupak traje, Miloloža nema novca za preseljenje tvornice za koje je krajem 2008. imao osigurano financiranje.
Preseljenje je tako projekt za koji misli tražiti financiranje putem HBOR-ovih kredita, a novac mu treba za kupnju zemljišta izvan grada. Glavna banka s kojom radi je Partner banka kojoj će, kako kaže, dati zeleno svjetlo da ga uvrsti na listu kandidata za kredite bude li mogao dobiti kamatu od oko četiri posto.
Iz AutoZubaka stiže pak potvrda da će vlasnik Pavo Zubak od HBOR-a tražiti kredit za proizvodnju autobusa, na čemu već dugo radi i što bezuspješno pokušava držati u tajnosti. Zamislio je oživjeti proizvodnju autobusa u Hrvatskoj i na podvozju kupljenom od svjetskog proizvođača Scanie s vlastitim timom počeo razvoj i gradnju.
Projekt je započet s idejom da će Zubak proizvesti putnički autobus niže cjenovne kategorije koji bi onda bio interesantan samoj Scaniji za plasman na europsko tržište. No dok Zubak ne želi govoriti, o autobusu se može čuti da je iz jeftinog preskočio u skupi model pa će i početna ideja plasmana na europsko tržište u pomoć Scanie morati doživjeti izmjene i dopune.
Talijanske čarape
Vlado Jerbić, direktor Belišća, potvrđuje pak da Grupa Belišće, najpoznatija po proizvodnji celuloze, za početak planira aplicirati isključivo za refinanciranje postojećih zaduženja, za što mu treba između 30 i 40 milijuna kuna. No, nije isključeno da će nešto kasnije kandidirati i investiciju za financiranje, a riječ je o tvrtki Unijapapir, članici Grupe Belišće koja bi se mogla odlučiti na širenje poslovanja u dva nova grada. No kako taj projekt još nije prošao Nadzorni odbor, nije spreman na kandidaturu za financiranje.
Sektor tekstila jedan je od onih za koji se smišljaju posebni programi pomoći, no Jadran, kompanija koja u Zagrebu proizvodi Jadran čarape, ima sve uvjete za dobivanje kredita iz aktualnog državnog fonda. Posljednjih nekoliko godina, uključujući i proteklu, poslovali su s dobiti, a direktor Željko Žužul najavljuje ulazak Jadran čarapa u dvije tisuće Intersparovih prodajnih mjesta u Njemačkoj, što će odmah zauzeti pet posto njihove proizvodnje, a “uhvate” li se čarape u prodaji, bit će potrebno poraditi na povećanju proizvodnih kapaciteta.
To je drugi veliki izlet Jadrana na njemačko tržište nakon uspješnog plasmana u prodajnu mrežu Kauflanda u Njemačkoj i Austriji. - Nije lako Njemicama prodati hrvatsku čarapu u konkurenciji s talijanskom, ali nekako nam uspijeva - kaže Žužul te iskreno priznaje da za kredite HBOR-a neće aplicirati jer trenutačno nema projekt koji bi kandidirao, ali do jeseni, ovisno o tome kako bude išao posao s Intersparom, i to bi se moglo promijeniti. Lani je Jadran odustao od lohn poslova, odnosno proizvodnje čarapa pod tuđim brendom. Količina izvoza pala je 20 posto, ali je prihod od izvoza porastao 30 posto. Uz smanjenje troškova od 20 posto zbog odustajanja od proizvodnje pod tuđim brendom izgubili su samo dva posto ukupnih prihoda u gospodarski teškoj 2009. godini.
Vlak za konkurentnost
Za HBOR-ove kredite sigurno će aplicirati kompanije Đuro Đaković Holdinga, a o projektima za koje trebaju financiranje direktor Zdravko Stipetić reći će tek da je riječ o tehnološkoj obnovi, kupnji novih strojeva kako bi Đuro Đaković dohvatio vlak za europsku konkurentnost. Može li ovaj fond izvući iz problema Đuro Đaković Specijalna vozila upitno je, jer ta članica Holdinga ne ispunjava ni osnovne uvjete za kredite, odnosno loše je poslovala i prije krize, no Stipetić kaže kako ispituje mogućnosti da Holding aplicira za kredit u ime svoje članice.
Nema dobrih projekata
I prije prve aukcije za kredite, fond državne pomoći doživio je niz kritika, ali i puno pozitivnih reakcija.
Da je neprecizno definiran i vrlo široko postavljen te da kao takav ostavlja mnogo nedoumica, ustvrdio je i dr. sc. Goran Vukšić s Instituta za javne financije. Od silnog straha od korupcije, pa čak i od prigovora da je riječ o fondu od kojeg će najviše koristi imati državni proračun jer će kompanije moći dobiti kredite ako njima misle platiti državi ono što su joj dužne, puno alarmantnije treba shvatiti neslužbeni komentar o fondu iz jedne veće hrvatske banke: - Nema dobrih projekata - poručili su. Ne misle pri tome da u Hrvatskoj uopće nema dobrih projekata, nego da nema dovoljno dobrih projekata koji već nemaju osigurano povoljno financiranje. Bude li zaista tako, hrvatsko je gospodarstvo u većem problemu nego što bi se itko usudio vjerovati. U tom svjetlu prijedlog Gorana Vukšića s Instituta za javne financije postaje posebno zanimljiv. Naime, on predlaže da HBOR nakon svakog kruga dodjele sredstava objavljuje koje su tvrtke ostvarile pravo korištenja tih sredstava uz obrazloženje. Time bi se postigla dosljedna primjena kriterija, a praksa odlučivanja postala bi jasnija svima ostalima.
Ključne informacije
- Obrazloženje ne bi nužno trebalo otkrivati podatke koji su poslovna tajna, ali bi pred potencijalne korisnike trebalo izići sa stavom da ako žele ovaj oblik pomoći, tada moraju pristati otkriti neke informacije ključne za dodjelu sredstava - kaže Vukšić. Je li previše tražiti od državnog fonda za pomoć takvu transparentnost?
