Ja sam odvratni gad i nasilan čovjek. Nisam ponosan zbog toga.Ali se i ne sramim. Za svaki udarac koji sam zadao dobio sam 21 zauzvrat. Ne plačite nad mojim životom. Ja nikad nisam niti ću”, telefonom je iz zatvora publici u Londonu poručio Charlie Bronson.
Publika u kinu je zanijemila. Bronsonova snimka iz zatvora Wakefield puštena im je uoči premijere filma o njegovu životu koji ovih dana kreće u svjetsku distribuciju.
Charles Charlie Bronson najnasilniji je britanski živući zatvorenik. U zatvoru je proveo 34 godine, 30 od toga u samicama.
Prava je noćna mora za pravosudne policajce koji su ga kroz desetljeća čuvali. Premještali su ga 120 puta, a već godinama nema pravo kontakta s ostalim zatvorenicima. Kazna mu je rasla zbog brojnih tučnjava, što s drugim zatvorenicima, što s čuvarima. Prijetio je smrću, ucjenjivao i namjerno ozljeđivao gotovo sve s kojima je bio u kontaktu. Često je otimao ljude i barakadirao se s njima u svoju ćeliju. Ponekad bi pobjegao na krov zatvora i protestirao. Taj bivši ulični borac i sitni kriminalac u zatvoru je trebao provesti sedam godina zbog oružane pljačke. No iz zatvora više nikad neće izaći.
Psiholozi su za njega govorili da u nasilju uživa.
“Oprostite što nisam došao na premijeru. To je zato jer sam zaključan iza dvojih vrata i 10 metara bodljikave žice u kavezu koji nadziru kamere. Da sam i pokušao, sada bi me po autocesti ganjali naoružani policajci. Takav je život. Ali dok god se film sviđa mojoj majci, ja sam sretan”, završava Bronson hrapavim glasom svoje obraćanje, jedino za koje je potvrđeno da je ikad snimljeno i javno objavljeno.
Najjači čovjek u cirkusu
Rođen je kao Michael Gordon Peterson 1952. u Lutonu. Bio je najmlađi od trojice braće. Ujak i ujna su mu sedamdesetih godina bili gradonačelnici Lutona, no Bronson je odabrao drugi put. Ranu fazu ulične delinkvencije zamijenile su profesionalne goloruke borbe na ulicama, koje su ubrzo postale zloglasne po brutalnosti. Ujna Eileen Parry često je tvrdila da je branio slabije i da je bio nježan prema okolini. Dio života proveo je i u cirkusu, gdje je glumio “najjačeg čovjeka na svijetu”.
Otuda su i potekli komični brkovi koji su uz bradurinu dio njegova imidža. U tučnjavama su mu ih nekoliko puta istrgnuli čuvari.
Iako film sugerira da je ime Charles Bronson uzeo jer je obožavatelj kultnog američkog filma “Death Wish” koji je proslavio njegova imenjaka, poznatog američkog glumca, ideju mu je za novo ime ustvari dao njegov menadžer.
“Bolje zvuči”, rekao mu je, pa je Michael postao Charles.
Međutim, sa 22 godine Bronson završava iza rešetaka na sedam godina. Odvjetnik mu je rekao da će izaći za tri. Kriva procjena.
Ušao je u lokalnu poštu u Little Suttonu i ukrao samo 26 funti. Otada je na slobodi bio točno četiri mjeseca i devet dana. Pušten je jednom 1988. i nakon 69 dana je opet uhićen zbog pljačke. Četiri godine poslije na slobodi je izdržao 53 dana. U lisicama je završio zbog dogovaranja pljačke.
Za njega i još dvojicu nasilnih zatvorenika prije deset godina sagrađen je poseban odjel kako bi ih se odvojilo od ostalih. Godinu dana poslije dobio je i doživotnu kaznu.Lani mu je odbijena molba za pomilovanje. Utvrđeno je da se uopće nije promijenio.
Neki od njegovih najpoznatijih incidenata stvorili su mu vojsku obožavatelja.
Krajem 1983. uzeo je taoce i popeo se na krov zatvora. Tek nakon 47 sati odustao je od svog zahtjeva za 750 tisuća funti odštete za, po njegovu mišljenju, nepravednu zatvorsku kaznu.
‘Dam čuvara za šalicu čaja’
Jedanaest godina poslije u zatvoru u Woodhillu oteo je čuvara. Kao otkupninu je tražio lutku na napuhavanje, helikopter i šalicu čaja. Čuvari su ga brutalno pretukli. Samo dva mjeseca poslije oteo je zamjenika guvernera u zatvoru u Hullu i, prije nego što je oslobođen, toliko ga je istukao da ovaj nije pet tjedana ustao iz bolesničkog kreveta. Bronson je navodno prošao još gore.
