Brzinom borbenog lovca ulazim među ruske signale

Stajao sam sam na bini Burgtheatera, na najljepšoj dramskoj bini na svijetu, dobio sam standing ovation i tada sam pomislio - to je to, mogu otići. Tako je Nemšić opisao trenutak osobnog zadovoljstva karijerom i svime što je napravio u Telekomu Austrija. Bilo je to prije mjesec dana, pregovori o velikom transferu kojim odlazi s čelnog mjesta vodeće austrijske kompanije u veću kompaniju, ruski VimpelCom, bili su završeni, a on je iskoristio trenutak na strateškom mitingu svih zaposlenika pretvorenom u oproštajni tulum, da se, pred svima, posveti sebi i oprosti od dotadašnjeg života.

Uspjeh ni iz čega

Kreće se brzo, pogledom kontrolira sve što se događa oko njega, a osmijeh mu stalno titra na rubu usana. Tako izgleda čovjek kojega prati glas da će na novom poslu biti plaćen šest milijuna eura godišnje. Šest milijuna eura je ogroman novac, ali postoje bogatiji od njega. No, ono što Borisa Nemšića čini posebnijim jest činjenica da je on menadžer kojega žele platiti milijunima eura. To znači da je njegova vrijednost puno veća, da je riječ o čovjeku koji je u stanju kompaniji  donijeti puno više novca nego što će on zaraditi. Njegov potencijal, ono što može i što će tek učiniti mjeri se u milijunima, a brojka je u svemu tome tek predmet dogovora.

- Da, svi su objavili krivo. Ali, to mi nije bitno i zato sam odlučio ne reagirati. A i šest milijuna eura je dovoljno seksi, pa neka ostane tako. Za tri godine ću reći koliko su procjene bile točne - nasmijao se Nemšić komentirajući priču o svojoj plaći. Ne treba se nadati da je velika greška u pitanju jer njegova karijera pokazuje da je u stanju stvoriti uspjeh ni iz čega.     

Job done

Igrao sam u timu koji je gubio, ali sam do zadnje sekunde igrao za pobjedu, uspoređuje svoj pristup poslu s danima kada se bavio rukometom 

- Ne... Ljudi, što je ovo? Nemojte mi to raditi - rekao je Nemšić čitajući poruku koja mu je stigla na mobitel. Netko od prijatelja se opraštao, javio se SMS-om zaželivši mu sreću i uspjeh, ali i pozdravio ga jer odlazak na novo radno mjesto u slučaju Borisa Nemšića znači preseljenje u gotovo sasvim drukčiji svijet. Ostavio je svoj ured od sedamdesetak četvornih metara, niski stol za male sastanke, veliki radni stol i ležeću fotelju ispred velikog ekrana, prostor za opuštanje. Na fotelji je tog posljednjeg dana u mobilkomu austrija bilo nekoliko kutija, jedna zamotana slika i predimenzionirana flaša nekog alkoholnog pića, stvari koje prikupi čovjek koji odlazi.

U mobilkom austrija došao je prije dvanaest godina, godinu kasnije preuzeo je tim koji je u Hrvatsku doveo drugoga mobilnog operatora, Vipnet, a zbog tog najuspješnijeg početka jedne mobilne mreže u povijesti mobilkoma austrija posebno je nagrađen. Godine 2007. proglašen je osobom godine u Austriji. Na svom poslu, u radnom okruženju ne nastupa s klasične pozicije šefa pa je stoga i postao omiljen kao lider kompanije koji u kontaktima sa suradnicima nastupa neposredno i ležerno, ne zahtijevajući fascinaciju svojom pozicijom. U jednom je razgovoru za Jutarnji list i rekao da funkcija nije ono što ga određuje. Nije se ustručavao pojaviti u televizijskom spotu svoje kompanije i reklamirati usluge mobilkoma austrija, ali je time iznenadio svoje kolege. 

Do prije tri dana šef Telekoma Austrija, Boris Nemšić danas je CEO VimpelComa, ruske kompanije. Tamo će nastaviti karijeru uspješnog menadžera u svijetu mobilne telefonije i pokušati ostvariti ono što je dogovorio s novim šefovima, upravnim odborom. O zajedničkom poslu, angažiranju Nemšića da radi za VimpelCom uspjeli su se dogovoriti tek u trećem navratu, nakon što je Nemšić otklonio dvije ponude jer je smatrao da nije završio posao u mobilkomu austrija i Telekomu Austrija. A onda se ponuda pojavila i treći put. - Tada sam se osjećao spremnim, situacija je bila takva da sam si mogao reći - job done - ovdje u Telekomu i mogao sam razgovarati o novom poslu - govori Nemšić o razlozima i svom raspoloženju u trenutku kada su počeli pregovori o odlasku.

