Prije nešto više od 35 godina, 4. ožujka 1974. godine Zlatko Kranjčar odigrao je prvu utakmicu za Dinamo! Premijera jedne od najslavnijih Dinamovih “devetki” nije imala baš nezaboravni početak, izgubilo se od Hajduka (0-1). Zlatko Kranjčar je tada imao 17 godina i 4 mjeseca i zadnji je veliki centarfor kojega je “proizvela” Dinamova škola. Tadašnji trener Stjepan Bobek gurao ga je u udarni sastav već sa 16 godina, ali samo na prijateljskim utakmicama, a Domagoj Kapetanović mu je darovao prve prvoligaške minute. Nakon Kranjčara, Dinamo je češće kupovao napadače nego ih je stvarao i tražio u vlastitom dvorištu. Pokušalo se s Nikolom Jurčevićem, i Tomom Šokotom, no to nisu bile ni približno klase za “plavu devetku”, najobožavaniji Dinamov dres u navijačkom puku.
Plava devetka
| I Michael Owen je sa osamnaest igrao za englesku reprezentaciju |
Svi treneri iz omladinske škole su Zdravka Mamića nagovarali - treba forsirati “maloga”, jer, Andrej Kramarić je dragocjeni nogometni dragulj. Ali, svojeglavi Mamić nije prihvatio sugestiju: “Vi ste treneri za - dopodne”, odbrusio im je i kupio Grka Papadopoulosa, koji se nije proslavio na Dinamovoj međunarodnoj premijeri, u Erevanu nije zabio, iako se to od njega očekivalo. Kao i od Marija Mandžukića. A najbolju šansu Mandžukiću upravo je namjestio Andrej Kramarić, koji je u igru ušao u finišu utakmice, trener ipak više vjeruje iskusnim i skupim internacionalcima, nego dječačkom talentu.
- Ako je Kramarić takav talent, kao što su procijenili svi stručnjaci, s njim se ne smije čekati, treba ga stavljati od prve minute, ne smije se obazirati na godine i mladost. Trener mora biti hrabar, kao što je hrabar bio Ćiro Blažević, koji je u tinejdžerskim godinama forsirao i Bobana i mog Niku i kasnije se ispostavilo da je povukao pravi potez - rekao je Cico Kranjčar, čiji je talent u Dinamu obilježio i opjevanu osamdesetdrugu, a u Rapidu je uz Hansa Krankla zabilježen kao jedan od najboljih strijelaca u 110 dugoj klupskoj povijesti.
Kroz Dinamo su prošli veliki napadači. Od Drage Vabeca, preko Snješka Cerina, koji se školovao na trnjanskom asfaltu, preko Australca Edi Krnčevića, “Linekera iz Foče” Radmila Mihajlovića, Davora Šukera, Igora Cvitanovića i Gorana Vlaovića, koji su jedne sezone zabili 57 golova, do Marka Viduke, Boška Balabana i Eduarda da Silve, koji je sa 15 godina “doplutao” negdje iz Brazila i ovdje napravio veličanstvenu karijeru. Zadnjih godina “plava devetka”, sinonim za najbolje napadače, u vlasništvu je talenata iz Slavonskog Broda, Ivice Olića i Marija Mandžukića.
- Ako je Milan Badelj tako dobar, zašto ga se ne instalira kao ideologa Dinamove igre, zašto nema potporu kao Sammir? - pita se Cico Kranjčar i dodaje:
- I Kramarić će imati loših dana, ali baš u takvim trenucima nužna mu je podrška trenera, glavnog menadžera, cijelog kluba. Samo tako se stvaraju zvijezde, kao što su bili Dražan Jerković ili Eduardo da Silva, ili, na kraju krajeva, i Niko Kranjčar...
Zdravko Mamić je za svog mandata kupio sedam “devetki”. Neke su bile pun pogodak (Mandžukić, Balaban), neki su samo prosjek (Sivonjić), neki nisu ni dobili priliku niti su imali podršku (Šokota), dok su neki bili potpuni promašaj (Anderson, Tadić). Sada je na sceni “Grk Zorba”, no ono što smo vidjeli u Erevanu nije bio “sirtaki”, već nekakvo opskurno nogometno mucanje, puno suzdržanosti i neodlučnosti. I ni trunke “killerovskog” instinkta. Nakon svih tih avantura valjda je i Mamić progledao, vrijeme je za mladića iz Šubićeve ulice, za novog Cicu Kranjčara, kojega su brusili domaći treneri i kojemu treba samo samopouzdanje i podrška publike. Talent, a ponajviše drskost, nisu upitni.
