Objavljeno:  09.02.2009

Čežnja za pravednom državom

Nova pravednost - to je noseća teza intervjua što ga je vjerojatni SDP-ov predsjednički kandidat Ivo Josipović ponudio u subotnjem Jutarnjem listu. Josipovićevo sidrenje moguće predsjedničke kampanje u programu za pravednu Hrvatsku već ima pozitivne medijske odjeke, a ideja da se kandidira na predsjedničkim izborima bilježi dobar prijem u javnosti. Istraživanje pokazuje: već u prvom mjesecu u kojem se pojavio među mogućim predsjedničkim kandidatima, Josipović se uspio poravnati s otprije vrlo dobrim Nadanom Vidoševićem i Ratkom Čačićem.

Ideja “nove pravednosti“ predstavlja strateški zaokret u odnosu na predatorski kapitalizam kakav se u Hrvatskoj ustalio, dobro korespondira s masovnim osjećajem da je hrvatska država duboko nepravedna i zahtjevima nacije da se to promijeni. Nova pravednostipostavlja se i kao krucijalna planetarna tema. To je ideja na kojoj je  Obama dobio izbore i postao nova nada cijelog svijeta.

Za Josipovića “nova pravednost“ znači reafirmaciju vrijednosti koje su predugo marginalizirane - vraćanje dostojanstva radu i odgovoran odnos prema zajednici. On zagovara pravedniju raspodjelu: nije mu prihvatljivo, kaže, da radnici imaju bijedne plaće, a “gazda pliva u zlatu“. “Dobro je zaraditi, dobro je biti bogat, ali u tome čovjek mora imati odgovornost prema društvu i onima koji za njega rade“, elaborira Josipović. Uvriježenoj je praksi suprotan i njegov zahtjev da rad ima biti glavni kanal društvene promocije. Novo domoljublje definira kao pošten odnos prema poslu, plaćanje poreza državi, poštovanje za radnike... Objavljeni akcenti Josipovićeva programa predstavljaju iskorak i za njegov SDP i za Hrvatsku.

U poplavi predsjedničkih kandidata koji se predstavljaju kao znalci ekonomije - a što je posljedica pogrešnog uvjerenja kako zbog duboke ekonomske krize šef države mora biti čovjek ekonomske struke - mogući SDP-ov kandidat predstavlja dobrodošlu novost. Jer, ekonomsko potonuće samo je jedna razina problema, čije je rješavanje uostalom u opisu premijerova posla. Hrvatska na Pantovčaku treba čovjeka koji će prije svega humanizirati hrvatsko društvo. Nedavno objavljeno međunarodno istraživanje dokumentira zastrašujuću traumatiziranost stanovništva tranzicijskih zemalja prakticiranjem brutalnog kapitalizma i eksplozijom socijalnih nejednakosti. Hrvatska je upravo ovih dana suočena s poukom o mogućim katastrofalnim posljedicama tih procesa: jedan je strašan zločin motiviran osjećajem duboke nepravde. Ako je točno da je  Ivanu Hodak ubio čovjek koji je na nju fokusirao svoj bijes zbog vlastite egzistencijalne propasti, arazlog za likvidaciju je uvjerenje da je ona imala sve a on ništa, to govori ne samo o poremećenosti pojedinca nego i o dubokoj socijalnoj patologiji. 

Hrvatska politika taj masovni osjećaj o dubinski nepravednom državnom i društvenom poretku sustavno ignorira. Koga javnost prepozna kao zastupnika nove, pravedne Hrvatske mogao bi postati njezin junak.

Broj preporuka: 0