- Ti razgovori dugo traju, to je cijeli niz vrlo ozbiljnih sastanaka i dogovora - opisao je Nemšić proces kojim velike kompanije kao što je VimpelCom angažiraju nove čelne ljude. Nije riječ o jednom sastanku. Nemšić sam kaže da se ta odluka nije donijela u jednom trenutku, nego da je to bio proces sazrijevanja. Vjerojatno zbog toga, no čini se da je izostao trenutak intimnog trijumfa, doživljaja da je učinio nešto stvarno veliko time što se odlučio za novu kompaniju. No, budući da je izdvojio tri trenutka u svom životu kada je osjetio pravi trijumf, a svi su vezani uz priznanja za uspješan rad u mobilkomu austrija i Telekomu Austrija, očito je da ne želi slaviti unaprijed. - Prva godišnjica Vipneta bio je trenutak kada smo primali čestitke, bili smo najbolji na svijetu i tada sam se osjećao genijalno. Drugi se put taj osjećaj pojavio kada smo imali konferenciju u Burgtheateru koja se pretvorila u moj oproštaj, i nedavno na velikom kompanijskom sastanku grupe u Cavtatu, na kojem je bilo oko 350 ljudi, kada sam dobio veliki aplauz. U tom se trenutku činilo, iako govori opušteno, da bi ga mogla odati izdajnička suza. 

Šest milijuna eura godišnje je dovoljno seksi iznos za plaću, ali ću za tri godine reći koliko su svi bili u krivu, krije iznos za koji je prešao u VimpelCom

Prvi poziv za VimpelCom je, naravno, došao mobitelom. - Intimno, strašno sam se borio sam protiv sebe donoseći odluku da odem iz Telekoma Austrija. Ipak sam živio ovdje dvanaest godina, i to nije bio samo posao, to je bio život, a on uključuje velike emocije. Promijeniti te emocije, donijeti odluku u kojoj sam sebi kažem da ću sve to promijeniti, završiti i otići negdje drugdje nije bilo jednostavno. Barem meni nije bilo jednostavno. Zato i kažem da je to bio proces sazrijevanja gdje ideja o novom poslu počinje prevladavati. Sam proces pregovora daje neki flavour tome jer stvara tu neizvjesnost izazova. Plaća je tu najmanje zanimljiva, ona se pojavi na kraju kao nešto vrlo simple i oko toga se lako dogovoriti. Puno je važnije odrediti ciljeve, saznati očekivanja, vidjeti koje je okruženje i kada se pojavi ideja da ja to mogu i da to želim, onda se pojavi i odluka o odlasku - priča o tome što se sve događalo prije nego što je objavljena informacija da napušta kompaniju koju je gradio i predstavljao dvanaest godina.

Velika šansa

Preuzeti kompaniju kao VimpelCom je, naravno, čast, obveza i velika šansa, kaže Nemšić i situaciju uspoređuje s - tankerom. - Meni to izgleda kao ogromni tanker koji ne plovi nego leti, a vozi se kao borbeni lovac. Ako možete zamisliti tu suprotnost, veliki tanker koji leti umjesto da plovi sigurno i ne prebrzo, tada možete zamisliti i kako to meni izgleda - kaže Nemšić. - Pilotirati tako nečime velik je izazov - opisao je svoje raspoloženje posljednjeg radnog dana kada smo razgovarali u njegovu uredu, na vrhu poslovne zgrade Telekoma Austrija.

Što je plaćeni menadžer

Želim raditi u Portugalu. Tamo je toplo, otkriva Boris Nemšić. Neostvarena želja mu je raditi negdje gdje je ugodna klima

Na spomen svog ugovora Nemšić se smije i tumači kako njegov ugovor, pa time ni tajanstvena cifra, ne postoji sve do trenutka kada će njegovi dokumenti, jer je stranac na novome radnom mjestu, biti pravovaljani. Novac o kojem se govori Nemšić tumači kao, jednostavno, vrlo bitnu komponentu, no ističe da je mnogo bitniji osjećaj uspješnosti svojim rezultatima nego sama cifra. Ali, uspješnost je subjektivna kategorija, tumači Nemšić svoje kriterije. - Postoje parametri uspješnosti koji se dogovore s nadzornim odborom, postoje neki ciljevi koje treba ostvariti, a i to se može dogovoriti i samim time izmjeriti te se na tome može raditi. No, tajna uspjeha u svakoj industriji je način kako pronaći balans između kratkoročnih i dugoročnih ciljeva - ističe Nemšić tumačeći kako nije problem ni preveliki izazov napraviti uspješan kvartal ili uspješnu godinu. No, ono što je problem jest - ponoviti taj uspjeh i sljedeće godine. Nemšić smatra da je njegov najveći uspjeh u mobilkomu austrija i Telekomu Austrija to što su se uspjesi kompanije ponavljali, što je iza sebe ostavio momčad koja predstavlja trajnu vrijednost. - Svake su godine komentari bili - ovo je napravljeno, vidjet ćemo kakva će biti sjedeća godina. Sljedeće godine bili smo bolji, i to je naš najveći uspjeh - zadovoljno opisuje. 

