Kvalitetu njezinih rezultata potvrđuje podatak da je ušla u Top 10 najboljih atletičarki na svijetu gledajući sve discipline.
• Koja je tajna Vaše ovogodišnje dominacije?
- Nema tajne, to je normalan slijed događaja. Ni prošle godine nije nedostajalo prvih mjesta ni skokova preko dva metra. Već sam dugo u svjetskom vrhu. Jedina stepenica više je drugačiji način treninga. Radila sam više nego inače. Osim toga, nisam imala nikakvih ozljeda te smo u komadu odradili sve što smo planirali. I što je najvažnije, kada toliko skačeš na dva metra navikneš se na te visine, osjetiš da ih 'u biti' možeš uvijek preskočiti. Naraste ti samopouzdanje, poklope se još neke stvari i onda se dogodi to... Veliki niz pobjeda s osobnim rekordima. I prošle sam godine imala visok prosjek rezultata, ali ne ovakav... Ponavljam, ovo je prirodan slijed događaja. Za takve stvari treniram.
• Ipak, jeste li očekivali ovakav niz pobjeda?
- Nikada ne razmišljam na takav način, koliko ću puta pobijediti u sezoni i hoću li dominirati skokom u vis. Jednostavno, na pripremama sam osjećala da sam dobra, a kada sam na prvom natjecanju u sezoni, još u svibnju u Dohi skočila 204 centimetra, htjela sam to zadržati što dulje, a također i rezultate preko dva metra. Nisam očekivala niz od toliko pobjeda, ali bi bilo glupo reći da sam iznenađena. No, ne dopuštam da zavlada bilo kakva euforija. Samo gledam svako sljedeće natjecanje i uživam u ovom nizu pobjeda. Znam da je uvijek moguće da se prekine i neće biti smak svijeta ako i kada se to dogodi.
| • Kako komentirate situaciju s Venevom? - Ne želim je komentirati, to je moj stav prema javnosti. Svatko ima svoj put... Uostalom, ona trenutačno nije suspendirana. • Jeste li o tome razgovarali s Vašim menadžerom Edletzbergerom. I Veneva je njegova štićenica? - Jesam, ali o tome neću govoriti. Mišljenje ću zadržati za sebe. • Nije pošteno kada se morate boriti protiv sportaša koji su dopingirani? - Mnogo toga nije pošteno u životu. Činjenica je da još nije kažnjena, a drugo me apsolutno ne zanima. • Kako komentirate porast broja uhvaćenih dopingiranih? - Želim da borba protiv dopinga bude što žešća. Ove su me godine nekoliko puta testirali, a često im šaljem popis mjesta gdje ću se kretati. Kada dođu, ne smiju nas ni mobitelom kontaktirati. Morate biti tamo gdje ste naveli da ćete biti. |
- Ne žalim ni za čim pa tako ni za Oslom. Ni na koji način si ne želim pokvariti ovu ugodu koju osjećam zbog svih ostalih rezultata.
• Ovogodišnji Vas rezultati stavljaju u ulogu prvog favorita za zlato na Svjetskom prvenstvu. Ne misle samo tako u Hrvatskoj, nego u cijelom atletskom svijetu...
- Svjesna sam toga, ali vas uvjeravam da još ne razmišljam ozbiljno o Osaki, samo mi povremeno prođe kroz glavu. Moja tajna je u tome da se sve do posljednjeg trenutka ne želim trošiti na SP. Znam da će biti veliki pritisak na mene i to ne mogu izbjeći. To je natjecanje drugačije od ostalih, a ja još nemam medalju s velikih prvenstava na otvorenom (EP, SP, OI, nap. a.). Zato bi bilo koja medalja bila odlična. Korak naprijed koji će me obilježiti. Prema konkurenciji u mojoj disciplini, nema razlike između SP-a na otvorenom i dvorani, ali je medalja s natjecanja na otvorenom jača, više se cijeni. Nikada neću reći da sam prvi favorit za zlato, treba ići korak po korak. Već mi je muka što ću toliko letjeti, doći tamo sedam ili deset dana prije kvalifikacija jer se treba priviknuti na vremensku razliku. Treba znati izdržati to vrijeme, znati se postaviti. Da je prvenstvo u Europi, došla bih tamo dan prije kvalifikacija i bilo bi kao da je u pitanju jači miting. Bilo bi manje opterećenje. No, to se ne može izbjeći i u prednosti je onaj koji bolje podnosi pritisak. I ovi su mitinzi priprema za SP. Nema propuštanja visina, svaku pokušavam preskočiti iz prve jer to može biti iznimno važno za plasman, a na SP-u je to važnije od rezultata. Za medalju može biti krucijalno ako preskočiš 198 centimetara iz prvog pokušaja.
