Sunčano je popodne. Gosti ispijaju kavu i čavrljaju na terasi zagrebačkog kafića Stara Ciglana, kad u jednom trenutku vozač bijele Nissan Micre slijeće s kolnika i ruši jedan od stolova. Nekoliko dana poslije plavi kombi u sudaru je odbačen na pločnik ispred jedne zgrade. Zabio se u pročelje zgrade te usput zdrobio razvodnu kutiju za semafore. Treći put u dva mjeseca. Nasuprot je jedna platana. Ruši je vozač Volva, i zaustavlja se na slomljenom deblu. Samo nekoliko mjeseci poslije crni Renault Megane sudjeluje u sudaru i proklizava na kolniku.
Razni automobili prolaze i sudaraju se, proklizavaju i prevrću se, obaraju pješake i slamaju terase i stupove. No, tri su elementa uvijek ista: isti kafić, isto križanje i isti čovjek koji sve to snima. Caffe bar Stara Ciglana, križanje Klaićeve i Kačićeve te Bruno Sedak - vodoinstalater i strastveni lovac na prometne nesreće.
Skupljanje dokaza
Ukleto raskrižje, kako ga stanari već godinama nazivaju, bilo je poprište najmanje 40 prometnih nesreća u posljednjih desetak godina. Kad se automobili sudare kod Kačićeve i Klaićeve, gotovo redovito ruše terasu Ciglane, obaraju stabla i stupiće, a samo pukom srećom, igrom sudbine ili slučajnošću ondje još nitko nije poginuo.
Bruno Sedak (46) odlučio je tome stati na kraj, obilazio je gradske urede i policiju i mnogo puta zavapio: “Promijenite propise, postavite ležeće policajce, izmijenite semafore, bilo što, samo zaustavite nesreće.” U Gradskom uredu za promet zatražili su od njega dodatni angažman, nalik na crnohumorni vic.
- Prikupite dokumentaciju i dokaze pa ćemo razgovarati - rekli su mu hladnokrvno.
Nemar nadležnih institucija toliko je iživcirao Brunu da se, krajnje revoltiran, uhvatio digitalnog fotoaparata. Počeo je snimati svaki sudar na raskršću. Nije trebao dugo čekati, a ubrzo je njegova memorijska kartica postala pretijesna za sve fotografije koje je snimio.
Unutra je sigurnije
S Brunom smo se susreli ispred Cigle, kako okolni stanari tepaju svom najdražem bircu u kvartu.
- Hoćemo na terasu? - predlažemo.
- Nipošto. Domaći ne sjedaju na terasu, ondje dolaze samo ‘došljaci’ i putnici namjernici koji ne znaju kakva im opasnost prijeti. Mi znamo da je to mjesto - Bagdad. Tu sjede samo najhrabriji - kaže Bruno i odvodi nas u “sigurnu sobu” Stare Ciglane. Najudaljeniji je to stol od ulaza, gdje donekle možemo biti sigurni da nam u kavu neće uletjeti neka ulična kamikaza.
Stara Ciglana možda je i najviše pretrpjela. U 17 godina, koliko je gazda Mate vlasnik, nekoliko je puta morala biti promijenjena terasa, ali i vrata i prozori kafića.
- Unutra je sigurnije?
- Pa, recimo... reći ću vam ovako. Jednom smo sjedili unutra, a vozač se zabio izravno u ulazna vrata. Nismo mogli van iz Cigle punih šest sati, sve dok nije završio očevid, nakon čega je vučna služba odvukla auto i napokon oslobodila izlaz - smije se. I dodaje: - Mi Ciglu zovemo adrenalinskim parkom.
Problemi stanara na križanju Klaićeve i Kačićeve ulice počeli su prije nekoliko godina, kad je Klaićeva ulica nanovo asfaltirana. - Dok god je ona stara cesta bila puna rupa, koliko god to čudno zvučalo, nesreća gotovo i nije bilo. Sad ispod prozora imamo pistu! - kaže ogorčeno. Ukleto križanje Klaićeva - Kačićeva u fokus javnosti došlo je nakon što se u nedjelju ujutro proslavljeni golman i izbornik mlade hrvatske nogometne vrste Dražen Ladić svojim Mercedesom zabio u petoricu mladića u crvenom Renault Cliju, koji su pritom teško ozlijeđeni.
Noćne snimke iz stana
Kako izgleda tipični radni dan lovca na prometne nesreće?
- Neke sam nesreće snimio iz Stare Ciglane, kafića u kojem redovito popijem jutarnju kavu, a na neke sam pohitao iz stana, jer živim 20-ak metara od križanja. Neke su se nesreće dogodile u sitnim noćnim satima, pa bi me probudio sin, koji bi se u tom trenutku vraćao iz noćnog izlaska. Bilo je tu svačega. Automobili su se prevrtali na krov, klizili po boku nekoliko desetaka metara, uništavali stupove, semafore i druge automobile. Jedan se čak “popeo” na platanu. Većinom su stradavale osobe koje su upravljale automobilima i motociklima, no bilo je i slučajnih prolaznika - tu zastane. Sad se već mršti, gleda u stranu i lomi prste. Nije mu do šale. Nastavlja.
Brzina i nepažnja
- Dvije djevojke iz Đačkog doma. To mi je bilo najteže. Stajale su na križanju i čekale zeleno svjetlo. Auto ih je u djeliću sekunde prilijepio uza zid. Užas. Tu sam tragediju fotografirao, ali poslije sam izbrisao snimke zbog užasa kojem su posvjedočile. Prije nekoliko dana vidio sam ih u kafiću, jedna i dalje šepa, a koliko sam čuo - vozač uopće nije kažnjen. Prije nekoliko godina jedna je djevojka ostala bez nogu - tvrdi.
Razloge tolikih nesreća na svom križanju uopće ne može shvatiti ni objasniti.
- Ljudska nepažnja, ali i brzina koju im omogućuje ‘zeleni val’. Svi se zalijeću. Vozači uhvate zeleno svjetlo kod HNK i tada jure po Klaićevoj da stignu i ostale semafore.
Na ovom su potezu u Klaićevoj ulici tri srednje škole, dječja bolnica, četiri fakulteta, jedna osnovna škola i đački dom. Svi su oni potencijalne žrtve “piste smrti”, neodgovornih vozača, ali i nemara odgovarajućih službi.
- Djeca su non-stop na cesti, nesvjesna rizika kojem su izloženi. Snimam, živciram se, upozoravam i - nikome ništa. Dokle? - pita se Bruno.
