U prošlotjednoj rubrici Reagiranja objavljen je tekst s potpisom Luke Mišetića, branitelja optuženog Ante Gotovine. Međutim, bez obzira na potpis, po stilu kojim je odgovor pisan vidljivo je da ga nije pisao Mišetić, nego netko u njegovo ime, a on je samo potpisan. Za vrijeme studija komparativne književnosti naučio sam kako se uspoređuju tekstovi te je, poredbom drugih Mišetićevih tekstova i ovoga, vidljivo da to nije njegov stil jer iz ovoga odgovora bazdi duh balkanske krčme. Nisam ja, kao što tvrdi tekst potpisan od građanina M, taj koji namjerava suprotstaviti i posvađati haaške generale i njihove branitelje, nego upravo obrana generala Gotovine na čelu s Mišetićem, o čemu javno govore drugi branitelji optuženih. Tomu u prilog mogu navesti i nedavnu izjavu gospodina Gorana Mikuličića, odvjetnika optuženog Markača, za jedan portal, u kojoj je rekao da nema sukoba između optuženih, ali da postoji između branitelja, a koje je inicirao i potencira upravo Mišetić. Što se tiče dobre, kvalitetne i korektne suradnje Gotovine i aktualne hrvatske vlasti, kao što tvrdi potpisnik M, ona je vidljiva već iz same činjenice da je ova vlast locirala Gotovinu i pomogla pri njegovom hapšenju.

Doista, više nego kvalitetna suradnja. Potpisnika M živcira objavljivanje dijela dokumenta i smatra ga protuzakonitom rabotom čime dokazuje pomanjkanje obrazovanja i kulture, a pogotovo medijske. Dotični dokument vjerojatno će biti relevantan za sudski postupak, ali to ne znači da ga mediji prije sudskog postupka ne smiju  objaviti, budući da on nije javno od suda označen tajnom. Konačno, radi se o dokumentu koji je Ministarstvo unutarnjih poslova svojedobno poslalo svim policijskim postajama i ono nije nekakva specijalna tajna. Dapače. Samim objavljivanjem jednog dokumenta ne može se štetiti optuženima nego istinom ili neistinom koja u takvom dokumentu piše o pojedinim činjenicama. A ja nisam imao prilike utjecati na činjenice, za razliku od  optuženih. Što se tiče mojih tekstova o optuženim generalima, i danas stojim iza njih.

Sama činjenica da potpisnik pisma jednu Pukanićevu laž, koju sam argumentirano pobio u jednoj od svojih kolumni, nastoji pretvoriti u istinu, govori dovoljno o razini potpisnika tog teksta. Jer, kad se netko spusti na razinu Ive Pukanića i njegovih konfabulacija i laži te ih pokušava pretvoriti u istinu, onda je tu rasprava suvišna. Jer, doista, ja se nikada i nigdje nisam javno, a ni privatno, hvalio da sam bilo koga, a kamoli nekoga od optuženih, strpao u Haag. Što se tiče tvrdnje potpisnika pisma kako su dijelovi moje prošlosti utjecali na sadašnjost i budućnost nekih od optuženih generala, mogu samo reći da je to bedastoća. Naime, na budućnost optuženih pred sudom mogu utjecati samo činjenice i djela koja su oni učinili i za koja odgovaraju, a koja jedino sudska instanca može proglasiti kaznenim djelom i nakon toga izreći kaznu. Slažem se s potpisnikom pisma da general Gotovina svoju prošost nikad ne bi mijenjao za moju. Ne bi ni mogao, al' bome ne bih ni ja. Jer, dok se Gotovina vucarao po Legiji stranaca upregnut u jaram francuske kolonijelne politike, ja sam u Hrvatskoj robijao za današnju slobodu. Dok je Gotovina čučao u zatvoru zbog kriminala i razbojstva, ja sam se borio protiv svakog oblika kriminala i neslobode.

Dok je Gotovina svojim bježanjem rušio hrvatski ustavni poredak, zakone i međunarodni demokratski ustroj, šteteći četiri godine cijeloj državi i društvu, ja sam se i to vrijeme, kao i uvijek, zauzimao i borio za pravnu državu i  principe vladavine prava. To je ta linija koja razdvaja mene i Gotovinu. I ja se ne bih s njim mijenjao za svu njegovu trenutačnu ovozemaljsku "slavu". Dokument koji sam objavio i sve što sam radio, radio sam u svoje ime i ne pripadam, za razliku od potpisnika ovog opskurnog uratka, nikakvom štabu i grupi. A iz ovog pisma  upravo bazdi štapska pamet. Drago mi je da potpisnik pisma kani pred nadležnim sudom, samo ne znam kojim, testirati moju vjerodostojnost, što znači da uopće ne poznaje pravne propise ni u svijetu ni u Hrvatskoj. Novinari ne mogu odgovarati kazneno za izvore svojih informacija budući da je njihovo objavljivanje u interesu javnosti. Ovakvu glupost Mišetić nikada ne bi napisao budući da zna, iz svoje američke prakse i kulture, da u toj državi i danas novinari odlaze u zatvor, ali ne otkrivaju izvore svojih informacija. Bome neću ni ja. A potpisnik pisma i njegov štab neka pokušaju. Doviđenja. Vidimo se pred sudom. Samo pred kojim?  Ivan Zvonimir Čičak