Blanka Vlašić je svjetska prvakinja u skoku u vis! U Osaki je demonstrirala novi pobjednički ples. Treći pokušaj preko 205 cm bio je uspješan, a kada je nekoliko minuta poslije toga Ana Čičerova treći put rušila letvicu, i definitivan znak da je nakon skoro dva sata i 15 minuta sve gotovo. Da svjetski skok u vis ima novu vladaricu. Antonietta Di Martino i Čičerova ostale su na 203 cm i podijelile drugo mjesto.

UŽIVO: Blanka Vlašić u pohodu na zlato

- Nije bilo lako doći do ove zlatne medalje. Pritisak je bio velik još od prvog natjecanja u sezoni u Dohi. Teško je bilo proživjeti ove dane, posebno posljednja dva. Zato sada osjećam veliko, veliko olakšanje. Toliko sam željela ovu medalju, ne možete ni slutiti koliko mi ona znači - govorila nam je Blanka Vlašić u mix-zoni gdje je dala više od 50 intervjua.

Definitivno je bila jedna od zvijezda dana. Rečenice su zvučale dosta racionalno, bila je smirena i nasmiješena. Emocije je dugo zadržavala u sebi.

- Nisam htjela prije plakati iako sam već nakon 205 cm osjetila takav osjećaj. Željela sam se što duže sačuvati, završiti natjecanje kako treba. No, kada sam čula himnu kako svira za mene, nisam mogla izdržati. Suze su same počele teći.

Ipak, morali smo se malo vratiti na natjecanje. Na veliki finale.

- Dobro sam se osjećala cijelo vrijeme. Znala sam da mogu preskočiti i 205 i 207 cm; koliko god treba. U pravim sam trenucima najbolje skakala. Ne znam što više da govorim. Još sam u šoku i tko zna kako ću dugo biti.

Jedina situacija u kojoj Blanka nije bila na prvome mjestu dogodila se na dva metra. Talijanka Di Martino je tu visinu preskočila u prvom pokušaju, Hrvatica u drugome.

- Nije bilo nimalo zabrinutosti. Kada sam onako dobro preskočila 200 cm iz drugog pokušaja, dobila sam dodatnu sigurnost. Kažem, bilo je to teško natjecanje, velika borba. Tek nakon skokova preko 203 i 205 cm počela sam se zabavljati. Drago mi je što nisam ostala na 203 cm, što sam preskočila jednu visinu više od drugih. Bio je to idealan scenarij, sve kako sam zamišljala. Šteta što letvica na 210 centimetara nije ostala stajati, a mogla je. No, nema veze, drugi put će ostati. Danas je bilo bitno pobijediti, radilo se o svjetskom zlatu.

Emocije su tekle iz svake Blankine rečenice.

- Tako dugo sam maštala o ovome. Divno je biti svjetska prvakinja. Kada sam postajala svjetska juniorska prvakinja u Čileu i Jamajci, nisam imala snage za pobjednički krug, pretrčati svih 400 metara. Danas sam napokon bila spremna za takvo što, ali suci mi nisu dali. Ma, bit će još prilika.

BLANKI OD TATE ` Zaslužila si svaki miligram zlata´ Ako bi mi jednu želju bila dužna puštena zlatna ribica i ako je ne bih mogao potrošiti na povratak ljudi stradalih na Kornatu, dao bih je danas tebi. Zaslužila si svaki miligram zlata te japanske medalje, ti koja si svakom svojom molekulom htjela do nje i svakoga dana postajala bolja ne pitajući za cijenu, nadilazeći sebe i svoje učitelje. Nisu važne moje kristalno besane osaške noći i nije važan tvoj stari, Indijanac odvijeka, kome su rekli da se ne može uzgojiti cvijet u pustinji, a ipak... Važna si ti i tvoje nasmiješeno lice danas u ovoj dalekoj zemlji. Koliko ljudi dočeka svoj san? Koliko se ljudi približi svom snu? Zašto bih to bio baš ja? Pola stoljeća slitih u jedan tren. Gore na rubu stadiona gdje pogled ne dopire i tišina odjekuje, na konju, s perom u kosi i kopljem u ruci, spokojan poput vječnosti, Indijanac, a oko njega sjene spodoba u grču razjapljenih usta u svom mahnitom pokušaju da nas zaustave. Tvoj ples po strunjači kao objava da nade još ima, da se može sve… Plivaj, ribice, plivaj…

