Mislio sam da je brojiti tuđe novce i tuđe poraze samo hrvatski specijalitet. Ali, ima toga i u susjedstvu. Tako su se neki bosanski mediji ujedinili s dvoje moćnih hrvatskih novina u razotkrivanju dvostrukog života i dvostrukog morala Ćire Blaževića. Prebrojili su sve utakmice koje je izgubio i svaki euro koji je, navodno, “ukrao”. No, ako me pamćenje dobro služi, dok je pobjeđivao, “trčali su u pomoć pobjedniku”.
Novinari su često ružni, prljavi i zli! Motaju se kao umilni pekinezeri oko nogu, ali, čim se kola počnu kotrljati nizbrdo, zaborave na ružičaste riječi i počnu biti - objektivni. Naravno, objektivni pod navodnicima. S tim “pekinezerima” Ćiro Blažević susreće se cijeli svoj nogometni život, i baš ih je on proglasio ”dušom naroda”, a neke njegove kopije, na primjer Zdravko Mamić, imale su za njih sasvim drukčije atribute.
Bosna i Hercegovina je “naša rezervna domovina”, u njoj su našli utočište svi koji su u Lijepoj našoj nešto zgriješili. I sve ih je Bosna prihvatila raširenih ruku. Osim Ćire Blaževića, čijem su se dolasku u Sarajevo usprotivili mnogi poznati nogometaši, osuđujući njegovo uvlačenje u krevet pokojnom hrvatskom poglavaru. Kada je, ipak, došao, osvojio je nogometni narod, prozvali su ga ujediniteljem i iscjeliteljem Bosne i Hercegovine, a dan nakon poraza na jednoj bosanskoj radiopostaji nogometni narod je plebiscitarno presudio: “Ne dao vam Bog da Ćiri padne vlas s glave...”
Najbolji narod na svijetu
- Kako to, majku mu, da u muslimanskoj Zenici “muhadžedini” (nije tipfeler) skandiraju jednom Srbinu (Nemanji Supiću) i jednom Hrvatu (Ćiri Blaževiću)? - pita se izbornik, koji je podigao narod na noge, nije uspio, ali je zadržao simpatije običnog puka i jedino ga mrze poneki političar i poneki novinar.
Bio sam u društvu nekoliko sarajevskih novinara, koji su bili s Ćirom nakon poraza. Mnogi nisu bili na Ilidži, ali su “vjerno prenijeli atmosferu”. I kad sam ga pitao hoće li se odmoriti, ostati u Bosni, otići u Kinu ili Maroko ili se povući u penziju, bio je iskren:
- Ako znam, Bog me ubio! Izgubljen sam i nemam nikakav plan. Jako volim ovu zemlju, ove igrače i publiku, ali - možda bi za sve bilo dobro da dođe neki mlađi trener! I vidim da neki novinari, koji samo “belaj” traže, misle da je vrijeme za moje umirovljenje...
Večer prije utakmice bio je na večeri s Valentinom Inzkom, međunarodnim komesarom za Bosnu. Ćiro tvrdi da i taj Austrijanac obožava Bosnu:
- Kad smo izgubili, oči su mu bile pune suza! U nogometnoj reprezentaciji je vidio šansu da se Bosna sjedini. I nije prestao govoriti ono što i ja tvrdim - ovo je najbolji narod na svijetu. Za razliku od Dinama, gdje sam proveo najveći dio svog životnog vijeka, ovdje je publika jedinstvena. Mi gubimo a nitko ne zviždi i nitko nam ne j... mater. Toga nema nigdje na svijetu...
Jedna složena zemlja, u kojoj još uvijek strani bataljuni čuvaju red, u kojoj se kao u “prljavoj čaši” miješaju prljave strasti i netrpeljivosti, ima bolju nogometnu atmosferu nego Hrvatska, na papiru osma nogometna nacija svijeta. U Bosni je još uvijek zanos, a ovdje vlada ravnodušnost, igrači, do jučer “kokuzi”, danas su nadmeni milijunaši i ne bih se zakleo da su baš svi pustili suzu kada smo ispali sa SP-a. A golman Bosne je udarao glavom o zid.
Iako je “hrvatski virus” zahvatio i bosanski nogometni savez, gdje su dvojica od dvanaest ljudi koji odlučuju uvijek protiv, jer im je “samo do zajebancije”, u vilajetu atmosfera nije otrovana kao ovdje. I ja spadam među one koji se često pitaju - zašto su se od nogometa odmaknuli Zvonimir Boban i Davor Šuker, zašto je Zvonimir Soldo pobjegao glavom bez obzira iz Dinama, zašto se po strani drže Mario Stanić i Alen Bokšić. Zašto Velimir Zajec živi “na pustom otoku” u Draganiću, u potpunoj nogometnoj izolaciji? Zašto se sve to događa Ivanu Buljanu u Splitu, zašto mnogi ne vole Igora Štimca? I zašto je, umjesto u Splitu, po trenerski kruh morao u Zagreb, a u Dioklecijanovoj palači stoluje Napolitanac. I zašto se oko ostanka Slavena Bilića dizala takva prašina? Jer su čuvari ćudoređa presudili da bi bilo moralno dati ostavku. Zaboravili su da je taj Bilić usrećio narod pobjedama nad Engleskom i Njemačkom i da su porazi sastavni dio igre.
