Čudesno glazbeničko bratstvo u HGZ-u
Glazbena ponuda Zagreba doista je raskošna. O tome savršeno svjedoče upravo protekli dani u kojima su se u Lisinskom, iz večeri u večer, u organizaciji Koncertne direkcije, Zagrebačke filharmonije te same dvorane izredalo nekoliko "kapitalaca" svjetske glazbene scene.
Uz neke početničke organizacijske pogreške, to je dijelom bio i razlog što se Prvi zagrebački međunarodni festival komorne glazbe od četvrtka do jučerašnje završne matineje odvijao pred polovično ispunjenom dvoranom Hrvatskog glazbenog zavoda. Međutim, ono što je ondje ponuđeno i što takva, relativno malobrojna publika pozdravlja ovacijama, u potpunosti opravdava i samo pokretanje tog festivala i svu moguću pomoć i podršku koju on zaslužuje da bi opstao i rastao.
Riječ je o glazbeničkom okupljanju kakva su u svijetu osobito na cijeni i kod publike omiljena. Temelj su mu s jedne strane sposobnost svakog pojedinog sudionika da dostigne vrhunske interpretativne domete prema najvišim kriterijima kvalitete dobrog muziciranja, a s druge prijateljsko ozračje u kojem se oni nalaze i međusobno potiču u takvom zadatku. Ekipa koju je u Zagreb prošlih dana dozvala umjetnička ravnateljica festivala Susanna Yoko Henkel, sjajna njemačka violinistica i "zagrebačka snaha", pokazala se izvrsnom.
O virtuoznosti i muzikalnosti violončelistice Monike Leskovar i kontrabasista Bože Paradžika već smo i prije znali mnogo, a svatko tko je bio ovih dana u HGZ-u otišao je obogaćen novim "poznanstvima" s klarinetisticom Alexandrom Gruber, violistom Rolandom Glasslom te pijanistom Ianom Fountainom. O izvedbi Schubertova popularnog kvinteta "Pastrva", kojem je uvod bila njegova istoimena popijevka u izvedbi Tamare Felbinger, u smjesta stvorenom krugu "fanova" ovog festivala već se ispredaju legende. Antologijska i popularna djela komorne glazbe bila su razvrstana u tematska poglavlja pa je tako u petak slijedila "Ruska noć" (Stravinski, Šostakovič i Čajkovski), u koju su bili uključeni i zagrebački glazbenici Sergej Evseev, Hrvoje Philips i Pavle Zajcev.
Osobno, pak, mogu posvjedočiti o doista čudesnim interpretacijama i skladu koji je među glazbenicima, prvi put združenima u ansamble, vladao sinoć. Izvedbe Schumannove "Bajkovite pripovijetke" za klarinet, violu i klavir, potom Druga sonata za violu i klavir te naposljetku Kvintet za klarinet i gudače u h-molu Johannesa Brahmsa Sonata (Gruber, Yoko Henkel, Evseev, Glassl, Leskovar) učinili su od HGZ-a te večeri, na svjetskoj karti komornog muziciranja, točku vrlo intenzivnog sjaja.
Takvo po duhu elitno umjetničko veleposlaništvo, koje je jučer zaključeno matinejom s djelima Mozarta, treba svakoj metropoli, pa i Zagrebu. I stoga ovaj festival i njegove pokretače, kojima entuzijazma ne manjka, treba pozdraviti, pohvaliti i dati im svaku moguću podršku da ustraju.
Branimir Pofuk








