Odluka Ratka Čačića da ga samo zatvorska kazna može odvojiti od politike i vođenja Hrvatske narodne stranke duboko je pogrešna. Moguće je imati razumijevanja za njegovu situaciju, ali čovjek koji je, po vlastitom priznanju, odgovoran za prometnu nesreću s dvoje poginulih ne može nastaviti svoju političku karijeru kao da se ništa nije dogodilo.
Čačić se ponio kao odgovorna osoba od prvog trenutka pokazujući da neće bježati od posljedica tragedije koju je skrivio. Javnost je odmah obavijestio što se dogodilo. Na jučerašnjem, prvom pojavljivanju pred novinarima poslije udesa u Mađarskoj jasno je rekao da preuzima odgovornost, sve do spremnosti na zatvorsku kaznu. Uvjerljivo zvuče informacije da je jako potresen. Možda se, uvjetno, čak može prihvatiti i njegova tvrdnja da se nesreća svakome može dogoditi.
Međutim, ta razina odgovornosti nikako nije dovoljna. Prometna nesreća svakoga može stići, ali to ne znači da je svatko nevin.
Čačićevo ponašanje za volanom bilo je, po svemu sudeći, vrlo rizično. Ali sve da je i potpuno nevin, s takvom moralnom hipotekom nikako ne može obavljati javni posao. Zato je potpuno neprihvatljivo da on svoj odstup s čela stranke dovodi u vezu s možebitnom odlukom o zatvorskoj kazni. “Sa svoje ću se funkcije povući samo ako me sudska presuda spriječi u obnašanju dužnosti”, rekao je.
Nije najvažnije hoće li ga zatvorski sankcionirati ili ne. Meritum je u činjenici da je dvoje ljudi ostalo mrtvo pod njegovim naletom. Ne treba se Čačić povući zato što će, eventualno, morati u zatvor, nego se od svoje političke karijere mora oprostiti zato što je usmrtio dvoje ljudi. Njegovu će kaznenu krivnju odrediti sud. Ali politička ličnost ima i drugu vrstu imperativa. Zato ne stoji tvrdnja da ne može on, nego će sud odlučiti o njegovoj odgovornosti. Upravo on mora donijeti odluku o političkim i moralnim konzekvencama. Ne čekajući sudski pravorijek.
Čačić primarnim vidi to da on svoju dužnost, kako je rekao, i dalje može obavljati časno i odgovorno.
Ne, primarno je da ga takva nesreća s tako tragičnim posljedicama čini moralno upitnim. Jedina časna i odgovorna odluka koju može donijeti napuštanje je političke funkcije. Bez obzira na to koliko mu to teško padalo.
U ozbiljnim demokratskim zemljama ovakve se dileme uopće ne bi otvarale. Mediji su povodom Čačića spominjali neke inozemne primjere. Najviše nesreću koju je uzrokovao lani preminuli senator Edward M. Kennedy, koja mu je Bijelu kuću zauvijek učinila nedohvatnom. Ivica Račan bio je potpuno u pravu kad je Milana Bandića natjerao da zbog prometne nesreće, i to bez fatalnog ishoda, podnese ostavku.
Čačić se ne mora posve oprostiti s politikom, ali da bi sačuvao vlastiti dignitet i stranku poštedio negativnih reperkusija svoga slučaja, morao bi se povući s funkcije šefa HNS-a.
To je njegov moralni dug, najmanje što u nastalim okolnostima može učiniti. A njegova stranka, kao i skloni mu opozicijski političari, morali bi misliti o vlastitoj vjerodostojnosti kad skandaloznim izjavama tipa “bez loše namjere nema ni moralne odgovornosti” pokušavaju relativizirati cijeli slučaj.
