Od svih molitvenih obrazaca kršćanin u svom životu najčešće izgovara obrazac znaka križa: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Da li je to učenje o Trojstvu, to prožimanje svega kršćanstva imenom Oca i Sina i Duha opterećenje i smetnja ili, kako su kršćani uvjereni, najdragocjenije bogatstvo Objave? Da bi se naš odnos s Bogom uopće mogao događati, Bog mora biti takvo savršenstvo koje se dariva i na dar prima, koje živi u osobnim odnosima. Ljubav koja se dariva, koja usrećuje i zato je sretna mora biti sama bit, vječni način bivovanja Savršenoga.
U prastaroj knjizi Ponovljenog Zakona (Pnz 4,32-34. 39-40) ističe se jedinstveno povijesno drugovanje Boga s narodom. Čovjek je kao osobno i kao društveno biće sličan Bogu. Svi Božji zakoni smjeraju tome da se ljubav, darivanje i na-dar-primanje među ljudima ostvari kako je u Bogu. Istina o Trojstvu koja će izričito biti objavljena mnogo kasnije nije pokušaj da bismo Boga razjasnili, nego je najviši društveni zadatak bogolikog očovječenja.
Apostol Pavao (Rim 8,14-17) uči da smo djeca Božja zato što smo po Kristu primili Božjega Duha. U drami Otkupljenja prepoznajemo Boga kao Oca, sebe kao njegovu djecu. U to nas sinstvo uvodi Bog Sin probijajući žrtvom križa kobnu zamku otuđenosti. Ta je žrtva omogućila da se u nas izlije Duh Sveti, da zaživimo cjelovitim Božjim životom.
Trojedini Bog je kao more koje se ne može preliti u čašu niti ispiti, ali se baš zato može u nj zaroniti, u njemu ploviti, primiti ga kao neizmjerni dar koji nas poziva i koji nam omogućuje da bezgranično rastemo iznad vlastitih granica.
Uskrsli Isus (Mt 28,16-20) pozvao je svoje na susret u Galileju, a to znači u njihovu radnu i društvenu sredinu. Tu im saopćuje da je i kao čovjek kroz vazmeno otajstvo stekao svu vlast na nebu i zemlji. Njihov je zadatak njegovom istinom prosvijetliti sve ljude - krstiti ih “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Očito se promjena svijeta mora događati na sliku trojstvenih odnosa u Bogu. Kršćanstvo je društveni zadatak, a Trojstvo je uzor savršenog društva. Kao što na ovom svijetu ne možemo do kraja shvatiti Trojstvo, tako ni do kraja povijesti nećemo izgraditi savršeno društvo; no, kao što ne odustajemo od poniranja u tajnu Trojstva, tako ne smijemo odustati ni od zauzimanja za sve savršenije međuljudske odnose.