Nemšić odlazi na jako zahtjevno tržište, kompanija se nalazi na prostoru koji je podijeljen na jedanaest vremenskih zona pa ga je teško gledati kao jedno tržište. Kada govori o zahtjevnosti tržišta, Nemšić ističe da se na području Rusije nalazi 82 oblasti, što bi trebalo tretirati kao zasebna tržišta jer su to različita kompetitivna okruženja, a to je pak nemogući pristup jer je riječ o zajedničkom brandu. I zato to Nemšić gleda kao na ogromni tanker.

Jedan od izazova za Nemšića je i činjenica da VimpelCom nije među vodećim tvrtkama među poslovnim ljudima na ruskom tržištu. - Treba vidjeti što je s time, treba li to mijenjati ili je možda ta situacija dovoljna - rekao je o poslovnim izazovima. I spomenuo kako mu predstoji lansiranje dvaju novih proizvoda, dviju licenci koje će se pojaviti na tržištima Kambodže i Vijetnama.

- Ja sam plaćeni menadžer - kaže o sebi danas, pojasnivši da to znači da mora ispuniti očekivanja korisnika, kompanije i vlasnika. No, dodaje kako je on čovjek koji se pokreće na isti način kao i kada je bio tek jedan od potencijalno uspješnih menadžera, emocijama, srcem. - Onoga trenutka kada se definiraju ciljevi i zadaci, nakon toga radim srcem, želim postići taj cilj - kaže Nemšić. Uspoređuje to s danima kada se intenzivno bavio sportom, igrao rukomet. - Sto puta sam igrao utakmicu koju smo izgubili, ali sam svaki put igrao da pobijedim. Igrao sam u timu koji možda nije bio najbolji, ali sam se do zadnje sekunde borio da pobijedimo. Tu ste vjerojatno u pravu kada kažete da prestaje razmišljanje o plaći menadžera i da se funkcionira na drugi način. No, pozicija menadžera je odgovornost prema korisnicima, prema kompaniji, zaposlenicima, i to je odgovornost koju netko treba preuzeti - opisuje pojam plaćenog menadžera.

Ostao mladić iz Sarajeva

Odlazak u Rusiju Nemšić ne priznaje kao preseljenje. - Tijekom tjedna ionako ću biti na poslu, a vikendom se vraćam. Nigdje ne odlazim - pokušao nas je uvjeriti. Nije riječ o tvrdnji u kojoj je istina bitna. Ili mu je istina pobjegla kada je prije nekoliko godina u jednom razgovoru rekao da je završetak velike faze u njegovu životu, a odnosilo se na veze sa Sarajevom, bio trenutak kada je ostao bez svog psa kojega je iz Sarajeva doveo u Beč. Ali, usprkos karijeri baziranoj na poslovnim osvajanjima koja ga je od mladića iz Sarajeva odvela na vrh velike austrijske kompanije odakle nastavlja na visokoj poziciju u ruskom VimpelComu, Nemšić nije izgubio onaj dio osobnosti koja ga čini otvorenim prema ljudima. Zbog toga je znao većinu imena svojih zaposlenika koji su ga pozdravili pljeskom na rastanku.

‘Mobitel je najbolji čovjekov prijatelj’ Nemšić je savršeni poznavatelj mobitela i vjerojatno bi bio najuspješniji trgovac jer zna svaki odgovor o mobitelu i njegovoj svrsi. - Mobitel je najbolji čovjekov prijatelj - ponovio je Nemšić svoje tumačenje proizvoda kojim se služi više od četiri milijarde ljudi i koji je svojedobno dobio i laskavi opis kao najuspješniji promicatelj demokracije. Jednostavno, mobitelom se prenose informacije, a informirani su ljudi, ustvari, slobodni ljudi. - Djeca ne žele dječje mobitele i zato ih nema na tržištu - daje vrlo logičan odgovor tumačeći kako se i s mobitelom, kao i sa svime u životu, njegovi korisnici žele približiti svojoj idealnoj slici o sebi te tako, prenoseći priču u svijet djece, Nemšić kaže i da djeca žele djelovati starije te za ne žele dječje mobitele nego one za odrasle. Smatra da je iPhone idealan mobitel za tinejdžere jer oni ‘iznad dvadesete s iPhoneom su ustvari zabavljači’.

Boris Vlašić