Skupina južnokorejskih vojnika koja se upravo vratila s ophodnje po graničnoj crti koja dijeli Južnu i Sjevernu Koreju odmarala se u vojarni u blizini mjesta Goseong. Popodnevnu tišinu prekinulo je kuckanje po ulaznim vratima. Graničari su se u čudu pogledali: nije, naime, bio najavljen nikakav posjet, a do njihove isturene pozicije nemoguće je doći a da se ne prođe nekoliko strogo kontroliranih punktova. Kada su oprezno odškrinuli vrata, uslijedio je šok: pred njima je, pod punom ratnom opremom, stajao mladi sjevernokorejski vojnik. Bio je zbunjen i uplašen, ali ništa bolje nisu se osjećali ni njegovi domaćini. Tek nakon što je uljez podigao obje ruke u zrak, u znak predaje, na njega su se bacila dvojica vojnika, oduzeli mu kalašnjikov i stavili mu lisice na ruke. Dok su vojnici zaprepašteno buljili u njega, Sjevernokorejac je uspio promucati da se posvađao s nadređenim i da je prebjegao u strahu od njegove osvete.
Kako je mogao?
Tako je početkom listopada, na rijetko spektakularan način, nastao skandal koji već gotovo mjesec dana potresa vojni i državni vrh Južne Koreje. Nikome, naime, još uvijek nije jasno kako je sjevernokorejski graničar uspio prijeći najutvrđeniju granicu na svijetu. Ponajprije kako je uspio umaknuti svojim kolegama: na sjevernoj strani granice, naime, učinjeno je sve kako bi se spriječili takvi pokušaji bijega. Postavlja se također pitanje kako je prošao preko dvadesetak metara širokog brisanog prostora, kako je izbjegao minska polja, kako je preskočio četiri široke žičane ograde visoke i po nekoliko metara, kako je umaknuo TV kamerama koje kontroliraju svaku stopu 245 km duge granice od Južnog do Žutog mora i kako ga nisu primijetile ophodnje sa sjeverne i južne strane? Južnokorejcima nije nikakva utjeha to što na sva ta pitanja moraju odgovoriti i njihovi sjeverni susjedi. Posljedice bijega već su dosad zastrašujuće: u oba vojna vrha došlo je do pravog kaosa. Smijenjeno je i pod istragom najmanje pet južnokorejskih generala i devet pukovnika i nižerangiranih časnika. Sjevernokorejski časnici, u to uopće ne treba sumnjati, završit će puno gore: u zloglasnim radnim logorima za protivnike režima. Ministar obrane Južne Koreje Kim Kwan-jin preko televizijskih ekrana “duboko se ispričao građanima svoje zemlje”, objasnivši da je sigurnosni sustav kompletno podbacio te da će biti poduzete najdrastičnije mjere kako se sličan slučaj više nikada ne bi ponovio. Panika koju je izazvao bijeg Sjevernokorejaca potpuno je razumljiva: to je, naime, doživljeno kao dokaz da su se na sličan način u Južnu Koreju mogli ubaciti diverzanti, teroristi, špijuni… Što bi, dakako, moglo biti pogubno za sigurnost te države.
Nekoliko dana nakon incidenta posjetili smo Panmunjeom, najpoznatije mjesto na granici između Južne i Sjeverne Koreje. Tu je, naime, 1953. potpisan dokument o prestanku korejskog rata, a nakon toga su se, u raznim intervalima, održavali pregovori između dviju strana. I to je jedino mjesto na granici na kojemu su vojnici jedne i druge strane praktički na dohvat ruke: dijeli ih samo 20-ak metara na kojima nema ničega, ni minskih polja ni bodljikave žice. Taj se dio granice naziva Joint Security Area i pod nadzorom je UN-a, a za sigurnost s južne strane odgovorni su američki vojnici.
Puška u autobusu
Kada se iz Seula putuje do 62 km udaljena Panmunjeoma, moraju se najprije proći dvije kontrolne stanice južnokorejske vojske. Oba su punkta opasana bodljikavom žicom, protutenkovskim zaprekama, željeznim preprekama i pod neprekidnom su paskom vojnika u visokim promatračnicama iz kojih vire teški mitraljezi. Čim smo stali, u naš se autobus popeo vojnik s automatskom puškom koji je pomno pregledao putovnice uspoređujući ih s podacima koje je ranije dobio. I tada je uslijedilo prvo od nebrojenih upozorenja: vodiči i vojnici stalno su ponavljali da je fotografiranje najstrože zabranjeno. Između dva kontrolna punkta nekoliko kilometara vozi se slalom među brojnim zaprekama. Što se više približavamo granici, to je do zuba naoružanih vojnika sve više. Ionako stroga procedura još se više zaoštrila kada smo ušli u vojnu bazu Bonifas u kojoj je smješten specijalni bataljun američkih vojnih snaga pod zastavom UN-a i koji zajedno s južnokorejskim vojnicima osigurava Panmunjeom. Najprije su u autobus ušla dva američka vojnika s crnim naočalama koji su pregledali specijalne dozvole i putovnice. Nakon toga su nas izveli iz autobusa, postrojili u kolonu po dvoje te odveli do vojnog autobusa koji je vozio južnokorejski vojnik. Dvojica američkih vojnika, koji nisu skrivali dosadu, stali su uz vozača i zapiljili se u putnike. Nepomično su stajali sve dok nismo došli ispred zgrade u Zajedničkoj sigurnosnoj zoni. Tada su nas izveli iz autobusa i proveli kroz Kuću slobode, koja je svojevrsni muzej rata. Onda su nas odveli do stražnjeg izlaza. Kada smo jedan po jedan izašli iz zgrade, pred nama je pukao jedinstven prizor: plave barake u kojima se već desetljećima vode pregovori, a iza njih, niti stotinjak metara dalje, uzdiže se golema mramorna kuća u kojoj je sjedište Sjevernokorejske vojske. Tijekom našeg obilaska, sjevernokorejski vojnici su se povukli u Tongilgak, kako se naziva ta zgrada, dok se mjesto na sjevernoj strani granice zove Panmungak. Inače, od dvjestotinjak km udaljenog Pjongjanga vozi se više od tri i po sata jer se mora proći barem desetak vojnih punktova koji su stroži od onih s južne strane. Tu nam je prvi put dopušteno da napravimo nekoliko fotografija svježe obojenih baraka i ukipljenih američkih i južnokorejskih vojnika. Ali dok fotografiramo možemo se kretati samo unutar prostora od dva na dva metra. Izvan toga se ne smije izaći. Potom nas jednog po jednog uvode u baraku u kojoj oko čuvenog stola za pregovore u mrtvoj straži stoji nekoliko američkih i južnokorejskih vojnika. Potpuno su nepomični pa dok im se ne približiš, ne možeš procijeniti jesu li to živi ljudi ili lutke. Inače, na cijelom tom prostoru vlada nestvarna tišina koja dodatno dramatizira cijelu situaciju. Pojas DMZ-a izniman je i po tome što se zahvaljujući strogoj vojnoj kontroli postupno pretvarao u jedinstven park prirode. Stručnjaci su izbrajali više od 150 vrsta rijetkih ptičjih vrsta, 2900 vrsta životinja, 83 vrste rijetkih biljaka…