Intelektualno najmoćnija vrsta među hrvatskim blogerima jesu financijski savjetnici. Petorica ih je značajnih na portalu www.blog.hr , a jedan od njih, Otinonmaster, drži blog i na portalu www.mojblog.hr . Prvi se, u lipnju 2004., javio Novac, pod istoimenom egidom, na adresi novac.blog.hr, poslije njega, u studenome 2004. Optionmaster, pod egidom «Hard kapitalizam», na adresi opcije.blog.hr. Nakon dulje stanke, u rujnu 2005. počeo se redovito javljati Cartmann, na adresi cartmann.blog.hr, zatim u listopadu iste godine WinstonW, pod egidom «Svinje u blatu», na adresi subjektivni.blog.hr, a u prosincu im se pridružio i Felix, pod egidom «Harcore opcije», na adresi webtest.blog.hr.

Novac, mladi poduzetnik, savjetuje ljude kako da pokrenu biznis ili u što da ulože novac, podastire vlastita privatna iskustva, a često se na njegovom blogu razviju i zanimljive filozofske rasprave o tome koliko je novac važan u životu.

Optionmaster je Zagrepčanin koji je odselio na sjevernoamerički kontinent oprilike prije četvrt stoljeća, profesionalni je trgovac opcijama na američkom tržištu, živi u Kanadi, majstor je neke borilačke vještine, a blog mu je svojevrsna akademija trejdanja, na kojoj se, korak po korak, svladavaju osnovne vještine trgovanja na burzi i pružaju praktični savjeti.

Felix, neki domaći lik koji je ekonomiju, premda nisam siguran, završio u SAD-u, svoj je blog posvetio Optionmasteru, ukazavši mu čast da se proglasi podružnicom njegova «Hard kapitalizma». Felix je nedavno objavio izvanredan ekskurs o teoriji kaosa, uključujući matematički izvod s pomoću kojeg se ona može pokušati primijeniti u burzovnom poslovanju. Među svim financijskim stručnjacima na blogu on je najviše sklon teorijskoj apstrakciji.

WinstonW, koji je među njima najbliži novinarskom iskazu, specijalizirao se za domaću ekonomiju i vrlo kritično, duhovito i konkretno piše o INA-i, HT-u, Adrisu, Agrokoru, Plivi.

 Malo me brine taj knjigovođa iz Velike Gorice... (WinstonW o ministru financija Ivanu Šukeru)

Katkad je toliko blagonaklono superioran da primjerice o ministru financija Ivanu Šukeru piše ovako: «Malo me brine taj knjigovođa iz Velike Gorice. Znam da nije on kriv što su ga postavili za ministra financija jer nemaju bolje..."

Meni osobno među financijskim stručnjacima najzanimljiviji je Cartmann, dečko od otprilike 25 godina, Splićanin koji je pred diplomom ili je već diplomirao ekonomiju, radi u obiteljskoj tvrtki, usto je sitni građevinski poduzetnik, a diskretan mu je hobi - trgovanje dionicama na američkom tržištu.

Cartmann je možda najveći «bundžija» među financijašima, jedini među njima koji katkad ospori Optionmasterov vrhovni autoritet.

Sva petorica često otvaraju zanimljive rasprave o prirodi kapitalizma, žestoko polemiziraju o stručnim problemima, o globalnom razvoju, o budućnosti najvećih svjetskih kompanija.

Sve su to ljudi kojima je New York Times svakodnevno štivo, koliko i umirovljenom zagrebačkom inkasatoru Večernjak, koji su kompjuterski vrlo pismeni i čiji su blogovi praktično dizajnirani, pregledni i brzo se učitavaju.

Cartmann jedini uz Optionmastera redovito trguje na američkom tržištu. Razlika je između njih dvojice što Cartmann trguje dionicama a Optionmaster opcijama.

Najednostavnije rečeno, dionice su dijelovi vlasništva neke kompanije ponuđeni na burzi koje pokušavate što jeftinije kupiti i što skuplje prodati, a opcije su pak ugovori pomoću kojih kupujete pravo da neku robu ili dionicu na točno određen datum kupite ili prodate po točno određenoj cijeni. Od te transakcije možete i odustati, no tada gubite onaj uloženi paušal.