Navijač iz Blankinog razreda Na tribinama stadiona Nagai našla su se i dva navijača Blanke Vlašić iz Splita. Momci putuju svijetom iz svog "gušta" i usput snimaju materijale iz kojih će napraviti dokumentarni film. Ciljali su biti u Osaki u trenucima kada Blanka osvaja zlato, a zanimljivo je da je jedan od njih išao u isti razred s Blankom.

JOŠKO VLAŠIĆ: Plakat ću još deset dana Joško Vlašić je natjecanje pratio u društvu s hrvatskim veleposlanikom Dragom Štambukom. Još dugo nakon natjecanja nije mogao prikriti emocije. Izgledao je kao umoran, ali sretan čovjek. Koji je dobio konačnu potvrdu da je radio ispravan posao. Rečenice su bile isprekidane, osjećaji se prelijevali: - Plakat ću još deset dana. Cijeli život sam radio na svoj način, bio "Indijanac" ne znam što bih vam još rekao. Sve sam napisao jutros u onom e-mailu. Ipak, smogao je Joško Vlašić izraziti još nekoliko misli dok je na stadionu čekao Blankin povratak s pobjedničke konferencije za novinare. - Mogu mi govoriti što žele, raditi što im padne na pamet, ali nitko mi više ništa ne može. Neka pričaju da sam ovakav ili onakav, ali ja imam svjetsko zlato. Moja kći je svjetska prvakinja u skoku u vis. Blanka je dio nas, a mi smo dio nje. Mi smo je iznijeli na ramena, a onda je ona sama napravila najvažniju stvar. Ova medalja utkana je u moje kosti, ovo je 20 godina moga života. Mogu oni imati novaca koliko žele, svu naftu svijeta, ali nikada neće imati svjetsku prvakinju u visu. Neće imati Blanku. To samo Hrvatska može imati. BOJAN MARINOVIĆ Nisam se nadao da će biti tako teško Drugi Blankin trener Bojan Marinović skrivao je emocije duboko u sebi. Pokušavao je smireno objašnjavati što se dogodilo. - Prazan sam, ali i vrlo sretan. Teško ću sada nešto pametno reći. Bilo je to vrlo teško natjecanje, ni ja se nisam nadao da će biti tako teško. Vrtio sam mnoge scenarije finala, ali nisam vjerovao da će ih pet biti preko dva metra, a čak tri preskočiti 203 cm. Blanka je tjelesno toliko spremna da je bio dogovor da skače svaku visinu koliko treba, čak i ako treći pokušaj ne bi donosio bolji plasman. Imala je snage za sve skokove. Bilo je vrlo teško izdržati ovo natjecanje. Morao sam cijelo vrijeme paziti da me ne ponese euforija jer u afektu ne bih vidio što se dogodilo. Ne smijem si dopustiti takve stvari. Za psihu je to bilo užasno naporno natjecanje. Vjerojatno ću tek kasnije znati što mi znači ova medalja. No, zar nije to dovoljno samo po sebi. Biti svjetski prvak u skoku u vis. Biti na krovu svijeta. Marinović je ukratko prokomentirao i suparnice: - Nisam vjerovao da će Di Martino tako dobro pogađati skokove, niti da će Čičerova toliko ići naprijed iako se na kvalifkacijama vidjelo da je spremna. Sljesarjenko je na svojoj ovogodišnjoj razini. Bojali smo se da će nakon dva mjeseca osame iskočiti malo više, ali to se nije dogodilo. Ne znam za Bergqvist, ona je ovim puno izgubila na ugledu. Ovo je za nju slab rezultat.