Forsiranje mjera štednje bilo je pogrešno”, “MMF priznao: mjere štednje nas ne mogu izvući iz krize”, “Veliki promašaj: MMF-ova mea culpa”... samo su neki od naslova koji su se pojavili nakon što je ta međunarodna institucija, poznata po promicanju uravnoteženih financija, objavila rad pod naslovom “Pogreške u procjeni rasta i fiskalni multiplikatori”.
Još početkom 2010. godine MMF je, primjerice, očekivao da će grčka ekonomija u 2011. godini pasti 1,1 posto, ali stvarnost se pokazala mnogo okrutnijom: BDP je pao 6,9 posto. Druge zemlje koje su osjetnije smanjivale potrošnju to su također platile kroz veće smanjenje BDP-a nego što se očekivalo.
- Snažna fiskalna konsolidacija u razvijenim ekonomijama značila je nižu stopu rasta nego što se očekivalo, a ta povezanost osobito je snažna, statistički i ekonomski, na početku krize - objašnjavaju Olivier Blanchard i Daniel Leigh, glavni ekonomisti MMF-a i autori spomenutog rada. Već sam naslov “Pogreške u procjeni rasta” čini se da je bio dovoljan za zaključak kako nas mjere štednje ne mogu izvući iz krize.
Interpretacija rezultata
Brojni protivnici štednje, nema dvojbe, naveli su vodu na svoj mlin. Što je MMF zapravo rekao? U listopadu 2010. procjenjivali su da će za 15 razvijenih zemalja fiskalni multiplikator, pokazatelj utjecaja promjene strukture prihoda i rashoda na rast, biti 0,5. Pokazalo se da je on mnogo veći, iznad 1, osobito u početku krize.
Očito je ključno kako interpretirati te rezultate. Autori upozoravaju da to treba biti “pažljivo”. Prije svega zato jer istraživanja pokazuju da utjecaj mjera štednje na ekonomiju nije isti za sva vremena i za sve zemlje.
Štoviše, on se bitno razlikuje od zemlje do zemlje i ovisno o povijesnom razdoblju. U nekim slučajevima “učinak povjerenja može u potpunosti poništiti direktne efekte” koje nameće štednja. Da bi donijeli ispravnu odluku o fiskalnoj politici, političari moraju imati na umu mnogo više od procjene kratkoročnog učinka fiskalnog multiplikatora.
Izazov prilagodbe
- Stoga naši zaključci ne bi trebali biti protumačeni kao zagovaranje nekog specifičnog fiskalnog stajališta u nekoj specifičnoj zemlji.
Štoviše, rezultati ne upućuju na to da fiskalna konsolidacija nije potrebna. Sve razvijene zemlje zapravo su suočene s izazovom fiskalne prilagodbe zbog povećane zaduženosti država i budućeg pritiska na javne financije zbog demografskih promjena - zaključuju autori.
Olivier Blanchard, glavni ekonomist MMF-a, kao i glavna direktorica te institucije Christine Lagarde dolaze iz Francuske, zemlje nesklone štednji, pa su njihov malo blaži pristup kada je u pitanju stezanje remena mnogi skloni pripisivati i njihovu porijeklu.
Poznato je da je Lagarde od samog dolaska na čelo MMF-a zagovorala manje ambicioznu štednju u kratkom roku kako ne bi zagušila rast. Međutim, zato u srednjem i dugom roku prezadužene zemlje moraju izraditi jasan i vjerodostojan plan sređivanja državnih financija.
Stagnacija ekonomije
Što to sve znači za Hrvatsku? Ona je svakako jedna od zemalja oko koje se MMF najviše prevario. U 2010. godini, primjerice, očekivao je rast od 0,2 posto, a na kraju je BDP pao 1,4 posto.
Godinu potom očekivao se rast od 1,4 posto, a u stvarnosti je ekonomija stagnirala. Za razliku od spomenutih zemalja, hrvatski problem nisu bile pretjerane mjere štednje. Štoviše, u te dvije godine hrvatski proračunski deficit čak je povećan s oko 4 posto BDP-a na više od 6 posto. Hrvatsku muče brojne domaće slabosti i nepovoljno okruženje.
Nabujali manjak u proračunu Vlada je tek prošle godine počela smanjivati, ali je rezultat prilično razočaravajući.
Na kraju je deficit neznatno smanjen, a BDP će pasti oko dva posto. Rashodi su ostali gotovo isti, a kako bi se obuzdao deficit, povećani su porezi.
To je, čini se, ostavilo dubok trag na ekonomiji i, što je još važnije, srušeno je povjerenje, osobito ulagača i rejting agencija.
Tako BDP nije srušen zbog velikih mjera štednje u kratkom roku, kao u slučaju nekih zemalja, niti je Vlada dala konzistentan srednjoročni plan, što zagovora MMF. Hrvatski pristup možda najbolje opisuje premijerova izjava: “Hrvatska ne štedi, nego naprosto nema novca”.