Osim ta dva instrumenta trgovine, postoje i futures ugovori, koji se od opcija razlikuju utoliko što bezeciranu robu na koncu morate kupiti, pa ako joj je vrijednost u međuvremenu drastično pala, možete izgubiti zaista veliku svotu novca. Zatim tu je šortanje, trgovina posuđenim dionicama...

 Cartmann živi u Splitu, ali uz pomoć laptopa živi na račun američke ekonomije. Premda zasad ne ulaže ubitačno velike svote, lani je samo u rujnu na glavnom portfelju dionica zaradio 'love koliko otprilike prosječna hrvatska obitelj zaradi u 6 mjeseci'

Na američkom tržištu trguje se s oko 10 tisuća dionica (usporedbe radi, u Hrvatskoj ih je, na dvije burze, svega nekoliko prve kotizacije i još najviše stotinjak ostalih), i da biste se snašli u tom moru «označitelja», morate dnevno operirati sa stotinama podataka.

Cartmann živi u Splitu, čvrsto je odlučio da neće seliti iz Hrvatske, i moglo bi se reći da on samo uz pomoć laptopa živi na račun američke ekonomije. On je Ameriku na neki način kolonizirao, i premda zasad ne ulaže ubitačno velike svote, lani je samo u rujnu, kaže, na glavnom portfelju zaradio «love koliko otprilike prosječna hrvatska obitelj zaradi u 6 mjeseci".

Premda očito nije iz siromašne obitelji, Cartmann nimalo nije razmažen, štoviše čini se da je rođeni poduzetnik. Od upisa na fakultet vježbao se u biznisu: "S 18 sam, za kavu, prodavao razne gluposti, anti-radare, mobitele, kompjutere,...i zarađivao crkavicu, otprilike 100 kuna dnevno konstante, ali nekad bi uletio neki Hercegovac i kupio mobitele i Simpa kartice za cijelo selo, drugi put pomorac, pa anti-laser, ovo-ono, svelo se na sumanuto jurcanje od čovjeka do čovjeka, više ni sebe nisam mogo prepoznati, ali, dan po dan, 100 po 100, kad se zbroji, oduzme i nadoda, ispalo je u 2.000 dana (koliko otprilike ima 5-6 godina) zarada od nekih 500-tinjak tisuća kuna. Aha, sad se svi pitaju 500 TISUCA!!? JEBATE!!!"

Cartmann je sklon takvim ispovjednim digresijama koje njegov blog čine dodatno zanimljivim i koje su redovito zaokružene u smislene cjeline nekom duhovitom poantom: "Ali to je uporno skupljanje 150 kuna dnevno, mnogo sreće, prepreka, zajeba, zlih i pokvarenih ljudi, doživljene nepravde i štete zbog licemjerja ljudi kojima sam slijepo vjerovao, ipak, dan po dan, lova je tu. Sad sam tu lovu dao Bushu, nek se zajebava malo s njom."

Cartmann mi je simpatičan i zato što je motorist, dakle zaista hazarder, pogotovo u nas gdje ih redovito kose gospođe s trajnom koje se svojim Fiat Puntom bezazleno i nasilno uključuju u promet.

Katkad daje literarno vrlo uspjele sličice iz splitske svakodnevice: "Sporedne uloge: dvije vulgaris sponzorušice, tradicionalno nasađene na šank jer se tu najčešće pojavi stari debeli Hercegovac koji im plati piće, pa one kasnije mogu komentirati 'ajme šta mi se gade oni debeli stari Hercegovci' i njihova špreha 'daj maloj šta pije'"; ali, naravno, neće odbit piće jer su one pristojne curice. Jea right!"

A o trejdanju daje dva osnovna savjeta. Prvo, treba imati sistem koji "je potreban da bi odagnali najčešći uzrok bankrota - emocije, bilo da su to emocije prema dionici u koju vjerujemo i kad nemamo razloga po principu 'nada umire posljednja', bilo da su to 'filinzi' poput onih 'ma Microsoft mora ić gore, imam takav osjećaj.'"

Drugi je pak savjet: "Nikad ne drži sva jaja u istoj košari."

Dakako, na njegovu blogu, kao i na svim ostalim financijskim, stoji upozorenje da su savjeti koje daje vjerojatno korisni, no da ne odgovara za posljedice njihove primjene.

Bilo kako bilo, njegov je blog, kao i ostali financijski, vrlo koristan, besplatan izvor znanja za sve koje zanima biznis, trgovina, ali i politička ekonomija, pa čak i filozofija.

Tomislav Čadež