DOHA - Blanka Vlašić je nedjelju odlučila posvetiti samo sebi. Meni je bio sastavljen od dodjele medalja, bazena, sushija i spavanja. Zbog toga se vratila tradicija malih ponoćnih razgovora s novinarima nekoliko sati nakon okončanog finala na velikim natjecanjima. Ili što je sve češći običaj, nakon osvjenih zlatnih medalja.
Na Blanki je bio primjetan umor i ispražnjost koju je i sama naglašavala. Priznala je da će onaj pravi osjećaj o značenju i svemu što joj donosi četvrto uzastopno svjetsko zlato vjerojatno spoznati tek po povratku u Split, kada ponovno utone u svoj mir...
Izdvojili smo razmišljanja na nekoliko različitih tema.
O medalji...
- Rekla sam vam da sam zlato posvetila Bojanu, ali zna se tko je moj pravi stup i da će njemu ići ono što je najviše.
O sve češćem pogledu “lude žene“ nakon neuspješnih pokušaja postavljanja svjetskog rekorda...
- To se događa jer sam u poziciji da ga mogu skočiti i više nisam sretna samo što ga napadam. Ni sa čim se motivacija za svjetski rekord ne može usporediti, to je nešto posebno.
O natjecanju kakvo je potrebno za obaranje svjetskog rekorda...
- Nemam njegovu projekciju, ali bi trebalo biti slično kao u Zagrebu kada sam skočila 208. Na velikim prvenstvima je teže, posebno ovom bez dana pauze između kvalifikacija i finala. U subotu je tijelo reklo fajrunt, samo je spustilo roletu.
O sezoni na otvorenom koja počinje za dva mjeseca...
- Gledam ju samo iz svoje perspektive, a ona kaže da bi se ova dvoranska sezona mogla lijepo nadograditi, da ću na ljeto biti još bolja. Zahvalna sam jer imam program da u svako doba godine mogu preskočiti dva metra. Mi smo možda pioniri takvog načina rada. Ne vraćamo se na bazne treninge, odradila sam ih od 13. do 15. godine. Radimo specifične vježbe za skok u vis. Ne mogu napraviti niti jedan sklek, ali mogu stvari važne za moju disciplinu.
O neobičnosti da na europskim prvenstvima nije osvojila niti jednu medalju, dok ih je sa svjetskih kući donijela ukupno šest. Ovoga ljeta na rasporedu je Europsko prvenstvo...
- Stvarno je čudno, ali ne znam kako to objasniti. Mogu reći samo da se slučajno tako poklopilo.
O poznavanju španjolskog jezika koje je demonstrirala na službenoj konferenciji za novinare nakon finala...
- Neki znaju da sam još davno pohađala tečaj, a kada sam u Madridu preskočila 206 cm odbila sam prevoditelja i pričala na španjolskom. No, do EP-a u Barceloni trebat ću ga još malo doraditi.
O životu u Dohi gdje je drže kao kraljicu i mogućnosti kupovine luksuznog stana na umjetnom otoku za 2500 eura po kvadratu...
- Bilo bi ludilo kada ih imala mjesto za svoj bijeg, čak ni put do Dohe nije toliko dug. Bojan i ja smo pet dana bili sami, kupali se, sunčali. Pronašla sam svoj mir. Slično je i u svibnju kada se ovdje održava miting. Još se ne osjeća šušur velikih natjecanja i svi su opušteni. Uživam u tom ozračju, u mogućnost da se okupam dok je kod nas još hladno...
O planovima za tjedne odmora koji slijede...
- Moraju mi izvaditi osmicu. Rasplakala sam se i skoro onesvijestila kada su mi rekli da moram vaditi zub. Osim toga, s Oliverom ću tri dana snimati reklamu. Nisam ništa drugo planirala. Možda svratim u Zagreb, prijatelj Putnik me pozvao na Europsko prvenstvu u bilijaru. Vidjet ću.
O tome da već dugo nije mijenjala frizuru...
- Valjda zato jer sam pomirena sama sa sobom. Čekam lito da me posvitli.
Karlsruhe odbio Blanku zbog Friedrich
DOHA - Ono što je nedostajalo u dvoranskoj sezoni, koja je sada već iza nas, veliki su dvoboji. Naravno da to nije Blankina krivnja, kao što njen problem nije to što skače na razini puno višoj od ostalih. Prema trenutačnoj karti ženskog skoka u vis jedina koja ju je mogla barem pokušati baciti rukavicu izazova bila je Ariane Friedrich koja, to svakim danom postaje sve jasnije, ne želi skakati na istom natjecanju osim ako baš ne mora.
- Nisam bježala od dvoboja. Htjela sam doći u Karlsruhe, ali nisam dobila zeleno svjetlo. Htjela sam i da Njemica skače u Splitu, ali nije došla. U Karlsruheu je odlična podloga, tamo sam skočila 205 cm lani, a i Henkel je tamo skočila bivši rekord od 207 centimetara. Baš sam željela ponovno tamo skakati.
Jasno je da je upravitelj semaforom pred Karlsruheom bio Arianin trener i menadžer Günther Eisinger koji je prema njenom naputuku upalio crveno svjetlo. Gubitak je to za skok u vis, ali i cijelu kraljicu sportova. Za Blanku Vlašić nije toliki jer je na ostalim mjestima na kojima se pojavljivala ove godine potvrđivala svoju dominaciju.
Ljepša priča vezana je za Chaunte Howard Lowe, Amerikanku s broncom oko vrata, koja je izjavila da obožava Blanku, koja je publici određivala ritam pljeskanja uoči Blankinih skokova i koja se nada da će biti toliko dobra da će nakon natjecanja moći zajedno zaplesati...
- Chaunte je cura na mistu, bez trunke zla i puna ljubavi za ljude oko sebe - rekla je Blanka.
Splićani se predstavljaju
U Dohi su i predstavnici Kontinetalnog kupa koji će prvog rujanskog vikenda u Splitu okupiti atletsku elitu. Predvođeni Sinišom Ergotićem i Ivanom Veštićem, u utorak će Vijeću IAAF-a iznijeti izvješće o napretku organizacijskih aktivnosti.