• Vaš otac Joško Vlašić nedavno je u novinama izjavio da bi dio priprema za Osaku trebao biti i razgovor s psihologom...
- Ne znam za to, nisam to pročitala. Još nismo ozbiljno razgovarali na tu temu.
• Možete li zadržati sadašnju formu i razinu rezultata do Svjetskog prvenstva do kojeg je više od mjesec dana? Bojite li se da ćete izgubiti formu?
- Ne, jer još nisam u vrhunskoj formi. Moram napraviti mali iskorak. Nakon ova dva mitinga slijedi razdoblje u kojem ću se uhvatiti treninga, usput i osvježiti te na taj način održavati formu.
• Svjetski rekord tema je koja se ne može izbjeći. Vratimo se još jednom Vašem ocu. Izjavio je da je bolje da ne skočite svjetski rekord prije SP-a jer bi došlo do pražnjenja, a medalja je ipak važnija. Slično razmišljanje ponudila je i aktualna svjetska rekorderka Stefka Kostadinova...
- Kao prvo, tko sam ja da biram kada ću ga skočiti. Kada se ukaže prilika, dat ću sve od sebe da to napravim. Tko zna, možda se već sutradan, Bože mi oprosti, nešto dogodi. Jasno je da priliku koju mi svemir daje moram iskoristiti. Prema mojemu mišljenju, svjetski rekord je jači od bilo koje medalje. Svjetskih prvaka je mnogo, a svjetski rekord je jedan, besmrtan. Bože dragi, kako ja mogu birati kada ga skočiti... Tko zna hoću li ga uopće preskočiti. Moj rekord je 205 centimetara i mnogo se toga mora poklopiti za rezultat koji je pet centimetara bolji od toga. Skok u Madridu dobar je pokazatelj, što je jako bitno, no daleko sam ja od toga. Treba cijelo tijelo prebaciti preko 210 centimetara, treba biti savršen, zadržati mirnoću tijekom cijelog natjecanja. Prije toga preskočiti još i osobni rekord. Kada je letvica na 210 centimetara, to mi se čini super veliko. Još uvijek učim skakati na toj visini. Znam da sam potencijal za svjetski rekord, ali ne dopuštam da se o tome govori kao da se ide u dućan i onda bira hoće li se kupiti crni ili bijeli kruh. Svjetski rekord je star 20 godina i sve su ga, uključujući i mene, dosad uzalud pokušavale nadmašiti. Nigdje ne žurim, uživam i u neizvjesnosti, pokušajima obaranja... Jer i kada se on skoči to neće biti kraj svega i poslije svjetskog rekorda će se skakati. Ispred mene je duga karijera.
• Smetaju li Vas priče o svjetskom rekordu. Prošlo smo ljeto razgovarali na tu temu pa ste se pitali 'zašto svi sada kokodakaju o tom rekordu'?
- Ja ne gledam tako na svjetski rekord. On mora sazrijeti, a može doći na dva načina. Prvi je da nisi na razini od 205 centimetara, ali jednom se dogodi savršen skok i ti ga preskočiš. Drugi je kada puno puta skačeš 205, 206, 207 centimetara... i onda ga skočiš. Definitivno bih se odlučila za ovaj drugi način.• U talijanskim novinama 'La Gazzetta dello Sport' objavljena je Vaša izjava da život u Hrvatskoj postaje mnogo teži jer Vas stalno pitaju za svjetski rekord?
- Čujte, valjda bi bilo čudno da me ne pitaju kada ću ga skočiti... Vjerujem da sve rade u najboljoj namjeri. Ne znam, živim svoj san. Tako mi se 'pari'. Kao da sam u oblačiću koji me vodi kroz moju svakodnevicu u kojoj mi je sve 'lipo'. Nema ozljeda i, hvala Bogu, nisam bolesna. Ono što sam zamislila, to ostvarujem. Nisam u prevelikom kontaktu s ljudima, a oni koji mi prilaze vrlo su zadovoljni. Imam podršku veću nego ikad. Ja sam ti sad u svojem svijetu, sve mi je lijepo i puštam da što dulje idem tim putem...
Razgovarao Hrvoje Slišković
