Zašto ste napustili UFC?

- Nisam mogao čekati ponuđeni dvoboj u svibnju.

Ali menadžer UFC-a Dana White govorio je da on čeka vas, a ne obrnuto?

- White je očito mislio da sam i dalje na odmoru, ali obavijestio sam ga da normalno treniram i da želim nastupiti već u ožujku. Međutim, UFC mi nije mogao pronaći suparnika, a ja nisam želio prekidati pripreme i onda započeti novi ciklus da bih se borio u svibnju. Osim toga, bio sam gladan borbe i nervozan kao pas.

Kako ste došli do dogovora s Dreamom?

- Ubrzo nakon razgovora s Whiteom došao je poziv od čelnika Dreama. Iako nisam potpisao nikakav ugovor, dogovorili smo tri nastupa, u ožujku, lipnju i rujnu. S Japancima ionako nikad nisam imao ugovor, sve smo radili na riječ i nikad nije bilo problema.

Što vas je privuklo Dreamu?

- Ključna je bila mogućnost da se borim u ožujku. K tome, Japan je zemlja moje afirmacije i na neki način moja druga domovina.

Mnogi ljubitelji slobodne borbe shvatili su vaš prelazak u Dream kao bijeg? - Briga me kako će to netko shvatiti, nisam dužan nikome polagati račune. Naglasio sam da ću odraditi tri borbe u Dreamu i da se onda vraćam u UFC. A tim sveznadarima s interneta poručujem da navuku rukavice i sami se okušaju u ringu ili kavezu prije nego počnu vrijeđati bilo kojeg borca. Ponavljam, apsolutno ne bježim iz UFC-a i do kraja godine vraćam se u kavez.ƒ

Što je s vašim obvezama prema UFC-u?

- Vraćam se u UFC, to uopće nije upitno, iako me ugovor na to ne obvezuje. A datum povratka ovisi o dvoboju protiv Fjodora Jemjeljanjenka u Dreamovom ringu. Borba bi se trebala održati 31. prosinca ove godine, naravno pod uvjetom da Fjodor pristane. Ako to propadne, eto me do kraja godine u UFC-ovom kavezu.  

UFC pristaje "prepustiti" vas konkurenciji?

- Uspio sam se dogovoriti s Whiteom, zahvalan sam mu na suradnji i korektnosti. Ostao sam dužan ne samo UFC-u, nego i navijačima, posebice britanskim, koji su me zaista fantastično podržali u posljednjim dvobojima. Takvo navijanje nisam doživio ni u Japanu, baš mi je žao što sam tada bio u krizi.   

S kime ste se željeli boriti u UFC-u?

- Tražio sam revanš s Gabrielom Gonzagom, ali to nije bilo moguće jer je u siječnju izgubio od Werduma. Onda sam pitao za Konga, no ni to nisu mogli dogovoriti.

Hoćete li trenirati u oktagonu ili ringu?

- Nastavljam trenirati u kavezu. Nije nikakav problem prijeći iz kaveza u ring, ali obrnuti smjer zahtijeva temeljitu prilagodbu. A zašto je tako, zaista ne znam. Činjenica je da su svi Prideovi borci barem malo podbacili prešavši u UFC.

Niste baš dobro podnijeli transfer iz ringa u kavez?

- Očito sam zapao u nekakvu psihološku krizu. Ni u prvom dvoboju protiv Sancheza nije to bio 'onaj stari Mirko'. Možda sam se zasitio borbe nakon osvajanja Pride Grand Prixa krajem 2006. godine.

Kako objašnjavate da ste nakon osvajanja Grand Prixa zapali u takvu krizu?

- Teško je to objasniti, znam samo da nisam imao onaj ubilački instinkt. Gubio sam po pet kilograma uoči nastupa, treninzi su mi teško padali, na dan borbe s Kongom sam se probudio i pomislio 'što meni ovo treba, zašto se tučem s čovjekom kojeg nikad nisam vidio'. Bilo mi je svega dosta.

Jeste li sada ponovno u nekadašnjoj formi?

- Sada je sve OK. U meni se ponovno probudila ona stara vatra i željan sam borbe. Nikad se nisam ovako dobro osjećao, u odličnoj sam formi. Nekad sam se borio zbog egzistencije, a danas zbog ponosa.

Što je s televizijskim prijenosima Dreamovih turnira u Hrvatskoj?

- Svakako će ih biti.ƒ
Slobodan Mufić