Prava socijaldemokracija - tako Ivica Pančić najavljuje formiranje novog, Bandićeva SDP-a. Kružoku istomišljenika odmetnutog predsjedničkog aspiranta očito je postalo pretijesno u SDP-u pa osnivaju svoju stranku. Posve legitimno. Ali da se prodaju kao socijaldemokrati - to treba primiti s velikom rezervom.
Daleko od toga da je sa SDP-om sve u redu. Činjenica da su se u drugom krugu bitke za Mesićeva nasljednika našla dvojica esdepeovaca, službeni predsjednički kandidat stranke i donedavni član užeg stranačkog rukovodstva, ne govori o SDP-ovu bogatstvu, nego ni o kakvoj političkoj konzistentnosti. Dobro je kad stranka zahvaća široko i kad nije uniformirana. Ali u ovom slučaju pod istom se stranačkom egidom događa sudar svjetova: sukob dviju dijametralno suprotnih politika, dvaju sustava vrijednosti, dvije Hrvatske.
O profilu Bandićevih socijaldemokrata nije moguće zaključivati na osnovu koliko skromnih toliko i nerazgovijetnih proklamacija. Ali su imena koja u njemu nalaze svoga partnera vrlo indikativna. Sve govore. Odmetnička frakcija nije uspjela raskoliti biračko tijelo SDP-a. Bandić na ljevici ima skromnu, gotovo nikakvu potporu. Ali sve se više profilira kao lider desnice. Skandalozni Kerum prvi je saveznik. Doduše, splitski gradonačelnik otvoreno govori da mu je Bandić rezervno rješenje za iz predsjedničke utrke izostalog Ivu Sanadera… Podršku mu daju Glavaševa stranka, desnija od dvije pravaške stranke, njena šefica govori o “bliskosti svjetonazora”, zatim desno krilo desnog HDZ-a, Sanaderovi jataci u vladajućoj stranci, pa šaman Hodak, specijaliziran za smrtonosne čajeve od bunike, neke braniteljske udruge koje se nameću kao glasnogovornici i čuvari “katoličke Hrvatske” i, za razliku od razumnog Kaptola, glume samozvane biskupe protiveći se agnostiku kao šefu države. Sve u svemu, krajnje nazadna i ljuta desnica.
Da, podržavaju ga i socijaldemokrati Milorada Dodika, gospodara Republike Srpske. Iz Banje Luke tvrde da je za Hrvatsku bolje da pobijedi Bandić. Očito su prepoznali saveznika. Ništa čudno. Mogli bi se pridružiti i Miloševićevi socijalisti. Koji u Bandiću mogu naći reinkarnaciju svoga vožda. Špranca je ista. Partijski aparatčik koji je radi osvajanja vlasti uzjahao furiju nacionalizma. Taj je recept devedesetih isproban u Srbiji, znamo s kakvim rezultatima. Velika je zasluga ondašnjeg SDP-ova rukovodstva što se u Hrvatskoj nije krenulo tim putem.
Neizbježne su još neke asocijacije. Desničarski SDP spojit će, kažu njegovi inicijatori, socijalnu osjetljivost i nacionalnu osviještenost. Ali taj koncept - nitko ljeviji u socijalnim pitanjima i nitko desniji u nacionalnim - već je viđen i iz povijesti je poznat kao nacionalsocijalizam. Možda SDP-ovi odmetnici nisu svjesni konzekvencija svoje ponude, ali u svakom slučaju, Bandićev miks ljevice i desnice u rezultatu daje crveno obojeno crnim.