Dajte mu loptu
Bojim se samo jedne stvari, da će Mamić izgubiti strpljenje. Kao što ga je sigurno gubio gledajući neprobavljivu Dinamovu igru u Armeniji, u kojoj nije bilo ni trunke europskog štiha, u kojoj se Dinamo mučio s europskim trećeligašem, iako su njegovi igrači plaćeni kao nogometaši visoke svjetske kategorije. Ta razlika se, na žalost, nije vidjela, iako, ako želimo biti dobronamjerni (ili lagati sami sebi u lice), reći ćemo da je ovo samo - zagrijavanje. Ali, ako su Sammir i Mandžukić igrači koji na tržnici vrijede deset milijuna eura, onda je valjda normalno da Dinamov navijač očekuje da će nokautirati “tamo neki Pjunik”, za koji je većina Hrvata, osim strastvenih kladioničara, prvi put čula tek prije tri tjedna. Pa ako u svlačionici imate nadarenog osamnaestogodišnjaka, dajte mu loptu. I Michael Owen je sa osamnaest igrao za englesku reprezentaciju. I grijeh bi bio dopustiti da se ponovi slučaj Domagoja Abramovića koji je također imao briljantnu statistiku u juniorskim kategorijama, da bi preko noći - nestao. Kramarić ne smije nestati!
| Vlado Kasalo otjerao Jelavićeva sina Zdravko Mamić je u tišini zaveo red u omladinskoj školi. Treneri su dobro plaćeni, imaju sve uvjete, ali protekcija bilo kakve vrste je najstrože zabranjena. Tako više juniorska momčad neće biti sastavljana po sustavu da golman dolazi po preporuci Kaptola, centarhalfa igra sin šefa policije, a u napadu su sinovi zlatara, autolakirera, mesara... Jedan od trenera u Dinamovom omladinskom pogonu je i Vlado Kasalo, bivši odlični nogometaš s kraja osamdesetih, zatim opasni momak zagrebačkog asfalta, a danas pedagog u Dinamovoj školi nogometa. I kod Kasala nema protekcije. Tako je bez pardona otpisao sina Nikice Jelavića, čovjeka kojega se povezuje sa zagrebačkim podzemljem. Sin je bio nadaren, ali ne i discipliniran i Kasalo mu je pokazao vrata. Nećak Nikice Jelavića, koji je karijeru ostvario u Hajduku, danas je uspješni nogometaš bečkog Rapida. Kažu austrijski novinari da je vrlo dobar! No Dinamov Jelavić nije došao do te razine, pao je na ispitu strogosti kod Vlade Kasala, koji vjerojatno zna da je povukao možda i jedan od opasnijih poteza u karijeri. Ali - pošten. Iako tvrde da mu tata Jelavić nije zamjerio. |
Prijatelj Jadranke Kosor Hrvatski nogometni savez nema samo reprezentaciju s Modrićem, Srnom, Kranjčarom i Olićem, u Rusanovoj živi još nekoliko reprezentacija. Između ostalih, ženska, svećenička i - romska. Frontmani “ciganske repke” su Toti i Ramo Dedić, istinski ambasadori borbe protiv rasizma bilo koje vrste, ali i zagriženi do neba kada je u pitanju hrvatski nogomet. Odrasli su u “Meksiku”, u istom kvartu gdje su rasli Cico Kranjčar i Milivoj Bračun. I dok je “Toti” izbornik romske reprezentacije, Ramo Dedić, inače prijatelj bivšeg šefa Juventusa Moggija, bavi se menadžerskim poslovima. “Menadžerstvo je pravi ciganski posao”, ironično kaže Ramo Dedić, koji je posebno ponosan na prijateljstvo s premijerkom Jadrankom Kosor, koju zna još od dana kada je bila predsjednica ženskog nogometnog kluba Maksimir. Ali njihova glavna zadaća je borba protiv rasizma, za što i Toti i Ramo imaju iskrenu podršku Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića. I najvećeg “bijelog Cigana” Ćire Blaževića, kojega posebno vole. Ali i čelnika Uefe, što potvrđuju fotografije s Platinijem i Beckenbauerom. |
Mamićev pedeseti rođendan Zdravko Mamić je u četvrtak proslavio 50. rođendan. Pretpostavlja se da se s društvom najintimnijih prijatelja “sakrio” negdje na Ugljanu i nazdravio za burnih pola stoljeća života. Od švercera traperica i prodavača sjedalica od stiropora, koji je gledao utakmice s drveta iza sjeverne tribine, do bogataša s Pantovčaka, šefa Dinama i vladara Hrvatske nogometne lige.Iako je došao niotkuda, Zdravko Mamić se popeo vrlo visoko na ljestvici hrvatskog društva, zahvaljujući poziciji u Dinamu, vještim političkim “slalomima”, urođenim trgovačkim duhom, što je dar “kamenih korijena” i impulzivnim karakterom, kojim je na sebe skrenuo pažnju medija. Ako nije, trebao je na 50. rođendan svakako pozvati Ćiru Blaževića, čovjeka koji ga je stvorio i čija je kopija, ali kojega je u nekim segmentima i nadmašio. U prvih 50 godina najdraža literatura mu je bila “Kapital”, a u drugom poluvremenu života igrat će samo za Dinamo. Danas bi dao sve novce da u Dinamovu povijest uđe kao najuspješniji sportski direktor, iako će to pored Otta Hofmanna biti teško, s obzirom na to da je gospon Otto osvojio Kup velesajamskih gradova, a Mamić još nije vidio proljeće u Europi. No, ima dana... |
Tomislav Židak