Prije 12 godina oteo je dvojicu Iračana i još jednog cimera iz ćelije u zatvoru Belmarsh. Natjerao ih je da ga zovu generalom, a pregovarače je dobrano preznojio prijeteći im da će jednoga taoca pojesti ako mu ne udovolje.
Pravi cirkus događao se u samoj ćeliji. Bronson je od jednog Iračanina zatražio da ga metalnim pladnjem odalami po glavi. Ovaj je odbio. Bronson se naljutio i sam sebe britvom šest puta zarezao po ramenima.
Zahtjevi su bili sljedeći: avion do Kube, dva uzija, pet tisuća metaka i šalica graha. Poslije je na sudu rekao da je kriv.
-Jesam. Kriv sam k’o Adolf Hitler. Bio sam u luđačkoj misiji, ali sada sam u misiji mira i samo želim popiti pivo sa sinom - rekao je sucu. Dobio je novih sedam godina.Najpoznatiji je incident izazvao 1999. Snimka je objavljena na YouTubeu. U zatvoru Hull oteo je volontera poslanog da educira zatvorenike. Zatvorska kamera ga je uhvatila kako pjevuši “Yellow Submarine” Beatlesa i šetucka se po zatvorskom krilu s kopljem u ruci. Opsada je trajala 40 sati.
Obratio se i na islam
U međuvremenu, u kratkim predasima od nasilja, pokušavao je živjeti normalni život. Još 1970. oženio se djevojkom Irenom koja je priznala da se u njega zaljubila jer je nosio odijela po mjeri, imao uredno podšišane zaliske i govorio cockney naglaskom.
Ubrzo mu je rodila sina Mikea, ali nakon što je Bronson u zatvoru proveo pet godina, shvatila je da se neće promijeniti i tražila je razvod. Prije osam godina Bronson se u zatvoru vjenčao s Fatemom Sairom Rehman, porijeklom iz Bangladeša. Ona ga je prvi put vidjela u novinama i počela mu pisati u ćeliju. Nakon deset susreta stupili su u brak, zbog čega je Saira otpuštena sa svog radnog mjesta u skloništu za beskućnike.Bronson se čak na kratko vrijeme obratio na islam i promijenio ime u Charles Ali Ahmed. No, nakon četiri godine i Saira ga je ostavila.
U samici je Bronson razvio strogi fitness režim i čak napisao priručnik o vježbanju (“Tamnički fitness”, 2002.) u skučenim prostorima.
Ovako izgleda njegov dan u samici: buđenje u pola sedam, stavlja glavu u lavor ledene vode, 500 sklekova, pa 500 trbušnjaka. Hodanje gore-dolje po ćeliji do doručka u osam sati. Slijedi brijanje glave i lica. Do 10.30 crtanje i pisanje pjesama. Čitanje i pisanje do ručka. Nakon ručka odgovara na pisma fanova. Opet trbušnjaci i sklekovi. Čaj u pet. Telefonski poziv u šest. Još trbušnjaka i sklekova. Tuširanje u deset. Spavanje.
“Ja sam kralj izolacije”, tvrdi u brojnim pismima koja je razmjenjivao s fanovima, novinarima i obitelji.
Piše poeziju i slika te piše knjige. Za neke pjesme osvojio je brojne nagrade.
“Ja sam meta. Pitajte se tko čuva čuvare? Vječno hodam po jajima jer sam zatvorski aktivist. Pa mi slijedi osveta. Ali ni ja ne zaboravljam. Jedina je razlika što se ja njima osvećujem sam, oni meni u grupama. Ali poštujem čuvare, dok god rade pošteno”, piše Bronson.
Neka premlaćivanja je dobro zapamtio. Kao 1976. godine u Wakefieldu.
Tortura u ludnici
“Bio sam hodajuća nogometna lopta, udarali su me i šutali do nesvijesti. Probudio sam se u lokvi krvi. Nokti su mi bili otkinuti. Pišao sam krv cijeli tjedan”, prisjetio se u jednom pismu. Dvije godine poslije u Parkhrustu je slijedilo još gore.
“Taffy, bahati glasni čuvar, uvijek bi te udario u jaja kad si na podu. Kukavica. Bilo je pitanje dana kad ću ga nokautirati”, piše Bronson. Poslali su ga u ludnicu. U kadi leda tukli su ga mokrim ručnicima. Onda su ga napunili lijekovima. Nisu ga slomili: “Bili su kao nacistički doktori. Koristili su me kao pokusnog prasca. Bio sam eksperiment. Ali od mene su napravili ono što sam danas: Borac!”
