Političari su u Hrvatskoj privatizirali Ustav i njegove promjene. Kao da široka javnost o tome nema što reći. Ne samo da o sadržaju skore inovacije Ustava nije bilo nikakve javne rasprave. Čak se i tijek dogovaranja između vlasti i opozicije drži daleko od očiju javnosti.
Prvo su radne skupine usuglašavale Vladin i opozicijski prijedlog ustavnih promjena. Politici je ostavljeno da odluči o spornim temama. Prošlog tjedna premijerka Jadranka Kosor sastala se s opozicijskim liderima, ali dogovor još nije pao. Obje strane izražavaju zadovoljstvo postignutim i najavljuju da bi se na novom susretu, za deset, dvadeset dana, posao mogao finiširati.
Javnost zna samo to da su prijeporne ostale tri točke: referendum za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, dopunsko glasanje manjina te glasanje takozvane dijaspore. Za referendum najviše šansi ima rješenje prema kojem bi za donošenje odluke bila dovoljna potpora polovice birača, bez obzira koliko ih se odazove na referendum. Dodatno pravo glasa za manjine - osim za srpsku zajednicu, koja bi i ubuduće imala zagarantirana tri mjesta u Saboru - skoro da se smatra gotovom stvari, ali Vladi bi odgovaralo da se to pitanje ne rješava promjenom Ustava, nego - što je moguće - izmjenom izbornih zakona.
Najneizvjesnija je sudbina prava glasanja hrvatskih državljana koji ne žive u Hrvatskoj. Sazrelo je vrijeme - to je svima postalo jasno - da se dosadašnji model, koji se faktički svodi na glasanje Hrvata u susjednoj Bosni i Hercegovini, mora mijenjati. Problem je načelne, ali i praktične prirode. Načelne, jer Hrvati u BiH nisu nikakva dijaspora.
Praktične, jer njihova volja nerijetko ide kontra većinskog raspoloženja u Hrvatskoj. HDZ, koji je postojeći model dosad kapitalizirao, sada strepi da bi prekogranični glasači mogli pokvariti uspjeh EU referenduma, pa Šeks izvodi logičke vratolomije tražeći način za njihovo neutraliziranje. Vladajuće jato recentni su predsjednički izbori dodatno otrijeznili. Ali premijerka Kosor boji se radikalnijeg reza: ni akcija sređivanja biračkih popisa i ukidanja dvostrukog prebivališta ne prolazi joj glatko. Dijelovi stranke pružaju otpor.
Opozicija je na stol stavila kompromisni prijedlog promjene Ustava prema kojem bi izbornog pobjednika odlučivali rezultati izbora u Hrvatskoj. To znači da se prilikom davanja mandata za sastavljanje Vlade ne bi uračunavali glasovi takozvane dijaspore. Takvo je rješenje na prošlim parlamentarnim izborima anticipirao šef HSS-a Friščić najavljujući da će se prikloniti onome tko pobijedi u Hrvatskoj. Bilo bi logično da se na isti način tretiraju i manjinski predstavnici. To bi značilo da zastupnici izabrani na listi za dijasporu i zastupnici izabrani dodatnim pravom glasa manjina ne bi mogli sudjelovati u formiranju parlamentarne većine.
Ideja zvuči logično, ali zašto se taji od javnosti? Zašto građani nisu informirani o rješenjima koja se vrte iza zatvorenih vrata? Ustav je opće dobro. Nije vlasništvo političara. Niti su oni jedini zainteresirani i ovlašteni za njegov sadržaj. Sabor će na kraju odlučiti, ali demokratska procedura promjene Ustava podrazumijeva široku debatu, koja je ovoga puta izostala. Nikako političko oktroiranje.