Uvijek pod sumnjom
Vratit ću se Ćiri Blaževiću. Uvijek je netko sumnjao u njegove moralne i trenerske kvalitete, pod povećalom su bila njegova politička uvjerenja, o njegovim godinama napisano je više članaka nego o svjetskoj krizi. I sad, kad je izgubio još jednu sudbinsku utakmicu, u kojoj je, ruku na srce, imao puno peha, sad mu izvlače nekakvih 750.000 eura, koje sasvim sigurno nikad nije vidio, niti će ih vidjeti. Divimo se koliko zarađuju Capello i Hiddink, ali smo izbrojili svaku lipu Slavena Bilića i razotkrili svaku marku Ćire Blaževića koji se, kad mu je najteže, sjeti “svog bankovnog računa”. Kladim se, nakon izgubljene utakmice u Zenici nije ga se sjetio...
S Ilidže je poslao poruku hrvatskoj nogometnoj javnosti: “Ne bojte se, neću se vratiti!” A ja, koji ga u profesionalnom smislu znam od 1980. godine, kada je došao u Dinamo, poručujem: “Ne daj se, starče! Ne daj se godinama i zlim jezicima...”
Božićnica iz Dinama za službenike Uefe
Fućkaš peneze, vrati bodove! Disciplinska komisija Uefe saznala je da je Zdravko Mamić prošlog ljeta dobro trgovao i da je “pun kao parobrod”. I Švicarci, koji su ideolozi europske nogometne asocijacije i velemajstori profita, vide u Dinamu kravu muzaru (“Milku”) i s užitkom su oglobili jedan siromašni klub s Balkana za 75.000 eura i pokrili izdatke za svoju mjesečnu plaću.
Iluzorno je očekivati da će Dinamovi navijači u Bruxellesu biti “dobrice”, jer u njima bukti prkos prema svemu što je nametnuto. I kazna - ako za tri godine napravite novi nered, ta uvjetna kazna je i njima izazov. Pokazati ljubav prema klubu i ne razbiti niti jednu flašu, ili ipak razbiti flašu jer, “buraz, pušimo mi njima k...” To je “lakat na kvadrat” velikoj, kulturnoj i prevarantskoj Europi, koju zanima samo naših 75.000 eura, da službenici Uefe mogu uživati u božićnici.
Fućka se Uefi za neregularnost Lige Uefe, oni su se naplatili. Shvatili su da su prekršili zakon i samo zato vratili su bodove. Ali i lovu! Jer, nema zakona u svijetu koji neće srušiti takvu presudu. Iako, i navijači bi se trebali “skulirati”. Dinamo je institucija kojom ne mogu vladati dvije razbijene pivske flaše, ne bi trebali ni politički interesi ni profiteri, a niti dvojica huligana. Dinamo je jednostavno ljubav zagrebačka...
Sušić: Ćiri se nema što zamjeriti
Safet Sušić je pratio zeničku utakmicu iz svog pariškog stana. Sarajevski mediji su mu zamjerili što nije došao na Bilino polje. Međutim...
- Bosna bi pobijedila svaku drugu momčad osim Portugala. Brži su, okretniji, jači na sredini terena, a uz to, itekako se osjetio izostanak dvojice ključnih igrača, Rahimića i Misimovića.
Safet Sušić će reći:
- Sve one stative u Lisabonu bile su nagovještaj da neće dobro završiti po Bosnu. Kao što je i slovenski gol u zadnjim minutama u Moskvi bio nagovještaj moguće senzacije.
Što s izbornikom?
- Ćiri se doista nema što prigovoriti i ako on želi ostati, ostat će. Ima dobru, mladu momčad koja još nije dosegnula svoj zenit. On osobno nema za čime žaliti, osim što je u osjetljivim godinama, kada se svaki neuspjeh teško proživljava - zaključio je Safet Sušić, koji u Parizu čeka ponudu nekog dobrog kluba.
Svi grijesi svjetskog nogometa
Prijevara Thierryja Henryja nije najveći grijeh svjetskog nogometa. Veći je svakako finale Svjetskog prvenstva 1966., kada nitko od 96.924 gledatelja na Wembleyju nije bio siguran je li udarac Geoffreya Hursta završio s unutrašnje ili vanjske crte gola. Švicarski sudac Dienst pokazao je na centar i donio Engleskoj prvu i jedinu titulu svjetskog prvaka. Geoff Hurst je za prijevaru stoljeća dobio titulu viteza, pa nije isključeno da će i Thierry Henry biti odlikovan orednom Legije časti. Stariji ljubitelji nogometa prisjetit će se 1982. godine, kad je na utakmici Španjolska - Jugoslavija Velimir Zajec napravio faul na 18 metara. Međutim, danski sudac Sorensen je pokazao na bijelu točku i Španjolci su pobijedili sa 2-1.
Švedski sudac Sundall oštetio je Hrvatsku 1996. na utakmici s Njemačkom, kad nije isključio Klinsmanna zbog brutalnog starta na Vlaoviću. Hrvatska je izgubila 2-1. Kasnije je Ćiro Blažević optužio Sundalla da je primio mito i zbog tih riječi zamalo zaradio suspenziju.
Nikad nećemo saznati ni je li na utakmici Dinamo - Spartak u Kupu velesajamskih gradova, kad je odlučivao ždrijeb, novčić pao na našu ili njihovu stranu. Istinu zna jedino Slaven Zambata, ali taj detalj će vjerojatno ponijeti na onaj svijet. Kao i Hajduk titulu iz 1979., koju je ukrao Dinamu...
